Seoski turizam Zlatni klas ono je mjesto u kojem se prije svega osjećaš kao da si doma, i to ne samo zbog one prave domaće hrane koja grije ne samo želudac nego i srce nego i zbog srdačnih domaćina čije gostoprimstvo će te oduševiti u svega par minuta. Bila sam te sreće da sam jedno jesensko popodne (poprilično gladna moram priznati) uživala u gostoprimstvu obitelji Tkalčec koja vodi Zlatni klas.
Zapravo su nas dočekale tri generacije obitelji Tkalčec – Branko, Bernard i njegova dva sina Martina i Kris. U pitanju su djed, otac i sinovi koji su u Zlatnom klasu tvoji domaćini.

Zlatni klas se nalazi nedaleko od središta Pitomače, točnije u mjestu Otrovanec i sastoji se ne samo od restorana koji poslužuje domaću, autohtonu podravsku kuhinju, nego i od kućica za odmor u kojima se nalazi stari restauriran namještaj, a pojedini komadi su stari i preko 100 godina. U kombinaciji s modernim detaljima, ovaj smještaj nudi pravi vremeplov u kojem ćeš doživjeti kako se nekoć živjelo u Podravini.
Vlasnici su pomno pazili na svaki detalj prilikom uređenja interijera, kako kućica za odmor i restorana, tako i eksterijera te je uživanje na otvorenom za vrijeme toplijih mjeseci pravi doživljaj.






Unutrašnjost restorana također odaje počast tradiciji i kulturi ovog dijela Hrvatske. Uzmi si svakako vremena i istraži njegove prostorije, a ako Branko ili Bernard vide da si se zadržao pored pojedinog predmeta, rado će ti demonstrirati kako on radi, koja je bila njegova svrha te će i tebi ponuditi da probaš kako se, primjerice, nekoć radilo kukuruzno brašno.




Podravinu ćeš u Zlatnom klasu upoznati na onaj najbolji način – kroz vrhunska jela i lokalna vina. Nemoj propustiti isprobati juhu od bundeve s rezancima od koprive, racu, kuhani buncek s bijelim žgancima (o kojima i dan danas sanjam), šarf rebarca (jedna od boljih koje sam isprobala, a veliki sam ljubitelj rebara – to znači da sam ih stvarno puno isprobala ;)), patku pečenu u krušnoj peći sa zelenim mlincima od koprive… Jedan od mojih favorita je paprika pod kapom koju jedeš na način da prvo otkineš komad lepinje te na nju staviš papriku. Za kraj ne smijem zaboraviti na kukuruznu zlevanku s domaćim pekmezom od šipka.





Kopriva – zdravlje na tanjuru
U Zlatnom klasu se puno pažnje pridaje koprivi koju ćeš kao sastojak moći kušati u raznim jelima te je isprobati na brojne načine. Svakog se dana peče kruh od koprive koji se jede uz sva jela, a obitelj Tkalčec s koprivom izrađuju mlince, juhe, tjesteninu, kolače, štrudlu, pa čak i domaći sok od koprive koji se smatra lijekom protiv mamurluka (dobro znati).
Koprivu su među prvima, kako kaže Bernard, na stol stavljale bake – svježe ubranu, te na tavici “povezanu” sa svježim jajem. Bio je to omlet satkan od hranjivih sastojaka na kojem su djeca odrastala, ali i živjeli radišni ljudi ovog kraja. Tada je to bio jedini način pripreme obroka s koprivom, ne računajući naravno čaj od koprive koji se koristio u zdravstvene svrhe.

“Bakin recept je uvijek tu negdje, ali u modernim vremenima pojavile su se i moderne tehnike obrada hrane, te smo tako i mi došli na ideju da svježe ubranu koprivu koja za nas ima posebnu vrijednost stavljamo u hranu, s time da ju više ne sjeckamo kako su to radili prije, nego blendamo i tako iskorištavamo u potpunosti”, objašnjava kaže Bernard koji je zajedno sa svojim timom osmislio pregršt suvremenih specijaliteta u kojima dominira kopriva.
Kopriva je posebna biljka, izuzetno bogata željezom i vitaminima C, A i B, ali i mineralima kao što su kalcij, željezo, magnezij, fosfor, kalij i natrij. Ono što je zanimljivo je to da su svi dijelovi koprive ljekoviti (cvijet, stabljika, lišće i korijen) što znači da se može iskoristiti cijela stabljika. Njena mravlja kiselina koja peče zapravo je jako zdrava za zglobove i cirkulaciju.

Bernard objašnjava kako je mlađe generacije beru noseći rukavice, dok je stariji ljudi beru goloruki. Kopriva nije plantažna biljka, ima svoje zakone rasta, voli rahla tla, sjenovita područja i voli kišu. Postoje dva ciklusa berbe, proljeće i jesen, kad je dosta vlage i kiše te sunce nije previše jako. Kopriva raste u osami, na mjestima gdje nije stupila ljudska noga pa ona prava i zdrava raste u skrivenim prostorima, na napuštenim imanjima i pored šumskih puteva gdje nema previše prometa. Ne voli prostore gdje se koriste pesticidi i herbicidi pa je time ekološka biljka koja uspijeva na zdravom tlu.
Tkalčeci je beru organizirano, obiteljski, na obroncima Bilogore i raznim drugim terenima. Kilogrami svježe ubrane koprive brzo se i jednostavno pretvaraju u korisnu pastu koju Bernard koristi u mnogim specijalitetima, a priprema je jako jednostavna – u vruću vodu se stavljaju vrhovi mlade koprive te blanšira nekoliko minuta, dobro ocijedi i na kraju blenda dok pasta ne postane gusta.

“Tu zelenu pastu koju smo dobili koristimo kao bazu koju koristimo u pripremi bilo koje vrste kruha, s njom radimo tjestenine (sve vrste – od tijesta do popularnih mlinaca) stavljamo je u kolače i razne pite, zlevanke, u juhu, može se piti razrijeđena u smoothieju po želji… Kopriva je kao namirnica, a i pasta koju dobivamo vrlo inspirativna u pripremi hrane”, dodaje otkrivajući kako brojni gosti koji dolaze u Zlatni klas znaju da će na ovom mjestu pojesti nešto tradicionalno pripremljeno na moderan način, ali i zdravo i izdašno.

Kako su starija generacija Tkalčeca (otac Branko i Bernard) vegetarijanci, na jelovnicima se nalazi mnogo zanimljivih i kreativnih rješenja bez mesa gdje kopriva ima vrlo važnu ulogu. I da, kad pretjeraš s hranom i pićem – Tkalčeci će ti dati “prvu pomoć” po receptu “dede Branka” – domaći sirup od koprive koji tijelu pomaže da dođe u balans i lakše provari prekomjerni unos hrane i pića.