Na samo dvadesetak minuta vožnje od Zadra nalazi se Nin. Na karti izgleda kao još jedan mali dalmatinski gradić koji ćeš obići za sat vremena i nastaviti dalje. I upravo sam to očekivala. Mislila sam da ću prošetati starom jezgrom, fotografirati nekoliko znamenitosti i nastaviti dalje. Umjesto toga, završila sam u gradu u kojem se na svakom koraku susreću hrvatski kraljevi, Rimljani, glagoljaši, proizvođači soli, ribari i vinari. U gradu koji je puno veći od svojih nekoliko tisuća stanovnika i puno bogatiji od onoga što otkriva na prvi pogled.
Već nakon prvih koraka preko kamenog mosta koji vodi prema povijesnoj jezgri postalo mi je jasno da Nin nije mjesto koje se obilazi na brzinu. Ovdje povijest nije zaključana iza staklenih vitrina. Izlazi iz svakog kamena, svake crkvice i svakog trga. A upravo je ta kombinacija bogate prošlosti, prirodnih ljepota i sporijeg mediteranskog ritma razlog zbog kojeg Nin danas nosi titulu Europske destinacije izvrsnosti. Nakon jednog dana provedenog ovdje, potpuno mi je jasno zašto.

Što vidjeti u Ninu: tragovima hrvatskih kraljeva
Moja šetnja započela je kod spomenika knezu Branimiru, jednom od najvažnijih hrvatskih vladara i simbolu hrvatske državnosti. Upravo ovdje počinje priča o Ninu kao političkom i vjerskom središtu ranosrednjovjekovne Hrvatske. Od spomenika vodi kameni most prema povijesnoj jezgri smještenoj na otočiću. Već na ulazu dočekuje te zanimljiv detalj uklesan u kamen: posuda za vino i kruh. Simbol dobrodošlice koji je stoljećima pozdravljao putnike i goste.


Dok šetaš uskim kamenim ulicama, vrlo brzo postaje jasno koliko je glagoljica važan dio identiteta ovog grada. Simboli, ukrasi i natpisi pojavljuju se na raznim mjestima pa se lako uhvatiš kako pokušavaš dešifrirati pojedina slova poput amaterskog povjesničara na godišnjem odmoru. Nin je kroz stoljeća bio jedno od najvažnijih glagoljaških središta, a ta povezanost hrvatskog jezika, kulture i vjere osjeća se i danas.
U samom središtu grada nalazi se crkva svetog Anselma, zaštitnika Nina. Vrijedi zastati, ući i odvojiti vrijeme za razgledavanje vrijedne zbirke zlata i srebra koja svjedoči o nekadašnjoj moći i važnosti ovog grada.



No građevina koja najviše privlači pažnju ipak je Crkva svetog Križa, poznata kao “najmanja katedrala na svijetu”. Ova mala kamena crkvica jedan je od najprepoznatljivijih simbola Nina, a mnogi je nazivaju i svojevrsnim sunčanim satom jer su se prema položaju sunčevih zraka nekada određivali vrijeme i godišnja doba.

Nekoliko koraka dalje nalazi se i Meštrovićev kip Grgura Ninskog, simbola hrvatskog jezika i glagoljaške baštine. Kao i većina posjetitelja, nisam odoljela tradicionalnom dodirivanju palca. Kažu da donosi sreću, ispunjava želje i osigurava povratak u Nin. Nakon svega što sam tijekom dana vidjela, povratak mi ionako nije trebalo posebno obećavati.

Rimski Nin: jedan od najvećih hramova na Jadranu
Kad se spomene Nin, većina ljudi prvo pomisli na hrvatske kraljeve. Ono što mnogi ne znaju jest da grad skriva i impresivnu antičku priču. Početkom 20. stoljeća arheolog i svećenik don Luka Jelić istraživao je područje oko crkve svetog Nikole kada je primijetio ostatke monumentalnog rimskog hrama ugrađene u njezine temelje. Kako bi se istraživanje moglo nastaviti, crkva je srušena, a otkriveno je jedno od najvažnijih antičkih nalazišta na istočnoj obali Jadrana.

