Kada netko kaže “Crikvenica” koje su tvoje prve asocijacije? Vjerujem da se visoko na popisu nalaze more i plaže, a nešto niže planinarske staze. No, Crikvenica ima veoma razgranatu mrežu planinarskih staza koja može ovom, ali i okolnim mjestima produžiti turističku sezonu. Ali ja nisam tu da raspravljam o hrvatskom turizmu nego da ti predstavim najpopularniju, najpoznatiju i (mnogi smatraju) najljepšu stazu iz te mreže – u pitanju je Ljubavna cestica.
Na Ljubavnu cesticu sam po prvi put naletjela u nekoj od planinarskih grupa. Odmah je zagolicala moju planinarsku maštu i uvrstila sam je na svoj popis izleta. Dugo je trebalo da se poklope kockice – ili je puhala orkanska bura ili je bilo prevruće ili je padala kiša. No, jednog vikenda se dogovorio naš bukirani raspored i vremenska prognoza te smo odlučili jutro provesti u ugodnoj šetnji crikveničkim zaleđem.
Je li itko prohodao Ljubavnu cesticu?
Prije samog izleta guglala sam Ljubavnu cesticu u nadi da ću pronaći korisne informacije, no kako to inače biva dominirali su ofrlje napisani tekstovi koji se lančanom reakcijom samo međusobno kopiraju i preklapaju. Nažalost, nije rijetkost da planinarska staza postane tema neadekvatnih medija koji imaju tendenciju romantizirati planinarenje i planinarske izlete, što nekad može biti i opasno.
To se dogodi kada:
- A – pojedina staza postane toliko popularna (što je slučaj Staze sedam slapova i Premužićeve staze) da pojedini mediji žele uloviti taj dodatni klik
- B – pojedina staza ima izuzetno lijepu prirodu i/ili prirodnu znamenitosti (što je slučaj sa stazom Božanskih izvora u Istri ili Samarskim i Bijelim stijenama)
- C – pojedina staza ima zanimljivu priču/naziv/markaciju (što je slučaj s Ljubavnom cesticom)
Ponekad pojedine staze imaju sve navedene karakteristike, no dotični mediji to rijetko shvate jer članci u većini slučajeva nisu pisani s terena.
Ljubavna cestica je zbog svog naziva i povijesti ispunila stupce brojnih lifestyle medija koji su naglasak stavili na romantični segment staze s embedanim fotkama s Instagrama, a svi članci su imali redom iste informacije (često posložene istim redoslijedom).
Ljubavna cestica se naziva šetnicom, no ona i dalje spada pod planinarsku stazu. Ona je tehnički i kondicijski nezahtjevna i iskusnim planinarima predstavlja ugodnu šetnju. No, pogrešno je dotičnu atrakciju predstavljali poput lungomare šetnice. Ova staza traži prikladnu obuću i ruksak s dovoljnom količinom vode. Ona pretežito prolazi kroz ugodne šumske puteve, no ima i dio preko krša. I ona se, definitivno, ne bi trebala prolaziti po najvećim ljetni vrućinama. Niti bi izletnici bez dodatne opreme (poput čeone lampe) trebali dočekati romantičan zalazak sunca na Kavranovoj steni. To su redom savjeti kako provesti ljeto u Crikvenici, a da nije samo na plaži.
Nakon što sam izbacila svoje frustracije nastale posve pogrešnim i opasnim načinom promoviranja planinarskih staza jer su sada IN i mogu biti tako romantične, bacam se na stvarni opis Ljubavne cestice uz sve bitne i manje bitne informacije. Pa krenimo…
Mala povijest planinarske staze Ljubavna cestica
Tko je točno projektirao ovu lijepu stazu, danas se, nažalost, sa sigurnošću ne može utvrditi. Doduše, pretpostavlja se da je ona djelo poznatih šumskih stručnjaka – Alfonsa Kaudersa i Ante Premužića. Na osnovi dokumenata zna se kao je nastala u sklopu projekta “Osnove za turističko i gospodarsko uređenje okolice primorskih kupališta i ljetovališta Crikvenice, Selca i Novog” kojeg je izradio upravo Premužić.
