Moram biti iskrena. Glavni i vodeći razlog zbog kojeg smo se odlučili provesti svoj godišnji odmor na Cipru bile su jeftine karte. Provjerili smo vremensku prognozu, vidjeli plaže i malo istražili ponudu smještaja te odlučili da će upravo Cipar biti destinacija našeg ovogodišnjeg proljetnog putovanja.
Kako to inače biva nakon što se pikiraju karte, uslijedilo je detaljnije istraživanje destinacije. Bogata povijest – check. Bogata ponuda plaža – check. Bogata gastro ponuda – check. Bogata vinska ponuda – check. Bogata ponuda planinarskih staza i šetnica – check. Čini se kako će putovanje na Cipru biti bogato sadržajem.
Prateći razne portale i blogove te travel influencere, kreirala sam itinerar – vidjela sam razne znamenitosti, pročitala povijest, provjerila što sve trebam jesti i piti. Bilo mi je posve jasno što sve mogu vidjeti, po kojoj cijeni i kako to izgleda, no kakav je osjećaj biti na Cipru? Koje emocije proživljavaš? Kako Cipar utječe na tebe i tvoje raspoloženje? Svi su prenosili samo šture informacije.
U jednom trenutku sam shvatila da zapravo većina juri kroz Cipar, odrađuje sve “must see” spotove (a ima ih uistinu puno…) kako bi se mogli napisati svi ti dugi vodiči i posnimiti svi ti Reelsi. Nitko nije zastao i doživio Cipar. Oh, kako šteta. Jer Cipar nećeš doživjeti križajući dotične liste.
Sjedili smo u Pafosu u tek nedavno otvorenom restoranu. Već je prošlo 23 sata, kuhinja je davno zatvorena, a mi s vlasnikom ispijamo još jedno piće i pričamo o hrani, tradiciji, malo i o politici, pa o mačka i psima, pa o braku, ma o svemu… U tom trenutku smo bili na pola svog godišnjeg te nas je idući dan čekao put u planine. Još toliko toga smo trebali posjetiti s te “must see” liste…
No, tada sam odmah znala – glavna i vodeća atrakcija Cipra nisu njegova bogata povijest, bogata gastro i eno ponuda, bogata priroda, sve ono o čemu čitamo da moramo doživjeti i vidjeti, nego prije svega njegovi ljudi.
Nasmijani, pozitivni, srdačni, uslužni, zanimljivi, opušteni, vedri, smireni… Mogla bih u nedogled pričati i stanovnicima Cipra čija su mi se lica urezala u pamćenje. Jer sa skoro svakom osobom smo zastali, upoznali se, popričali, izmijenili iskustvo…
Od istetoviranog diva koji je vozio naš shuttle bus u zračnoj luci i poručio nam da smo stigli u raj (i pri povratku nam uz smijeh rekao “Jesam bio u pravu?”), preko bucmastog radnika na pumpi koji želi doznati sve o Hrvatskoj, bakice iz male trgovine u planinama koja nosi pet prsluka i plete između dolaska kupaca, vlasnika puba koji ne drži cjenik jer on svakom gostu bira ono savršeno pivo za njega, prodavača sladoleda na jednoj od mnogobrojnih plaža koji će odvojiti vremena da iznese 10-minutnu ponudu restorana u okolici, 89-godišnjeg vinara koji zaneseno priča o svojoj obiteljskoj vinariji, prodavačice kofera u samom centru Pafosa koja ti neće dopustiti da kupiš skuplji model jer zašto bi, preko konobarice u punom restoranu u Limassolu kojoj nisi samo broj, radnika u praonici automobila koji želi doznati sve o tvom godišnjem – gdje god smo bili tijekom našeg devetodnevnog putovanja na Cipru, svugdje smo sretali toliko divne ljude da su sve “must see” liste pale u drugi plan.
Mnogi su nakon boravka na Cipru pričali kako su se baš, ali ono baš odmorili. Jesmo i mi! Već dugo nismo bili na jednoj destinaciji na kojoj smo u tako kratkom roku zaboravili na brige i obveze koje nas vjerno čekaju kod kuće, gdje stres samo ishlapi, nervoza nije postojeća, a ti si samo sretan, zadovoljan i ono najvažnije – posve opušten. Već dugo nismo bili na jednoj destinaciji gdje smo bili zen. Koja je tajna Cipra?
Na dan našeg povratka posjetili smo još jedno “must see” mjesto. Platili smo ulaznicu, ušli u kompleks gdje su za malim plastičnim stolom u hladu velike masline sjedila dva starija gospodina. Odmah su nas pozdravili (na to smo već i navikli), htjeli znati sve o našeg godišnjem, a, naravno, da smo prokomentirali “good football”. Nastavili smo hodati do prve iskopine, oboje imajući i dalje osmijeh na našim licima. Tada sam shvatila da za taj fantastičan osjećaj koji nas cijelo vrijeme prati na Cipru, nije zaslužno predivno vrijeme, bogat program ni izvrsna vina (a stvarno imaju dobra vina) nego samo ljudi.
Ako postoji jedan razlog zbog kojeg bi trebao posjetiti Cipar, to su njegovi stanovnici. Nemoj juriti, nemoj križati stavke s putne liste, odvoji uvijek više vremena, nasmij se i popričaj – upij njihovu energiju koja ima moć da obriše svu tvoju nervozu, a tvoje misli drži samo u tom savršenom sadašnjem trenutku.
