Ako planiraš putovanje na Cipar, pripremi se za pravu gurmansku avanturu. Ovaj otok ne nudi samo predivne plaže i bogatu povijest, već i jedinstvenu kuhinju koja spaja mediteranske okuse s posebnim lokalnim dodirom. Bilo da sjediš u tradicionalnoj taverni uz more ili istražuješ skrivena sela u brdima, jedno je sigurno – hrana ovdje nije samo obrok, već iskustvo. Kroz ovaj vodič otkrit ćeš neka od najpoznatijih jela ciparske kuhinje, od bogatih meza do mesnih jela koji pričaju stoljetnu priču otoka. Upravo gastro i eno ponuda su bili jedan od glavnih razloga zbog kojih smo se odlučili posjetiti Cipar.
Kada biramo iduće avanture, jedan od ključnih kriterija je i gastronomska ponuda – hrana je jedan od najboljih načina da doživiš destinaciju. Na Cipru smo fantastično jeli – preko predjela, glavnih jela do slastica – na ovom otoku niti jedno jelo nećeš tako lako zaboraviti. Koristi se pregršt začina, jela su raznolika i po mnogočemu specifična, pa čak i jela, poput nama poznate musake, su na Cipru drugačija. I tu su, naravno, meze – kulinarsko iskustvo koje dolazi u brojnim sljedovima i traje satima… No, o tome u nastavku.
Ciparska kuhinja je spoj grčke, turske i bliskoistočne tradicije, zbog čega je bogata okusima, a mnoga jela imaju dugu povijest i simboliku.
Zanimljivo je istaknuti da čak i ona jela koja si kušao negdje drugdje, na Cipru imaju svoju verziju i pričaju svoju vlastitu priču.
Meze – nezaboravno kulinarsko iskustvo koje traje satima
Kada si na Cipru, barem jednom trebaš trebaš probati meze. I dok kod nas meza predstavlja “finger food”, poslužuje se više kao dobrodošao dodatak druženju u kojem u fokusu nije hrana ili se pak servira kao predjelo, meze na Cipru su prava kulinarska avantura.
Meze mogu uključivati od 20 do 30 različitih jela raspoređenih u nekoliko sljedova. Na Cipru su meze ritual, traju satima, hrana se dijeli uz druženje i uživanje. Svi koji sudjeluju u ovom iskustvu, od domaćih ljudi do posjetitelja, znaju da je meze mnogo više od hrane – to je simbol ciparske gostoljubivosti.
Mi smo otišli na jednu mezu i, iskreno, ostali smo šokirani. Naime, znali smo da se meze sastoje od više sljedova, no količina hrane koja je samo dolazila (i dolazila i dolazila) nas je ostavila bez teksta. Meze su zapravo odličan način da isprobaš glavna ciparska jela koja su uvijek sastavni dio ovog gastro iskustva. Moj savjet – koliko god bio gladan, nemoj na prva jela sumanuto nasrnuti kao da nisi jeo danima (da, učinili smo to i kasnije smo požalili).
Obično se meze poslužuje u više od pet sljedova, gdje se u svakom slijedu na stol donosi nekoliko jela. Početak obroka obično uključuje razne umake, poput tzatzikija i hummusa, zajedno sa svježim kruhom i maslinama. Kako obrok napreduje, dolaze sve bogatija jela, od povrća i morskih plodova do mesa i sireva. U restoranima najčešće biraš mesnu ili riblju verziju, a postoje i vege verzije. Cijene se najčešće kreću oko 20 eura po osobi bez uključenog pića.
Kušaj najpoznatije sireve na Cipru
Možda meso igra jednu od ključnih uloga u ciparskoj kuhinji, no ovaj otok je pravi raj i za ljubitelje sireva koji dolaze svježi, no isto tako se peku i na roštilju.
Ciparski sir koji se ne može usporediti ni s jednim drugim – halloumi je pravo kulinarsko blago otoka. Radi se od mješavine ovčjeg i kozjeg mlijeka, a poznat je po svojoj jedinstvenoj teksturi – dovoljno je čvrst da se može peći na roštilju ili pržiti, a pritom ne gubi oblik. Halloumi se često poslužuje ljeti uz lubenicu, ili uz rajčicu i krastavce kao dio meze stola. Njegova povijest seže tisućama godina unatrag, a danas je sinonim za ciparsku kuhinju.