Staza je izgrađena 30-ih godina 20. stoljeća, a kako su je često posjećivali zaljubljeni parovi, što domaći, što turisti, dobila je naziv Ljubavna cestica.
Nažalost, Ljubavna cestica je bila posve zanemarena i napuštena nakon Drugog svjetskog rata. 1998. osnovano je u Crikvenici Društvo Crikveničana čiji su članovi samo godinu nakon odlučili revitalizirati Ljubavnu cesticu. Oni su neprekidno do 2002. uređivali stazu, a 2009. uz financijsku pomoć Primorsko-goranske županije se nastavlja obnova.
Opis kružne staze Ljubavna cestica
Osim na stranicama pojedinih planinarskih društava, konkretnije informacije o samoj stazi nismo mogli naći na službeni izvorima. Možda se Crikvenica voli hvaliti svojom mrežom staza, no bazno su opisi šturi i svakome tko ih želi proći ne pružaju nikakve korisne informacije.
Prvi problem je bio gdje se točno nalazi ulaz na Ljubavnu cesticu. Pronašli smo gpx. tragove i ucrtali svoj, no ipak smo morali malo potražiti službeni ulaz. Auto je najbolje parkirati na velikom parkingu podno nadvožnjaka kod nogometnog igrališta.
Mi smo odabrali (što smo kasnije doznali) Ulaz 1 koji se još naziva Kalvarija. Popeli smo se uz stepenice i odmah skrenuli desno. Na tom dijelu nema markacija, no samo nastavi hodati ravno, proći ćeš pored zadnje kuće u nizu te se priključiti na šumsku stazu.
Prilikom povratka naletjeli smo na poučnu ploču s detaljnijim objašnjenjem svih ulazaka (zašto to nemamo na službenim stranicama kod predstavljanja staze?). Postoji pet ulazaka. Osim gore spomenutog, tu je Ulaz 2 s ceste Crikvenica-Tribalj (tu smo mi završili stazu), Ulaz 3 s ceste Crikvenica-Tribalj (znano niže od prvog ulaza), Ulaz 4 Sopaljska i Ulaz 5 Sopaljska.
Laganim hodom stižemo do prve znamenitosti na ovoj stazi – gradina Badanj. Radi se o najstarijem spomeniku srednjovjekovnog fortifikacijskog graditeljstva u Vinodolu. Antički nalazi svjedoče da je građena u ranobizantskom dobu između 4. do 6. stoljeća.
Utvrda je nepravilnog kružnog oblika, dominira prostrana središnja kula, a tu su bile i prostorije za boravak posade i vodosprema. Badanj je smješten uz tok Dubračine i imao je stratešku poziciju. Utvrda biva napuštena u 14. stoljeću nakon velikog potresa.
Uz Badanj se veže i legenda o zakopanom blagu kojeg čuva velika zmija, a Hrvati su je navodno čuli od starosjedioca.
Napuštamo Badanj bez blaga i počinjemo s usponom na dijelu staze zbog kojeg možemo i vjerovati da je Ljubavnu cesticu dao projektirati Ante Premužić. S ovog dijela staze se pruža najljepši pogled na staru utvrdu.
Stižemo do vidikovca s kojeg se pruža fantastičan pogled na crikveničko zaleđe, možeš vidjeti i Tribaljsko jezero u daljini. Ovo mjesto je idealno za dužu pauzu jer je tu postavljena i klupica. Mi smo pojeli svoj ručak, a uskoro smo se našli u zanimljivom razgovoru sa starijim parom planinara s Grobnika s kojima smo prošli uzduž i poprijeko hrvatske, ali i slovenske staze.
Vraćamo se ponovno na stazu koja zalazi dublje u šumu. Meni osobno je ovaj dio staze jedan od najljepših. Obožavam prolaziti šumskim putevima, posve zagrljena šumskim pokrivačem i udubljena u razgovor sa svojim suplaninarom.