Danas možeš vidjeti ostatke hrama iz 1. stoljeća, a brojna istraživanja otkrila su i tragove foruma, mozaika, antičkih amfora te brojne predmete koji potvrđuju koliko je Nin bio važan trgovački i kulturni centar još u rimsko doba. Za još detaljniji uvid vrijedi posjetiti Muzejsku zbirku Nina. Kroz njezin postav prolaziš kroz različita povijesna razdoblja, od paleolitika, brončanog i željeznog doba pa sve do Rimljana i starih Hrvata.



Posebno me zainteresirala priča o Conduri Croatici, starohrvatskom brodu kojim su naši mornari nekada plovili Jadranom. Originalni dijelovi broda pronađeni su tijekom arheoloških istraživanja, a danas svjedoče o razvijenoj pomorskoj tradiciji ovog kraja.

Solana Nin: mjesto gdje priroda proizvodi bijelo zlato
Priznajem, nisam očekivala da će me proizvodnja soli fascinirati više od srednjovjekovnih crkava. Ali upravo se to dogodilo. Ako postoji mjesto koje me u Ninu možda čak i najviše iznenadilo, onda je to Solana Nin. Prije dolaska znala sam tek osnovno, da se ovdje proizvodi sol. Nakon obilaska shvatila sam da je riječ o mnogo zanimljivijoj priči.




Solana se prostire na čak 55 hektara i veća je od same povijesne jezgre grada. Sol se ovdje proizvodi više od 1500 godina, a najzanimljivije od svega je činjenica da je zapravo proizvodi priroda. Sunce, more i vjetar odrađuju najveći dio posla, dok čovjek na kraju samo bere ono što je priroda stvorila. Tijekom obilaska Muzeja soli i Parka Solane prolaziš kroz cijeli proces proizvodnje. Morska voda prolazi kroz pet faza isparavanja, postupno prelazi iz bazena u bazen kroz drvene zapornice, a kako voda nestaje, koncentracija soli raste sve do završne faze kristalizacije.


Posebnu pažnju privlači cvijet soli, delikatni sloj koji nastaje na samoj površini bazena. Bere se isključivo ručno, rano ujutro ili kasno navečer, pomoću posebnih mikronskih sita. Zbog bogatstva minerala smatra se jednom od najkvalitetnijih soli na svijetu pa ga često nazivaju i kavijarom soli. Ninska sol posebna je i zato što minerale crpi iz ljekovitog blata na kojem solana leži. Svoju završnu notu dobiva zahvaljujući buri s Velebita koja donosi pelud ljekovitog bilja. Ovdje nema industrijske prerade ni dodatnog pročišćavanja. Priroda je posao već odradila dovoljno dobro.


Trešnje iz Nina: jedna od najvećih voćarskih priča u Hrvatskoj
Dok većina posjetitelja dolazi zbog mora, povijesti i plaža, malo tko očekuje da će upravo ovdje pronaći jednu od najzanimljivijih poljoprivrednih priča u Hrvatskoj. Da mi je netko prije nekoliko dana rekao da ću usred Dalmacije slušati o jednim od najvećih europskih nasada trešanja, vjerojatno bih ga prilično skeptično pogledala. A onda sam saznala da se upravo u okolici Nina nalaze plantaže CRO Cherry, među najvećim i najmodernijim voćnjacima u Europi.

