Počeci skoro svakog zaljubljenika u putovanja počinju na jedan specifičan način: pokušavanjem urona u san u maloj zagušljivoj prostoriji s još desetak ležajeva. Tko kao nadobudni mladi putnik s vrlo ograničenim budžetom nije iskusio boravak po hostelima, ne zna što je pravi low budget put i ne zna što znači testirati strpljenje, nedostatak privatnosti, komfora, ali i neprocjenjivo društveno iskustvo s mladim putnicima iz svih krajeva svijeta. Ako se sjećaš tih davnih dana, bilo sa sjetom ili s olakšanjem što više ne putuješ na taj način, ili ako se upravo sada pripremaš na put na kojem ćeš odsjesti upravo u hostelu, vrijeme je za malu priču o tom tipu smještaja koji je obilježio putovanja posljednjih nekoliko desetljeća.
Sve počinje, kao i mnoge dobre putničke priče, s umornim mladićem, dugim putem i premalo novca. Mjesto radnje: Njemačka, 1909. Richard Schirrmann, učitelj i strastveni planinar, vodi grupu učenika kroz seoski kraj kad ih iznenadi oluja. Sklanjaju se u seosku školu i Schirrmann doživi prosvjetljenje: što kada bi postojala posebna mjesta gdje bi mladi mogli jeftino prenoćiti dok istražuju svijet? Tako se rodila ideja hostela, odnosno Jugendherberge, omladinskog prenoćišta. Nije bilo glamurozno, ali bila je to revolucija u pristupu putovanjima.
Zajedništvo u teškim vremenima
Prvi službeni hostel Schirrmann otvara 1912. u dvorcu Altena u Westfaliji. Njegova vizija bila je ukorijenjena u obrazovanju, moralnom razvoju i međunarodnom razumijevanju, idealima koji su očajnički nedostajali u burnim godinama koje su slijedile. Unatoč prekidu zbog Prvog svjetskog rata, hostelski pokret dobiva zamah u 1920-ima i 30-ima, posebno u Europi. Do 1930-ih hosteli niču diljem kontinenta, a pokret se formalizira 1932. pod Međunarodnom federacijom omladinskih hostela (danas Hostelling International).
Rani hosteli bili su spartanski i disciplinirani. Putnici su imali policijski sat, obavljali su kućanske poslove i često spavali u odvojenim spavaonicama po spolu. Vodili su ih volonteri, a glavna publika bili su učenici i mladi radnici. U neku ruku, hosteli su bili križanac između školske ekskurzije i samostana. No pružali su mladima prvi organizirani, cjenovno pristupačan način da vide svijet izvan svojih sela i gradova.
Nakon Drugog svjetskog rata, hostel pokret doživljava novi uzlet. Europski kontinent se tada pokušava pomiriti i traži nove načine povezivanja. Ovo nije bilo samo jeftino putovanje, to je bio alat za izgradnju mira. Hosteli su postajali simbolični mostovi između bivših neprijatelja, mjesta gdje bi se francuska i njemačka mladež upoznavala ne na bojištu, već na krevetima na kat i uz zajednički ručak.
Kulturna revolucija i začetak modernog doba
Kako je zračni promet postajao pristupačniji u drugoj polovici 20. stoljeća, lice hostela se mijenjalo. Hippie ruta 1960-ih i 70-ih dodatno učvršćuje hostel kao temelj niskobudžetnog putovanja. U gradovima poput Katmandua, Istanbula i Goe, improvizirani hosteli niču po privatnim kućama kako bi ugostili sve veći broj zapadnjačkih putnika u potrazi za prosvjetljenjem, bijegom, ili barem jeftinim hašišom.
1980-e i 90-e donose institucionalno širenje i modernizaciju. Hostelling International raste, ali jednako tako i privatni, neovisni hosteli. Gradovi poput Amsterdama, Londona i Sydneyja dobivaju hostele koji nisu samo funkcionalni, već i zabavni. Dodaju se barovi, organiziraju se ture. Pub crawl postaje marketinški alat. Ideja da su hosteli isključivo za ozbiljnu kulturnu razmjenu počinje blijedjeti. Rađa se novi hibrid: party hostel.
Pojavom interneta krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, svijet hostela postaje globalan i znatno konkurentniji. Putnici sada mogu u stvarnom vremenu čitati recenzije, uspoređivati cijene i rezervirati krevet jednim klikom. Nema više lutanja gradom s pravim old school vodičem, sada se filtrira po besplatnom doručku, party rooftopu ili jednostavno, “dobroj vibri”.
