Postoje one staze koje te oduševe na prvi korak. Ponekad je to zbog terena, nekad zbog pogleda, a često zbog biljaka. Novi Vinodolski poznata je ljetna destinacija koja oduševljava svojim plažama, no ovo kvarnersko mjesto na svom širem području nudi pravo bogatstvo ugodnih šetnica i planinarskih staza koje će ti možda izbiti dah, ali će ti zauzvrat pružiti nezaboravne prizore. Staza degenije nas je oduševila na prvi korak, i to ne samo zbog pogleda koji se prostiru na skoro cijeloj dionici, nego i zbog raznolikog terena i mirisnog bilja koje hodanje pretvara u pravi užitak.
Kada pričamo o poznatijim planinarskim stazama na ovom dijelu Kvarnera, većina planinara otisne se na otok Krk ili za novi izazov odabere Stazu kamenih stupi. No, na području Novog Vinodolskog postoji jedna predivna staza na kojoj ćeš se na dijelovima osjećati kao da si na Velebitu.
U pitanju je Staza degenije koja se ubraja u nešto zahtjevnije, no izuzetno atraktivne planinarske staze. Svoje ime je dobila po velebitskog degeniji, strogo zaštićenoj biljnoj vrsti, simbolu Velebita i Hrvatske. Staza je zahtjevnija, ne samo zbog visinske razlike koja iznosi 580 metara, nego i zbog činjenica da se ta razlika ostvaruje u prva tri kilometra na kršu. No, s druge strane, za planinara koji je u prosječnoj kondiciji, staza ne predstavlja veći izazov.
No, ono što staza predstavlja je pravi melem za oči, nos i dušu. Prošli smo izuzetno puno staza na Kvarneru i moram priznati da je Staza degenije zauzela visoku poziciju na top listi najljepših. Jesam zagolicala tvoju planinarsku maštu? Vrijeme je da uskočiš u planinarske cipele i uputiš se na ovaj dio Kvarnera.
Staza degenije: Opis kružne staze
Staza degenije spada pod šire područje Novog Vinodolskog, a počinje kod autokampa u Kozici. Uz kamp i cestu postoji prostran i besplatan parking na kojem ćeš ujedno vidjeti i prvu oznaku za stazu pod brojem 713.
Potrebno je odmah prijeći cestu gdje se ujedno nalazi i druga oznaka koja ukazuje u kojem smjeru ići. Bez brige, ne hodaš uz cestu, tu se staza odmah odvaja i započinje uspon. U prvom dijelu postoji nešto hlada, no kasnije uspon vodi po kršu, sve do grebena. Okvirno, uspon traje oko tri kilometra tijekom kojeg se savladala ukupna visinska razlika.
Ovaj dio staze će ti možda izbiti dah i poteknuti će pokoja (a možda i više) kap znoja, no teško je fotografijama dočarati ljepotu ove dionice. Svaki malo ćeš zastati, ne zato da dođeš do daha, nego kako bi pogledao iza sebe i uživao u pogledu. Mi smo tijekom uspona u više navrata komentirali kako nas Staza degenije podsjeća na Velebit.
Greben se izdiže 500 metara iznad mora, a s njega se pružaju nezaboravni vidici na Kvarnerski zaljev, otoke Grgur, Goli i Krk, kao i na Velebit i Novovinodolsko zaleđe.
Polagano se teren počinje mijenjati, susrećemo se s više mirisnog bilja te dublje ulazimo u kanjonsku dragu. Zapravo, Staza degenije obuhvaća dvije kanjonske drage koje su uvučene u kopno – u pitanju su Vodna i Tomiška draga, a nalaze se između brda Veliki vrh (512 m), Osredak (502 m) i Vrataruša (510 m). Tijekom travnja i svibnja na ovom području je moguće vidjeti cvjetanje velebitske degenije. Važna napomena – ova biljka je strogo zaštićena i ne smije se brati ni gaziti.
Polagano ulazimo u mirisnu borovu šumu te ostatak staze većinom prolazi kroz ugodni hlad. Na dijelovima ponovno se pogled otvara na obalu i otoke. U jednom trenutku izbijamo na makadamsku cestu da bi kod napuštenog sela Sušanj skrenuli desno i opet se priključili stazi. Ovdje budi na oprezu, mi smo nastavili pratili širu stazu, no zapravo nakon samo par koraka trebamo skrenuti lijevo. Oznaka je lošije vidljiva jer se nalazi na kamenu, a kada je priroda u cvatu, markacija se lako predvidi.
Slijedi ugodno spuštanje, pretežito kroz šumu. U jednom trenutku prolazimo pored izvora vode kod kojeg se nalaze ostaci nekadašnjeg bunara i pojilišta za životinje. Ovdje je odlična lokacija za predah.
Uskoro se vraćamo u civilizaciju, prelazimo cestu D8 te ulazimo u kamp Amaris- Sibinj gdje se ujedno možeš okupati. Izlazimo iz kampa, stižemo do restorana Katarina.
