Dugo mi je bila želja prisustvovati jednom Highlanderu. I taman kada se ukazala prilika, slomila sam gležanj i svoj fokus sam prebacila na to da stanem opet na noge. Stoga ove godine nisam imala nikakvo opravdanje, odluka je pala – prije ljeta idem na Highlander Medvednica, a nakon na Highlander Velebit, i to sama.
Nažalost, zbog brojnih privatnih obveza na Medvednicu nisam mogla ići puna tri dana, no srećom je tu bio format Lyra na kojem je sve sudionike čekalo oko 20 kilometara i 1.300 metara nadmorske visine. Ovo je bila odlična opcija za sve nas koji bi htjeli osjetiti dio Highlander avanture, no zbog raznih razloga nismo u stanju prisustvovati tri dana (dok sam hodala, bilo mi je baš žao što nisam od samog početka, no uvijek treba nešto ostaviti za povratak…).
Highlander Lyra na Medvednici
Jednodnevni format je dobio ime po žičanom instrumentu iz antičke Grčke, a simbolizira ravnotežu i harmoniju koju, kako organizatori objašnjavaju, Highlander avanture pružaju svojim sudionicima. Čekala nas je jedna atraktivna, ali i zahtjevna kružna staza koja nas je provela pored raznih atrakcija Medvednice.
Avantura je započela na Medvedgradu gdje nas je čekala prvo prijava prilikom koje smo dobili svoj startni broj, hranu, knjižicu za svim uputama te fizičku mapu. Uzela sam sve stvari te sam se uputila do zidića kako bih sve presložila u ruksak. I tu sam upala u priču s jednom od sudionica, Jelenom, koja se također sama uputila na ovu avanturu. Objasnila mi je kako joj je ovo prva teža staza jer je počela planinariti u rujnu prošle godine. Spontano smo se dogovorile da ćemo na ovu avanturu krenuti zajedno.
Uz zvuk zvona 60-ak Lyra Highlandera se uputilo na stazu. Već na samom početku je krenuo strmi uspon koji nas je uz tek male dionice predaha, pratio sve do podno vrha. Jelena je odmah krenula da “sigurno nema moj tempo te da se neće ljutiti ako ja odjurim”, no svi mi znamo koje je pravilo u planinama – nikad ne ostavljaš svog suplaninara, pa čak i ako si ga upoznao tek to jutro.
Inače sam planinar koji preferira hodati u manjim grupama. Išla sam i znam ići na vođene ture, no nekako uvijek se vratim svom miru i tempu. Najveći strah mi je iskreno bio da na Highlanderu neću imati minutu za sebe. No, tu sam pogriješila!
Naime, Highlander nije outdoor događaj tijekom kojeg ideš u vođenoj grupi. Imaš vremenski period kada je potrebno doći do kontrolnih točaka, no on ti omogućuje da ideš posve svojim tempom, bilo to sporo ili brzo. Na stazi ćeš sresti ljude, no upravo ta sloboda kretanja ti omogućuje da sam odlučiš želiš li imati svoj mir ili ti paše veće društvo. Mi smo tako imali perioda kada smo hodali s pojedinim sudionicima, izmjenjivali iskustvo, dijelili grickalice i cugu, ali isto tako smo veliki dio vremena hodale same kroz šumu, uživajući u razigranom cvrkutu ptica.
No, bez obzira jesi li poput mene više sklon manjem društvu, jednostavno ne možeš ostati ravnodušan na energiju koja vlada među sudionicima. Pomaganje prilikom spuštanja, dijeljenje hrane, pića i iskustva, podrška i bodrenje, smijeh i zezancija, ali i briga da krivo ne skrenem (za nama je trčao jedan dečko, misleći da smo Highlander Pegasus te da smo krivo skrenule, da bi mi svega pola sata kasnije pomagali ekipi koja je uistinu krivo skrenula…) su nezaobilazni dijelovi Highlander iskustva.
Staza nas je vodila preko Medvedgrada, Kraljičinog zdenca, Horvatovih stuba, Hunjke, Vidovečkog makadama te Mićinog vrela sve do krajnjeg cilja – tornja Sljeme. Tko nije toliko upoznat s Medvednicom, vjeruje kako se iznad Zagreba protežu samo lagane šetnice. No, Medvednica skriva zahtjevne staze i ozbiljnije uspone, a to je Lyra svima i pokazala. Tijekom dana je vlada velika sparina, što je hodanje, a posebno savladavanje 1.300 metara nadmorske visine, pretvorilo u pravi izazov. Tijekom rute na pojedinim dionicama skupljaš žigove koji su na kraju dokaz da si uspješno prošao cijelu rutu te na temelju toga dobivaš priznanje.
Poseban je doživljaj doći do cilja i vidjeti kako se u tvojoj knjižici suši posljednji žig. A još ljepše je bilo s vrha tornja ugledati našu početku točku – Medvedgrad, koji se čini tako dalekim.
Tri dana Highlandera je iza nas – preko 250 sudionika i osam pasa iz 10 različitih država je zajedno prohodalo Medvednicu.
Na stranu priznanje, osobni osjećaj postignuća i onaj ponos kojeg osjećaš jer si izašao iz svoje zone komfora, ono najljepše u cijeloj priči su sami ljudi koji te prate u ovoj avanturi. Taj osjećaj zajedništva pretvara Highlander u nezaboravno iskustvo koje prije svega spaja ljude.
Idući Highlander u Hrvatskoj je onaj na Velebitu koji traje od 10. do 15. rujna. Kao i uvijek na raspolaganju je više formata, a ja ću ovaj put doživjeti avanturu punih pet dana. Vidimo se na Velebitu!
FOTO: Samir Kurtagić, Mirta Cindrić