Osim slavnog halloumija, Cipar je dom još nekoliko izvanrednih vrsta sira koje vrijedi kušati. Anari je svježi sir napravljen od sirutke, blagog je okusa i kremaste teksture. Može biti svjež ili suh, ovisno o načinu obrade, a često se koristi u desertima poput bourekija (pite s punjenjem od sira i tikvica).
Feta također ima svoju važnu ulogu u ciparskoj kuhinji, iako je u ovoj varijanti često aromatičnija i bogatija nego u ostalim dijelovima Grčke. Sirevi se često poslužuju kao dio meze ili uz sezonske salate, dajući jelu dodatni sloj teksture i okusa.
Kruh na Cipru se često radi sa sirom
Ciparski kruh sa sirom i maslinama, poznat kao Elioti, pravi je favorit na otoku. Ovaj rustikalni kruh sadrži komadiće halloumi sira, crne masline i aromatične začine poput korijandera i mente. Elioti je savršen dodatak bilo kojem obroku ili kao lagani međuobrok, a često se peče tijekom obiteljskih okupljanja ili proslava.
Flaounes je tradicionalni ciparski kruh koji se najčešće priprema tijekom Uskrsa, ali se može naći i u drugim prigodama. Ovaj bogati, mirisni kruh punjen je mješavinom različitih vrsta sira, najčešće halloumija i anari sira, te začinjen mentom i sjemenkama sezama ili crnog kima. Tijesto se pravi s dodatkom kvasca, što flaounes čini lagano prozračnim, dok se nadjev obilno puni, dajući mu bogatu i kremastu teksturu.
Flaounes se oblikuju u trokute ili pravokutnike, a ponekad i u polumjesece, te se peku do zlatno-smeđe boje. Ono što ih čini posebnima, osim kombinacije okusa, jest ritual pripreme – cijele obitelji okupljaju se kako bi zajedno pripremile flaounes, što ovaj kruh čini važnim dijelom ciparske tradicije i simbolom zajedništva.
Kleftiko – sporo pečena janjetina
Kleftiko je jedno od najpoznatijih ciparskih jela, i to s razlogom. Ovo jelo, koje potječe iz vremena kada su grčki “klefti”, pobunjenici protiv Osmanskog Carstva, krili svoje jela kako ih ne bi otkrili dimom, sastoji se od janjetine sporo pečene u zemljanoj peći. Meso se peče na niskoj temperaturi nekoliko sati, što mu daje nevjerojatnu sočnost i aromu. Kleftiko se obično poslužuje s krumpirom i limunom, što mu daje dodatnu svježinu.
Souvla – ciparska verzija roštilja
Ako voliš roštilj, na Cipru ćeš obožavati souvlu – velikodušne komade mesa, najčešće svinjetine ili janjetine, pečene na ražnju iznad vatre. Meso se peče polako, pa je izvana hrskavo, a iznutra mekano i sočno. Ovo je jelo neizostavni dio obiteljskih okupljanja i festivala. Kultura zajedničkog roštiljanja na Cipru nije samo uživanje u hrani, već i prilika za druženje i povezivanje.
Sheftalia – sočne mesne rolice
Ove male, sočne rolice od mljevenog mesa, najčešće svinjetine ili janjetine, zamotane su u svinjsku mrežicu i pečene na roštilju. Sheftalia je obavezna tijekom svake meze i često se poslužuje uz pita kruh, tzatziki i svježe povrće. Iako izgleda jednostavno, okusi su nevjerojatno bogati, zahvaljujući kombinaciji svježih začina poput peršina, luka i papra.
Moussaka – svi slojevi povijesti
Moussaka je jedno od najpoznatijih ciparskih jela. Slojevi patlidžana, krumpira i mljevenog mesa, obično janjetine, prekriveni su kremastim bešamelom i zapečeni do savršenstva. Iako ima korijene u otomanskoj kuhinji, moussaka je postala sinonim za grčko-ciparsku tradiciju, a današnja verzija popularizirana je početkom 20. stoljeća. Ovaj slojeviti specijalitet savršeno kombinira bogate okuse rajčice i začina s nježnim povrćem.
