Ivana Rakuljić zna da svaki uspon nije samo fizički korak prema vrhu, već i duboko putovanje prema sebi. Spojila je svoje dvije velike ljubavi – planinarenje i psihoterapiju – u jedinstveni koncept koji naziva hiking therapy. Ono što za većinu znači bijeg od gradske gužve ili obična fizička aktivnost, za Ivanu je prostor iscjeljenja, oslobađanja emocija i mjesta gdje, kroz dodir s prirodom, ponovno pronalazi unutarnji mir. U razgovoru nam je otkrila kako ju je život doveo do toga da planine pretvori u svoje radno mjesto, što je točno hiking therapy i zašto nakon njenih radionica sudionici silaze s planina lakši – i to ne samo fizički.
Ivana je edukantica tjelesne psihoterapije koja je svoj privatni hobi, a to je, naravno, odlazak u planine, spojila s drugom ljubavi, a to je psihoterapija.
“Zaljubljenik sam u istraživanje one vanjske prirode, ali i one ljudske, unutrašnje. Kao što volim izazov planinarenja, toliko volim i opuštanje na livadi na suncu ili gradsku kavu s prijateljima”, započinje svoju priču Ivana.
Prvi put se s planinarenjem susrela još kao dijete kada je odlazila na brdo Perun, tada ni ne znajući, kako sama ističe “da je to brdo niti da se iza njega izdiže predivan Mosor”. Ono što je znala jest činjenica da joj Perun pruža široki prostor i vrijeme da osjeti sebe – svoje emocije i unutarnju snagu.
“Zaljubila sam se u osjećaj bivanja u planini i planinarenja. Jer tu sam prvi put doživjela, iako je težina planinarenja prosutna, kako je taj osjećaj nakon uspona pun oslobađanja i užitka. Kasnije, kako sam upisala planinarsku školu i krenula na ‘ozbiljnije’ planine – krenula je i frustracija naravno 🙂 , no jednom kada bi prošla kroz frustraciju, planina ju je ‘nagrađivala’ nevjerojatnim unutrašnjim osjećajem ispunjenja”, ističe te u nastavku objašnjava:
“Planina je za mene sloboda. Mjesto gdje osoba može biti svoja i prihvaćena takva kakva je. Planina ne osuđuje i ne pita tko si ti tamo dolje negdje, jer jednom kada se kreneš penjati na nju, to sve dolje, postane nebitno. Ona skida maske i dovodi osobu do istine. I to je ono što želim prenijeti ljudima koji planinare sa mnom.”
Kako je rođena ideja za hiking terapiju?
U nastavku Ivana kroz smijeh ističe kako je ideja za hiking terapiju također rođena iz frustracije. Rad u zatvorenom prostoru joj nije pružao zadovoljstvo, a u samom poslu s kojim se bavila nije vidjela dublju svrhu. Na kraju radnog dana osjećala bi se samo prazno i umorno.
Točno se sjeća trenutka kada je za vrijeme koronavirusa radila u jednom velikom trgovačkom centru te je poput svih morala nositi maske. Iznenadno je osjetila gušenje i stiskanje u prsima. Inače navikla na čisti i svježi zrak, shvatila je da rad u tako zatvorenom prostoru izrazito šteti njenim ne samo fizičkom nego i mentalnom zdravlju.
“Tako sam došla tadašnjoj terapeutkinji da ja to više ne mogu i da hoću raditi nešto svoje i nešto nakon čega ću se osjećati dobro. I tako je ona postavila samo jedno pitanje : ‘Zašto ne bi spojila psihoterapiju (tada sam već bila na trećoj godini edukacije za tjelesno orijentiranog psihoterapeuta) i planinarenje, pa ionako si stalno na tim planinama?’ I to je otvorilo moj um i oči. Jer zapravo, u prirodi sam otpuštala sve emocije i nalazila mjesto da se slobodno izrazim, još kako dijete. Ona je bila moje utočište, tek poslije sam krenula i na psihoterapiju i tako produbila cijeli proces.”
Uslijedilo je istraživanje alata i metoda koje se mogu koristiti na otvorenom. Kako naglašava, to ipak nije siguran terapeutski prostor već divlja planina. U tom procesu Ivana, još uvijek potpuno nesvjesna, upisuje tečaj za Outwardbound instruktora – iskustvo učenja u prirodi. Nakon završetka tečaja krenula je stvarati prvu sliku kako bi Hiking therapy radionice mogle izgledati, a dobila je i potvrdu da je rad u prirodi itekako moguć i pun dobrobiti.
“I tako sam napisala prvi konkretni program s vježbama, donijela odluku koje stazu odabrati za početnike. Krenula raditi na svom Instagram profilu i podizati svijest o planinarenju i učincima istog. U početku sam imala jaku podršku prijatelja i kolega iz psihoterapijske škole. Veliki dio radionica su oni bili sudionici i zahvalna sam im na tome. Dok, jednom sam sama sebi rekla: ‘Ok, ovo će biti sada ozbiljan projekt i krećem sa ovim 100%’. Bilo je prepreka, naravno, trenutaka kada sam htjela odustati – no, ta želja i vizija koju sam imala nije dala da se to dogodi :). Krenuli su pozitivni utisci sudionika, što je dodatno potvrdilo da su Hiking therapy radionice nešto što je zajednici i potrebno. I zato više nije bilo pitanje ‘ustati ili odustati’, već kako to još više proširiti i upoznati ljude s tom idejom i načinom rada na sebi. I taj proces je još uvijek u tijeku.”