Stižemo uskoro do Lokvice nakon koje slijedi uspon do Kavranove stene koja se nalazi na 301 metar nadmorske visine i pruža nezaboravan pogled na crikveničku rivijeru, ali i na susjedni otok Krk. Kako je bio divan dan, tu smo napravili još jednu kraću pauzu i uživali u uistinu divnom pogledu. Imaj na umu da uspon do Kavranove stene ne ide šumskom stazom nego preko kamenja, stoga budi oprezniji na kršu.
Vraćamo se do Lokvice i svoj put nastavljamo ravno ponovno šumskim putem. Na internetu smo pronašli da postoji stazica, koja doduše nije ucrtana, s kojom se možemo ponovno vratiti na dio staze koje nas povezuje s Ulazom 1 i Ulazom 2, a da ne moramo previše prolaziti kroz naselje. Izašli smo sa staze kod Ulaza 4, prvo išli ravno, skrenuli lijevo da bi nastavili put ravno te pored jedne kuće ponovno ušli na šumski put koji nas je odveo na donji dio staza. Tu smo ponovno sreli gore navedeni planinarski par s kojim smo se izuzetno laganim hodom uz razgovor, spustili do ceste, odnosno Ulaza 2 gdje je bio parkiran njihov auto, a mi smo produžili do našeg parkinga.
Opisana staza je duga oko 7.5 kilometara, a nama je uz lagani tempo (dio povratka smo hodali izuzetno sporo zbog drugog para) trebalo oko 2.30 h bez uračunatih pauza (Danielov trag traje malo duže jer ga je zaboravio stopirati na jednoj pauzi).
Ljubavna cestica nas je oduševila na prvu. Prije svega je raznolika i prolazi kroz šumu, ali i krš, pokazujući tako raznolikost terena ovog dijela Kvarnera. Na njoj ćeš doznati i mnogo o povijesti ovog područja, a uz minimalno truda, Ljubavna cestica će te nagraditi predivnih pogledima kako na zaleđe, tako i na obalu i otoke.
Stvorena je za brzi izlet kada nemaš puno vremena, a želiš ipak provesti koji satak u prirodi. Ona je odličan odabir i za planinare početnike, kao i obitelji čiji klinci već imaju malo planinarskog iskustva.
Ljubavna cestica je puno više nego što mediji obećavaju, a Instagram kroz filtere provlači. Dopusti da te očaraju njeni vidikovci, smiri šum krošnji, a krš malo razbudi. I nemoj zaboraviti svako malo zastati i dati poljubac svom suplaninaru – ipak se nalazite na Ljubavnoj cestici.
Korisne informacije za kružnu stazu Ljubavna cestica u Crikvenici:
- Početak staze: Crikvenica, postoji pet službenih ulaza, savjetujem Ulaz 1 ili Ulaz 2
- Parking: službeni parking podno nadvožnjaka kod nogometnog igrališta ili uz cestu Crikvenica -Tribalj
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko 7.5km, a za nju je bilo potrebno 2.35 h laganog hoda bez uračunatih pauza. Staza spada pod K1 (kondicijski lagana) i T1 (tehnički nezahtjevna). Tragove možeš pogledati ovdje i ovdje
- Za koga je prikladna staza: Opisana staza je prikladna za planinare početnike, obitelji s djecom (uz planinarskog iskustvo zbog Kavranove stene), ali i za planinare s iskustvo koji žele koji satak uživati u predivnoj prirodi
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Na stazi ne, u Crikvenici da
- Napomena: Bez obzira na to što se kroz medije provlači kao turističko-rekreativna staza, ona je ipak (lagana) planinarska staza. Potrebna je prikladna obuća, dovoljna količina voda, a izbjegavaj je za vrijeme jakih ljetnih vrućina.
Otkrij još zanimljivih staza u okolici Crikvenice:
