Zeleni vir i Vražji prolaz ubrajaju se među najpopularnija izletišta u Gorskom kotaru, ali i šire. I dok Zeleni vir oduševljava svojom bojom i snažnim žuborom vode, Vražji prolaz vodi te kroz jedan od najljepših kanjona ovog dijela Hrvatske. Nažalost, nakon jakog nevremena i razornih posljedica, Vražji prolaz bio je zatvoren više od dvije godine. Vijest da se početkom svibnja 2025. ponovno otvara oduševila je brojne ljubitelje prirode. Kako i ne bi – ovaj kraj oduševljava svojim ljepotama, a kružna staza iz Skrada pokazat će ti sve strane ovog atraktivnog izletišta.
Kako piše u Planinarskom vodiču Alana Čaplara, skradski kraj je od davnina turističko i planinarsko srce Gorskog kotara. Nasuprot Skradskom vrhu, ispod samog mjesta, skriva se na dnu 300 metara dubokog prirodnog kotla Vražji prolaz – jedan od najljepših prirodnih fenomena Gorskog kotara i Hrvatske.
“Njegov najatraktivniji dio je uzak kanjon potoka Jasle, a nedaleko od njega obrušava se jednako impresivan slap potoka Curka pred veličanstveni špiljski portal Zelenog vira. Osobit ugođaj cjelokupnom okruženju daju bučni vodeni tokovi i ugodna šumska hladovina. To je ujedno jedino planinarsko odredište u Hrvatskoj do kojeg se najprije treba spuštati, a zatim iz njega penjati”, piše u vodiču.
Među najpopularnije staze do ovog izletišta ubrajaju se kružna staza iz Skrada te ona iz sela Donji Ložac. Iskreno, prvu stazu sam prohodala u zimskom razdoblju i doživjela zaleđeni slap – prizor koji se ne zaboravlja. Ovaj put htjeli smo proći istu stazu, ali u suprotnom smjeru i tijekom ljetnog popodneva. Čak i za vrijeme visokih temperatura, ova staza je ugodna jer cijelo vrijeme prolazi kroz šumu.
Opis kružne staze Skrad – Zeleni vir – Vražji prolaz
Automobil je najbolje parkirati kod željezničke postaje gdje gotovo uvijek ima dovoljno mjesta. Upravo ondje ćeš naći i prvu ploču na kojoj možeš vidjeti turu kojom ćemo danas proći. Možeš krenuti u oba smjera. Iskreno, i jedan i drugi smjer uključuju spuštanje i uspon, tako da ne mogu reći koji je lakši. 🙂
Kod željezničke stanice, uz sav potreban oprez, treba prijeći preko pruge jer se staza nalazi s njezine suprotne strane. Par koraka prolazimo uz prugu da bismo uskoro skrenuli lijevo i započeli sa spuštanjem – prvo do Zelenog vira, a potom do planinarskog doma i ulaska u Vražji prolaz. Prvi dio prolazi predivnom šumskom stazom, a kod strmijeg spuštanja hodamo u zavojima. Ovdje je potreban dodatni oprez kako se ne bi poskliznulo, pogotovo ako ima blata i lišća. Štapovi su svakako dobrodošli.
Zeleni vir nije slap Curak
Kod križanja, lijevo se ide za Zeleni vir, a desno za planinarski dom i Vražji prolaz. Svakako skreni prema Zelenom viru jer se kasnije nećeš vraćati. Tu već počinješ čuti gromoglasni žubor rječice Iševnice.
Mnogi brkaju Zeleni vir i slap Curak. Zeleni vir nalazi se na 302 metra nadmorske visine, a riječ je o izvoru rječice Iševnice koja izvire u špilji pod 70 metara visokom stijenom. Izvor je zapravo špiljsko jezero u koje sa stropa pada voda.
“Vodostaj jezera regulira brana sagrađena 1922. radi opskrbe ‘munjare’ (hidroelektrane), koja se nalazi stotinjak metara niže. Špiljski portal visok je 30 metara, a posebnu mu slikovitost daje 70 metara visok slap potoka Curka koji se ruši pred sam portal i odmah s vodom iz špiljskog jezera tvori gore navedenu rijeku”, piše u Planinarskom vodiču.
Zapravo, slap čine dva potočića, no jedan vrlo brzo nestaje u usjeku stijene.
Vraćamo se istim putem do ranije spomenutog raskrižja te nastavljamo ravno. Ponovno slijedi spuštanje, prelazimo preko mostića s kojeg se pruža predivan pogled na Iševnicu. Za par minuta stižemo do planinarskog doma Zeleni vir koji se nalazi na mjestu gdje se sastaju potok Jasle iz Vražjeg prolaza i rječica Iševnica sa Zelenog vira.