Digitalno povezivanje ubrzalo je i druge trendove: tematski hosteli, boutique hosteli, eko-hosteli. Početak 21. stoljeća briše granice između hostela, hotela i co-living prostora. Lanci poput Generatora i Mad Monkeyja nude iskustva osmišljena za digitalne nomade, freelancere i društvene solo putnike. A ta iskustva dolaze s cijenom. Rascjep između “budget putovanja” i “jeftinog putovanja” postaje sve jasniji.
Danas su hosteli raznoliki poput putnika koji ih posjećuju. I dalje se može naići na stare, jednostavne hostele s pravilima zalijepljenima na zid i tuševima na kovanice, ali isto tako se može završiti u hostelima s veganskim brunchom, joga radionicama, predavanjima o kriptovalutama i silent disco partyima. Bit hostela, pristupačnost, zajednica i kulturna razmjena, još je tu, ali transformirana za digitalno doba.
Stilska evolucija: od spartanskog do boutique šarma
Nekad su hosteli bili funkcionalni do razine samostana. No kako su putovanja evoluirala, tako su i ukusi. Danas hosteli dolaze u svim oblicima: u Lisabonu ćeš spavati u baroknoj palači s degustacijom vina, u Tokiju u kapsuli s tišinom na razini Zen hrama, a u Mexico Cityju očekuje te mezcal radionica.
Ta promjena odražava šire trendove: ekonomiju doživljaja, nomadski način života i vladavinu društvenih mreža. Hosteli se više ne predstavljaju samo kao mjesto za spavanje, već kao iskustvo.
Kulturna razmjena ili gentrifikacija?
U hostelski DNK ugrađena je ideja utopije: da zajednički život potiče razumijevanje. I često to i uspijeva. No istina je složenija. Kultura hostela ponekad postane svojevrsni kulturni bubble. Mnogi hosteli, posebno u turističkim žarištima, uglavnom su namijenjeni zapadnjačkoj publici. U hostelima na Baliju vjerojatno ćeš čuti više engleskog nego u londonskom pubu. I dok to nije nužno loše, ponekad putovanja svede na banalnu generičku kulisu: hipsterske koktele i Instagram hashtagove tipa #blessed ili #explorer.
Štoviše, širenje hostel kulture imalo je kompleksan utjecaj na lokalne ekonomije. U gradovima poput Barcelone, Praga i Medellína, čitave četvrti pretvaraju se u tematski park za backpackere. Iako turizam donosi novac, prekomjerna ovisnost o privremenim gostima može potisnuti lokalno stanovništvo i povećati cijene najma. Vidimo što se događa u Španjolskoj.
Budućnost hostela: više povezanosti, više pitanja
Što donosi budućnost? Najvjerojatnije još veće spajanje ugostiteljstva, tehnologije i zajednice. Prijava isključivo putem aplikacije, pametne brave, događanja kurirana algoritmom. To za sobom donosi bojazan za nestankom one dobre “ljudske” komponente. Ali isto tako, pojavit će se novi hibridi: hosteli koji su co-working prostori, wellness centri, edukativne platforme.
Nakon pandemije, raste interes za sporija, dublja putovanja. Hosteli, sa svojom inherentnom društvenom strukturom, savršeno odgovaraju toj potrebi. No izazov će biti očuvanje ravnoteže između pristupačnosti i ekskluzivnosti, između kulturne razmjene i komercijalizacije.
Zašto filozofija hostela danas znači više nego što misliš
Unatoč svojim manama i ponekim frustracijama, hosteli ostaju najhumaniji dio putovanja. Kaotični, bučni, neuredni, ali i puni susreta koji ostaju u sjećanju.
Hosteli su oblikovali način na koji ljudi doživljavaju svijet i sami sebe. Omogućili su generacijama da putuju dalje uz manje novca, da se povezuju s nepoznatima i da shvate da najbolje priče ne počinju u hotelima s pet zvjezdica, nego u zajedničkim kuhinjama, krevetima na kat i neplaniranim razgovorima s potpunim strancima.
U svijetu opsjednutom savršenim slikama i filtriranim iskustvima, hosteli nas podsjećaju da su prava putovanja najbolja kad su neuredna, dijeljena i iskrena.
Naslovna fotka: Pexels