Koupepia – ciparska verzija dolmi
Koupepia su ciparske punjene vinove loze, slično dolmama koje su popularne diljem Mediterana. Ciparska verzija koristi kombinaciju mljevenog mesa, riže i svježih začina poput peršina i metvice, a sve se kuha u umaku od rajčice. Ovo je jedno od jela koje se gotovo uvijek pojavljuje na meze stolu.
Ttavas – tradicija u glinenoj posudi
Ttavas je jelo koje potječe iz ciparskih sela i priprema se u glinenim posudama, u kojima se dugo peče kombinacija janjetine, povrća, riže i krumpira. Začinjen kimom, ttavas ima specifičan okus i često se poslužuje kao nedjeljni ručak.
Souvla i Souvlaki – ciparski kebab
Ciparski kebab, ili kako ga lokalci zovu “souvla”, srce je ciparske kuhinje i tradicionalnih okupljanja. Za razliku od klasičnog grčkog souvlakija, souvla se priprema od velikih komada mesa – obično janjetine, svinjetine ili ponekad piletine – koji se mariniraju u maslinovom ulju, začinskom bilju i crnom vinu te polako peku na ražnju iznad vatre. Ovaj način pripreme daje mesu sočnost i bogatu aromu, dok se polako karamelizira izvana. Souvla se obično servira s pita kruhom, svježim povrćem i tzatzikijem.
Osim souvle, popularan je i souvlaki, gdje se meso reže na manje komade, a često se kombinira sa sieftalijom, specijalnom kobasicom od mljevenog mesa, luka i peršina, zamotanom u svinjsku mrežicu. Ova kombinacija nudi raznolike teksture i okuse, a često se poslužuje kao street food ili dio meze stola.
Loukanika – kobasice s aromom vina
Loukanika su tradicionalne ciparske kobasice koje se razlikuju po jedinstvenom načinu pripreme. Meso, obično svinjetina, marinira se nekoliko dana u crvenom vinu i začinima poput korijandera, što im daje bogat, aromatičan okus. Nakon mariniranja, kobasice se suše na zraku. Loukanika se često poslužuje kao dio meze ili kao dodatak uz tjesteninu i povrće.
Loukoumades – medeni kolačići pobjednika
Loukoumades su mala pržena tijesta, slična krafnama, premazana medom i posuta cimetom. Prema legendi, ovo jelo se služilo pobjednicima prvih Olimpijskih igara. Danas su loukoumades popularan desert na Cipru, pogotovo ljeti.
Portokalopita – sočni kolač s narančama
Portokalopita je slatka poslastica ciparske kuhinje, kolač natopljen sirupom od naranče i cimeta. Priprema se s komadićima naranče, koji upijaju sirup i daju kolaču bogat, sočan okus.
Loukoumi – ciparska verzija rahatlokuma
Loukoumi je ciparska varijanta rahatlokuma, slatkiša poznatog diljem Mediterana. Ovaj žele od šećera dolazi u raznim okusima, poput ruže, limuna ili pistacije, te je prekriven finim slojem šećera u prahu. Loukoumi je često darovan kao suvenir, a neki ciparski gradovi, poput Geroskipou, poznati su po njegovoj proizvodnji.
Soutzoukos – orah u grožđanom sirupu
Soutzoukos je ciparski desert napravljen od oraha ili badema koji su umočeni u gusti sirup od grožđa. Sirup se priprema od grožđanog soka, brašna i šećera, a orašasti plodovi se više puta umaču, stvarajući debeli sloj. Nakon sušenja, soutzoukos se reže na komadiće i poslužuje kao desert ili uz kavu. Ova slastica dio je tradicije berbe grožđa na Cipru.
Ciparska kuhinja pravi je užitak za sva osjetila – svaki zalogaj priča svoju priču, od povijesnih korijena do suvremenih kulinarskih trendova. Na Cipru, kamo god se uputiš, nećeš ostati gladan. Koliko god bio aktivan, koliko god kilometara prošao ili plivao, sigurno ćeš se vratiti koji kilogram teži.
