Uvijek kažem da postoje putovanja i avanture. Sigurno se pitaš koja je razlika, ako uopće i postoji razlika između njih. Itekako postoji. S putovanja se možemo vratiti bez iti jedne nove emocije, posve isti kao na dan kada smo spakirali svoje kofere. Možda smo putem nešto naučili i doživjeli, ali te nove uspomene su nas tek okrznule, no nisu i dotakle. Avanture pak imaju tu moć da preokrenu naš svijet, da nas prodrmaju, nerijetko do temelja. Avanture nas često ohrabre da učinimo nešto što do sada nikad nismo, pa čak i da nakon što pospremimo kofere, uvedemo promjene u naš život. I avanture često donose nove prijatelje. 

Kada sam početkom ove godine ugledala poziv na krstarenje s nazivom “Put u središte žene”, zastala sam. Ispod naziva je pisalo “morska ekspedicija za neustrašivu ženu – 18 žena, šest otoka i jedan brod”. Koncept je bio posve nov – sudionice su se morale prijaviti i ispuniti zanimljiv upitnik, a organizatorice su na temelju njih odabrale 15 avanturistica. Zapravo ti ništa nije moglo garantirati tvoje mjesto, osim možda sudbine 🙂 .

put_u_srediste_zene

Plan puta ne znaš, osim što se svako jutro budiš na novom otoku. Povratak prirodi, isključivanje od užurbanog i često tako napornog modernog doba, čitanje bajki i masaže na brodu… 

“Tvoje mjesto gdje najradije puniš baterije je Priroda, a oduvijek si sanjala o nekom solo tripu za kojeg ne moraš nikog nagovarati da ti se pridruži. Smatraš se putnicom, a ne turistkinjom (da, da, ta razlika ti je itekako bitna). Svijet biljaka (i životinja) ti je fascinantan. Arhetipski ženski likovi (mitske božice i junakinje bajke) te privlače, ali još uvijek nisi dublje radila s njima. Voljela bi biti u jačem kontaktu sa svojim tijelom i pritom mu priuštiti jedan pravi wellness tretman, u punom smislu te riječi.”

put_u_srediste_zene_cres

Na prvu mi se činilo da će to isključivanje teći puno sporije. Osobno sam organizacijski freak koji svoja putovanja slaže do u detalje. Nećemo si lagati, volim držati sve u svojim rukama. Uz to pomno biram svoje suputnike. “Put u središte žene” je bio moj potpuni izlazak iz zone komfora. A mislim da u tome nisam bila jedina…

Svoju avanturu smo započele u riječkoj luci gdje smo prvo dobile svoje cimerice koje prije toga nismo poznavale. Nakon što smo se smjestile u svoju dvokrevetne kabine, brod se otisnuo na svoje nove putovanje, a nas 18 zajedno s njim. 

Dok smo plovili do Cresa (što smo doznale tek kada smo zapravo stigle do mjesta Martinšćica), uslijedilo je upoznavanje. Trebale smo se opisati s tri riječi, reći zbog čega smo se odlučile na ovu avanturu te koji je doživljaj, bilo na pozitivan ili negativan način, obilježio naš život. 

U svega par minuta one iste strankinje koje su s oprezom mjerkale žene oko sebe pokušavajući ih negdje ukalupiti (budimo realni, svi to, nažalost, radimo), odjednom su postale zajednica. U tom trenutku lica su dobila priču, na njima smo odjednom vidjele sve dobre i loše emocije, ona su postala životna – kalupi više nisu bili potrebni jer je svaka neustrašiva žena pokazala da se u niti jedan ne uklapa. Prve predrasude i maske su pale…

put_u_srediste_zene

Put u središte žene” imao je tri ključna stupa putovanja. S jedne strane tu je Martina Tuta, poznatija kao Biljkoljupka, koja je bila zadužena za naš povratak prirodi, za otkrivanje i prepuštanje čarima šume kroz šumsku kupku, za prepoznavanje i učenje o ljekovitom bilju.

Martinu Randić, vlasnicu Fika wellnessa, obožavalo je naše tijelo jer su njene magične ruke svakoj ženi pružile personaliziranu masažu na palubi broda (moj vrat i gležanj još uvijek je se rado sjete) i jutarnja buđenja uz zvučnu kupku.

Lorena Vlahovski, koja stoji iza projekta Once upon a time in Croatia, bila je naša vodičica kroz mitske božice i junakinje bajki, često zaslužna za naša otvaranja i prenošenje životnih priča (što je znalo biti popraćeno suzama). 

Avantura nas je vodila na šest otoka sjevernog Jadrana. Posjetile smo Cres, Lošinj, Ilovik, Silbu, Rab i Sv. Grgur, kupale se u predivnim tirkiznim uvalama, slušale predavanja i radionice na plažama s najljepšim pogledom na more, otkrivale povijest pojedinih mjesta, kušale autohtona jela, plesale i pjevale.

I prije svega izgubile doticaj s tim, često okrutnim i teškim vanjskim svijetom. Sve smo na neki način od istog htjele pobjeći na koji dan. Nismo samo pobjegle, nego smo kroz priče drugih žena naučile kako se s istim nositi kada ponovno zakoračimo na kopno.

Naša mala zajednica, stvorena već u prvim trenucima našeg krstarenja, držala se tijekom svih sedam dana skupa. Možda smo silazile s našeg broda, no nekako tih dana nismo dopuštale da taj vanjski svijet probuši naš balon u kojem smo se nalazile. 

Bio je to jedan potpuni povratak prirodni u kojoj vrijeme ipak funkcionira drugačije nego u gradu. To je vrijeme u kojem kazaljke sata nisu bitne, u kojem nije bitan cilj nego putovanje. A na tom putu stvorile smo nešto puno vrednije od samih uspomena, stvorile smo prijateljstva. 

put_u_srediste_zene

Kada smo ponovno uplovile u riječku luku, rastanak je teško pao. I dok smo prije sedam dana sa zadrškom pristupale svim ženama oko nas, sada smo se rastale sa zagrljajima. Upravo to čini razliku između putovanja i avantura. 

losinj_vodic
cres_vodic

Otkrij još zanimljivih priča s Kvarnera:

  1. ljubavna_cestica_crikvenica
  2. nebeski_labirinti_novi_vinodolski
  3. rajska_cesta_krk
  4. otok_krk-
  5. novi_vinodolski