Ovdje nemoj nastaviti hodati uz cestu. Naime, lijevo uz cestu se vidi oznaka koja navigira tvoj put ugodnom stazom koja ide iznad mora. Netom prije naše početne točke, staza izbija opet na cestu i samo kratki dio vodi uz magistralu. Ovdje budi oprezan i drži se što više ruba. No, dio uz samu cestu je izuzetno kratak i nimalo ne umanjuje ljepotu staze.
Staza degenije je duga 11,4 kilometara, na njoj se prolazi 580 metara nadmorske visine, a nama je za ovu dionicu trebalo 4.45 sati uz uračunate pauze za slikanje. Imaj na umu da ovo nije staza kroz koju se samo projuri. Ona je toliko lijepa da si uzmi vremena i prođi je laganim tempom. Vjeruj mi, svako malo ćeš zastati da nešto fotkaš, snimiš ili samo upiješ opojni miris bilja.
Kušaonica Tilia – mjesto gdje se spajaju tradicija, priroda i okusi
Svoj izlet smo zaokružili na najbolji mogući način. Posjetili smo kušaonicu Tilia koja je od naše početke točke izleta udaljena svega sedam minuta vožnje. Kako se bolje nagraditi za hodanje nego lokalnim proizvodima!
Kušaonica Tilia se nalazi u Jakov Polju, broj 8, u Krmpotama, nedaleko od Klenovice i Novog Vinodolskog. Otvorena je u sklopu projekta “Plavo more – Zelene planine”, a vodi je zadruga API Kvarner. Vodeći cilj kušaonice je gostima pružiti autentično iskustvo destinacije kroz lokalne okuse. Ovdje te čeka sve samo domaće, točnije proizvodi domaćih OPG-ova u rasponu od 80 kilometara od same kušaonice.
Kušaonica je otvorena uz prethodnu najavu za grupe, ali i za individualne posjete. Mi smo tako najavili svoj okvirni dolazak kalkulirajući koliko nam je potrebno za prelazak staze.
Dočekao nas je Antonio Komadina, mladi hrvatski pčelar i vlasnik obiteljskog OPG-a, čiji med je već naširoko poznat. Posjeduje čak 105 pčelinjih zajednica, a košnice su smještene u netaknutoj prirodi Krmpotskog kraja, što doprinosi visokoj kvaliteti meda.
Kako je Antonio znao da hodamo zahtjevniju stazu i da smo sigurno žedni, dočekao nas je s rashlađenom žlahtinom vinarije Gršković s otoka Krka. Ali, ne samo to! Uskoro je stigla hladna plata s domaćim proizvodima. Sirevi su stigli iz Krasnog iz sirane Runolist, a mesne nareske potpisuje Buretić Bregi. Antonio nas je dobro procijenio – gladne i žedne – te nam je uz platu napravio i kajganu sa šparogama koje rastu u samoj blizini.
Nakon što smo se okrijepili, Antonio nas je proveo i kroz trgovinu i punionicu meda. Naravno, u kušaonici možeš isprobati i kupiti njegov med. Antonio u ponudi ima razne vrste meda, uključujući kaduljin, primorski vrijesak, cvjetni med, medun (primorski klen), kao i proizvode poput meda u saću i sirupa od smrekovih iglica i meda. Ovaj pčelar nas je također podučio kako da prilikom kupnje prepoznamo da je dotični med posve prirodan. Sve što trebaš napraviti je okrenuti staklenku – pojavit će SAMO jedan mjehur koje će krenuti prema vrhu. Ako se pojavi više njih, to znači da je nešto dodano u med.
Ovdje smo vidjeli i vrijedne pčelice na zadatku. Antonio nam je ponosno otvorio svoj omiljeni dio, izložbenu košnicu skrivenu iza stakla u kojoj možeš vidjeti kako zapravo nastaje med.
U trgovini možeš kupiti što god ti gladno i žedno srce poželi – vino i craft pivo, maslinovo ulje, džemove, proizvode od smokve, sokove, mesne nareske… Mi smo, naravno, napunili svoje zalihe i već se s Antoniom dogovorili za ponovni dolazak. Čak i ako ne ideš na planinarski izlet, kada si u blizini svakako svrati u Kušaonicu Tilia koja će ti na najslasniji način dočarati ljepotu ovog kraja. Prilikom najave, samo se dogovori želiš li kušati, primjerice samo med, ili poput nas želiš uživati u pravoj gozbi. Najaviti se možeš putem maila api.kvarner@gmail.com ili direktno nazvati ili poslati poruku Antoniju. I odlična vijest za kraj – kušaonica je dog-friendly 😉
Korisne informacije za kružnu Stazu degenije:
- Početak staze: autokamp Kozice
- Parking: pored ulaza u kamp
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko 11,4 km, a prođe se za okvirno 5 sati. Prolazi se 580 metara nadmorske visine. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna za planinare s prosječnom kondicijom. Zbog krševitog terena nije najblaža za pseće šapice.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Na samoj stazi ne, u ljetnoj sezoni otvoren je kafić kod kampa Kozice
*Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Novi Vinodolski