Na čak 42 hektara raste oko 30 tisuća stabala i dozrijeva dvadeset različitih sorti trešanja. Zahvaljujući kombinaciji mora, sunca i bure, plodovi postižu iznimnu kvalitetu i slatkoću. Berba traje oko 60 dana, a upravo njezin početak označava dolazak ninskog ljeta. Ako ne stigneš tijekom sezone berbe, trešnje možeš kušati u brojnim proizvodima, od marmelada i likera do octa i sušenih plodova koji su postali jedan od najzanimljivijih suvenira ovog kraja.
Kraljičina plaža i ljekovito blato: najljepši wellness bez zidova
Nema priče o Ninu bez Kraljičine plaže. Ova velika pješčana laguna jedna je od najpoznatijih plaža na hrvatskoj obali, a čim staneš na njezin pijesak postane jasno zašto. Dugo plitko more, široka pješčana obala i pogled na Velebit stvaraju prizor koji izgleda kao da je netko spojio razglednicu i screensaver.
No Kraljičina plaža nije poznata samo po ljepoti. U laguni se prirodno taloži ljekovito blato koje brojni posjetitelji koriste za njegu kože i opuštanje. Zbog toga Nin često nazivaju najvećim wellness centrom na otvorenom u Hrvatskoj. Prema legendi, upravo je ovdje uživala kraljica Jelena, supruga kralja Tomislava, po kojoj je plaža i dobila ime. Danas je jednako popularna među obiteljima s djecom, ljubiteljima dugih šetnji, zalazaka sunca, kiteinga i windsurfinga.

Gdje jesti u Ninu: od šokola do svježe ribe
Nakon cjelodnevnog istraživanja grada vrlo brzo postane jasno da Nin nije samo destinacija za ljubitelje povijesti nego i za sve koji putuju želucem. U samom centru grada nalazi se Konoba Bonkula, mjesto koje će ti preporučiti gotovo svaki lokalac. Već samo ime izaziva znatiželju. Bonkul je, u dalmatinskom govoru, čovjek dobrog srca koji voli hranu, društvo i život bez žurbe. Drugim riječima, idealan opis osobe na godišnjem odmoru.


Iza konobe stoji poznati kuhar Mate Stulić, a jelovnik kombinira tradicionalne dalmatinske okuse sa suvremenim pristupom. Posebno mjesto zauzima ninski šokol, autohtona delicija od svinjskog vrata mariniranog u soli, crnom vinu i začinima, a zatim dimljenog i sušenog na buri.

Ako te pak kroz grad prati miris svježe ribe s gradela, velika je vjerojatnost da dolazi iz Konobe Dalmacija. Ovdje se godinama njeguje autentična dalmatinska kuhinja temeljena na jednostavnim receptima i kvalitetnim namirnicama. Svježa riba, maslinovo ulje, sezonsko povrće i opuštena atmosfera čine ovo mjesto jednim od onih restorana u kojima se vrlo lako zadržiš dulje nego što si planirao.

Ljeto u Ninu: festivali, šokolijada i dani kada grad postaje velika pozornica
Iako kalendarski ljeto još nije počelo, Nin ga otvara manifestacijom Dani grada Nina koja se održava od 3. do 8. lipnja. Uz bogat kulturno-umjetnički program obilježava se i Dan hrvatske diplomacije, ali i početak tradicionalnog Ninskog ljetnog šušura. Na samom početku ljeta održava se i Festival sunca i svjetlosti u crkvi svetog Križa, jedinstveni kulturni događaj koji dodatno naglašava posebnost ovog povijesnog prostora.


Kraj srpnja rezerviran je za najpoznatiju gastronomsku manifestaciju Ninsku šokolijadu, koja okuplja majstore izrade šokola i brojne ljubitelje tradicionalnih okusa. Samo nekoliko dana kasnije slijedi Festival soli, a tijekom cijelog ljeta grad živi uz ribarske večeri, koncerte na otvorenom, obiteljska događanja i brojne manifestacije koje povijesne ulice pretvaraju u veliku ljetnu pozornicu.

Prije dolaska mislila sam da je Nin mjesto kroz koje se prolazi na putu prema nekoj drugoj destinaciji. Otišla sam s potpuno suprotnim dojmom. Jer neka mjesta pamtiš po jednoj atrakciji, jednoj fotografiji ili jednom restoranu. Nin nije takav. Pamtiš ga po osjećaju da si u nekoliko sati prošao kroz više od dvije tisuće godina povijesti, a da pritom nijednom nije djelovao kao muzej. I upravo zato nije ostao samo još jedna točka na karti Dalmacije. Postao je jedno od onih mjesta kojima se poželiš vratiti.
Foto: Nikola Zoko, Darko Kešnjer, TZ Nin, Under Dreamskies