Što je zapravo hiking therapy?
Možda na prvu jednostavno pitanje, no odgovor na isto nije tako jednodimenzionalno. Ivana ističe da je hiking terapija spoj svjesnog planinarenja, iskustvenog učenja u prirodni kroz razne grupne igre i izazove te psihoterapijskog rada.
“Kroz element svjesnog planinarenja prvo, osoba se ‘spušta’ nazad iz uma u tijelo. Kroz grupne igre i izazove ‘otapaju’ se zidovi koji osobu odvajaju od drugih (socijalna anksioznost, strah da se izrazi, strah od viđenosti…) kako bi za kraj krenuli u emotivno otvaranje, to jest otpuštanje tereta kojeg osoba nosi u svojoj svakodnevici (tuga, ljutnja, frustracija, krivnja…) kako bi onda jednom s planine sišla s manje tereta i više života u sebi. I sve to onda krenula primjenjivati u svojoj svakodnevici”, objašnjava Ivana.
Hiking therapy ture se od klasičnog planinarenja razlikuju prema trima bitnim stvarima. Prije svega se tijekom hiking terapije nigdje ne trči. Cilj nije vrh pojedine planine nego upravo suprotno – maksimalno usporavamo kako bi se spojili s prirodom i osjetili dublje samu prirodu i sebe.
“Druga stvar, small talk je isključen tijekom planinarenja, sudionici su pozvani planinariti u tišini kako bi iz uma i racionalnog prešli u osjetilni dio sebe. Treća stvar je psihoterapijski rad, u kojem je sudionik pozvan da dijeli stvari koje ne bi dijelio na klasičnom planinarenju i da se dublje otvori, ne samo drugima, već i sebi. Ključni elementi terapijskog pristupa su alati i vježbe koje osobu spuštaju nazad u tijelo kako bi ono što tijelo drži (potisnute emocije) pustilo. Na mojim radionicama sasvim je prirodno da se osobe otvore u svojoj tuzi, ljutnji i frustraciji i zapravo neki tek tada prvi put dobiju osjećaj da su i takvi dobrodošli. Povratna informacija sudionika je da se osjećaju lakše i protočnije. Također osim toga, koristim i rad s uvjerenjima i imidžima gdje sudionici otvaraju svoj um za širu sliku jer ipak planina je mjesto za to, zar ne :)”, poručuje Ivana.
Kako hiking terapija izgleda na terenu?
U praksi to izgleda tako da se grupa okuplja u jutarnjim satima, slijedi uvod koji predstavlja program, što je posebno važno za sudionike koji se po prvi put susreću s ovim tipom boravka na otvorenom. Nakon upoznavanja, kreće planinarenje u tišini.
“Planinarenje nije duže od sat do sat i pol u jednom smjeru. Nakon što dođemo do određene točke, livade i slično, ide pauza. Nakon toga kreću iskustvene igre, radi se na komunikaciji, povjerenju i prepuštanju. Taj dio traje sat, do sat i pol. Duža pauza za obrok. I onda kreće psihoterapijski rad, bilo solo, u paru ili u grupi. Taj dio najduže traje jer je i rad s emocijama nešto s čime treba strpljenja i prostora. Na kraju, proslavimo sve s jednim vriskom s planine (koji ima i terapijski čin, naravno :). Završavamo s krugom i dijeljenjem doživljaja kao prostor integracije cijelog iskustva. Sutradan, svim sudionicima šaljem i materijale refleksije iskustva s pitanjima za razmišljanje.”
Hiking terapija je namijenjena odraslim osobama, nije važno imaš li ne prijašnjeg iskustva, važna je želja i namjera da se sudjeluje. Ivana ističe kako je najstarija sudionica imala 76 godine. Naravno, u sklopu prijave Ivana pita sve sudionike o fizičkom zdravlju osobe te na temelju toga odlučuje može li osoba ići na izlet ili ne.
Ivana svoje hiking terapije organizira na brojnim atraktivnim lokacijama diljem Hrvatske – Velebit, Medvednica i Mosor samo su neke od destinacija. Kada je budućnost u pitanju, Ivana želi sa svojim projektom ostvariti nove suradnje sa smještajnim objektima te se otisnuti i u veće divljine.
“Također, puno više spavanje outdoor. Odlazak na planine van Hrvatske i posebne ponude u sklopu takvih pothvata. Svake godine novi izazov za mene, a tako i nova ponuda za one koji su već pronašli svoje mjesto na stazama Hiking therapy radionica, kao i za one koji će tek pronaći :)”, za kraj poručuje Ivana.
Više detalje o njenim nadolazećim projektima možeš pratiti putem službene web stranice, ali i društvenih mreža.
Ivana je kroz hiking therapy pokazala kako priroda nije samo destinacija, već i aktivan terapeut koji nas vodi do onog najvažnijeg mjesta – sebe samih. Jer planine, kako ona kaže, skidaju naše maske i dopuštaju nam da budemo prihvaćeni upravo onakvi kakvi jesmo. Njen projekt, osim što pomaže pojedincima da pronađu svoj unutarnji mir i ravnotežu, istovremeno mijenja svijest zajednice o važnosti prirode za mentalno zdravlje. U budućnosti, Ivana planira hiking therapy odvesti još dalje – dublje u divljinu i visoko iznad svakodnevice, nudeći ljudima iskustva koja će ih trajno povezati s prirodom, ali i sa samima sobom.
