Osnovna definicija glagola “osvojiti” znači zauzeti nečiji teritorij. Taj glagol često koristimo i u drugim značenjima, kao što je osvojiti neku nagradu ili pak ogromni iznos na lotu (kamo sreće…). Uvijek se uz “osvajanje” neminovno veže i stjecanje prava na nešto, dobivanje nečega u naše vlasništvu. I, onda, imamo rečenicu “Osvojio sam xx vrh…!”. Jesam li to samo ja ili je ta rečenica uistinu pogrešna na brojne načine?

Kada sam se počela baviti planinarenjem u sklopu Opće planinarske škole, često sam znala kroz priču od drugih kolega čuti tu istu rečenicu. Mislila sam da je to način da se pohvališ svojim avanturama, da je to neki planinarski jezik koji je, eto, uobičajen. I tako trebaš pričati.

Priznajem, i meni je ona tako lagodno i bez razmišljanja prešla preko usana, pomalo sramežljivo, no izustila sam i ja “Osvojila sam Sljeme!”. Kako moćno zvuči ta rečenica 😀

umoljani_bih

Nanizao se jedan planinarski izlet za drugim, novi “osvojeni” vrh za drugim, a ja umjesto da na novom zauzetom teritoriju ponosno vičem “Osvojila sam Klek!”, se osjećam sve manje bitnom. Osjećam se prolaznom. 

Postoji jedna veoma bitna životna lekcija koju me je priroda naučila. Mogu čak reći da je to jedna od najznačajnijih lekcija koju bi svaki čovjek trebao doživjeti. Jer ona, doslovno, mijenja tvoj život i odnos ne samo prema prirodi nego i prema sebi i ljudima koji te okružuju.

Ja sam tek malena karika u lancu života čiji vijek trajanja je znatno kraći od svega što na svom putu susretnem. Moj život, njegove godine, svi moji problemi i izazovi su prirodi posve prolazni i beznačajni. 

idovac_bih

Svaki vrh ponosno bdije nad nama stoljećima, a naše “osvajanje” je samo dokaz koliko čovjek svoje bivanje smatra višim i bitnim. 

Točno se sjećam trenutka kada sam spoznala vlastitu nebitnost u tijeku vremena. Nakon izuzetno teškog uspona koji je djelomično bio popraćen iznenadim pljuskovima, stigla sam na vrh Sveto brdo. U samo par sekundi pogled se ispred mene otvorio, a ja sam ostala skamenjena ljepotom, prostranstvom i snagom prirode. Tada sam shvatila da vrhove nikad ne možemo osvojiti. Na vrhove trebamo izbiti puni strahopoštovanja, ponizni i sretni što smo imali priliku biti svjedoci toj ljepoti. 

mosor_greben

Ta spoznaja mi je pomogla da na svoj život, njegove probleme i svoj utjecaj na okolinu gledam sa širom slikom. Da shvatim da moj život sa svim svojim usponima i padovima je samo jedan u nizu. Da ne uzimam sve k srcu, da se naučim nositi sa životom bez uveličavanja, bez drame i bez stava da je meni “najteže”. Jer, realno, nije. 

Kada se popnemo na pojedini vrh, teško da možemo zamisliti koliko je ljudi to tijekom stoljeća učinilo prije nas. Da svatko od nas osvaja, čiji bi to bio teritorij? Ničiji jer smo u vrtlogu života posve prolazni, a samo rijetki u njemu ostave svoj značajniji trag.

tre_cime_di_lavaredo

Jednom kada shvatimo koliko smo naspram moćne prirode maleni i kako je naš životni vijek tek neznatni treptaj oka u protoku vremena, oslobodimo se. Prodišemo i krenemo živjeti u datom trenutku. 

Kada izbijemo na vrh, on osvaja nas. Drugačije nije ni moguće. Mi smo tek mala karika u prirodnom lancu, a on se proteže puno dalje nego naš pogled s “osvojenog” vrha. Prirodu nitko i nikad ne može posjedovati. 

Nastavi čitati još zanimljivih priča:

  1. planinarenje pogledi
  2. sigurnost_planinarenje

Leave a Comment

Your email address will not be published.