Dom ima kapacitet od 18 ležajeva, a u ljetnoj sezoni otvoren je svaki dan od 9 do 19 sati. Mi, nažalost, nismo stali na pauzu jer se činilo da će vrijeme krenuti na gore, pa smo odmah nastavili prema Vražjem prolazu.
Vražji prolaz je vraški lijep prizor
Vražji prolaz je uzak kanjon strmih i visokih strana, na pojedinim mjestima širok svega dva metra, a iznad glave vidiš samo tračak neba. To je jedan od najljepših kanjona ne samo Gorskog kotara, nego i Hrvatske.
“Iako se u literaturi i službenim dokumentima često koristi književno ispravan naziv vražji, među stanovnicima ovog kraja već je stoljećima uvriježen izraz vrajži prolaz. Kanjon dužine oko 800 metara, a na pojedinim dionicama širine tek dva metra, posljedica je djelovanja vode koja je tisućama godina izjedala kamen i prokrčila sebi ovaj neobični put. Kroz njega prolazi potok Jasle, što je ime i cijeloga obližnjega šumskog kompleksa. Duž kanjona vodi pješačka staza, ponekad usječena u stijenama iznad potoka, a ponekad sačinjena od umjetno postavljenih mostića i stubišta”, piše na stranici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode.
Otkud baš naziv Vražji prolaz? Nigdje nisam uspjela pronaći konkretan razlog, no lako je nagađati – ovaj uski kanjon može djelovati zastrašujuće. Potok Jasle, koji teče ispod mostova i galerija, odbija se o stijene kanjona i stvara nevjerojatnu buku, a kako su pojedini dijelovi uistinu uski, vidi se tek dio neba. Vražji prolaz je vraški lijep prizor!
Na kraju Vražjeg prolaza, oko 14 metara iznad potoka Jasle, vidljiv je otvor u stijeni – riječ je o špilji Muževa hiža. Ime je navodno dobila u doba turskih najezdi, kada se dio stanovnika ovog predjela skrivao u špilji, a na čelu skupine bio je tzv. “muž”. Ova špilja zanimljiva je iz više razloga – temperatura tijekom cijele godine iznosi 8 stupnjeva, a na kraju špilje, u jednom jezercu, pronađena su dva čamca. Do danas nije razjašnjeno zašto su tamo ni čemu su služili.
Postoje i navodi da je u špilji pronađena čovječja ribica, no taj nalaz nije znanstveno potvrđen. No, ovdje boravi strogo zaštićena vrsta šišmiša – potkovnjak. Ukupna dužina špilje iznosi oko 130 metara. Možeš se malo prošetati u špilju, no ne savjetujem samostalno istraživanje.
Vraćamo se natrag i lijevo stepenicama započinjemo uspon. Da, svu onu nadmorsku visinu treba i vratiti. 🙂 Staza vodi kroz predivnu šumu čija stabla i krošnje ostavljaju bez daha. Izbijamo na makadamski put i uskoro ponovno dolazimo do željezničke postaje. Oprezno prelazimo prugu i za koju minutu stižemo do parkiranog automobila.
Vražji prolaz i Zeleni vir s razlogom se smatraju jednim od najljepših izletišta u Gorskom kotaru. No, nemoj se zavarati – ova kružna staza nije posve izletnička. Ima uspona i spuštanja, uskih i skliskih dionica, stoga je planinarska oprema obavezna. Službeno je staza duga nešto manje od pet kilometara. Naši pametni satovi pokazali su sedam, no kako se u kanjonu gubi GPS signal, vjerojatno je dodano koji kilometar. Ostvaruje se oko 400 metara visinske razlike, i to u oba smjera. Ako tražiš lakšu opciju, biraj stazu iz sela Donji Ložac.
Korisne informacije za kružnu stazu Skrad – Zeleni vir – Vražji prolaz
- Početak staze: željeznička postaja Skrad
- Parking: kod željezničke postaje Skrad
- Naplaćuje li se ulaz?: Da, šest eura; djeca do sedam godina imaju besplatan ulaz. Radno vrijeme je od 10 do 18 sati
- Dužina i trajanje staze: nešto manje od 5 km, okvirno 2,5 sata hoda. Ostvaruje se oko 400 metara visinske razlike. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna?: Uz oprez i odgovarajuću planinarsku obuću, prikladna je i za planinarske početnike i obiteljski izlet. Nije klasična izletnička staza jer sadrži spusteve i uspone. Prikladna je i za pse, iako ih na pojedinim dijelovima možda treba nositi.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Planinarski dom Zeleni vir (u ljetnoj sezoni otvoren svaki dan od 9 do 19 sati, u pred- i postsezoni petkom–nedjeljom od 11 do 18 sati. Zimi zatvoren.)
