Francusku je 2024. posjetilo više od 100 milijuna turista, no za razliku od mnogih europskih zemalja, ondje gotovo i nije bilo prosvjeda protiv masovnog turizma. U Grčkoj se bijes lokalnog stanovništva vidi kroz grafite, u Španjolskoj, Italiji i Portugalu stanovnici izlaze na ulice s transparentima, a ponegdje i s vodenim pištoljima. Dok se tako u velikom dijelu Europe gomila nezadovoljstvo zbog svih negativnih posljedica ovakvog oblika turizma, Francuska, koja je zapravo turistički najposjećenija država na svijetu, ostaje iznimka.
Unatoč golemoj brojci posjetitelja svake godine, Francuska zasad ne svjedoči istim tenzijama kao njezini susjedi. Dok Barcelona, Venecija ili Lisabon bilježe sve glasnije pritužbe na prenapučenost, rast cijena stanovanja i neprikladno ponašanje turista, francuski gradovi ostaju mirniji. To ne znači da rizika nema, ali razlozi zašto je Francuska zasad izbjegla ozbiljniji otpor leže u dugogodišnjem planiranju održivog turizma, snažnoj infrastrukturi i pažljivo osmišljenoj strategiji koja posjetitelje raspoređuje po regijama i kroz cijelu godinu.
Prednost dugoročnog planiranja
Francuska je na održivost počela računati puno prije nego što je ovakav masovni turizam postao gorući problem u Europi. Nacionalna turistička zajednica Atout France održivost je postavila u središte svoje strategije. Vlada je 2021. kroz desetogodišnji „Plan Destination France“ osigurala 1,9 milijardi eura za poticanje zelenijeg i odgovornijeg putovanja.
Plan uključuje poticanje željezničkog prometa umjesto kratkih avionskih linija, ulaganje u srednje velike gradove te širenje interesa turista izvan klasičnih destinacija poput Pariza ili Azurne obale. Tijekom 2024. ova je vizija dodatno ojačana novim ulaganjima kojima se želi razvijati turizam koji je ekološkiji i digitalno napredniji. Cilj je duži boravak turista, smanjenje gužvi i stvaranje kvalitetnijih iskustava.
Željeznice kao kičma turizma
Prednost Francuske je što se može pohvaliti jednom od najrazvijenijih željezničkih mreža u Europi koju čini 28.000 kilometara pruga, od čega 2.800 kilometara čine brze linije. Čak i manji gradovi s oko 20.000 stanovnika često imaju željeznički kolodvor, a brze linije omogućavaju, na primjer, da se od Pariza do Marseillea stigne se za samo tri sata.
Takva dostupnost snažno oblikuje obrasce putovanja, a potaknula je i političke odluke. Tako je 2023. uvedena zabrana domaćih avionskih linija na rutama koje se vlakom mogu prijeći za manje od dva i pol sata. Iako se još raspravlja o tome koliko mjera doista utječe na smanjenje štetnih emisija, jasno je da je potaknula željeznički promet i otvorila vrata popularizaciji regija koje su ranije bile u sjeni velikih gradova i popularnih destinacija.
Dobra disperzija turista po cijeloj zemlji
Za razliku od Španjolske, gdje milijuni hrle u Barcelonu i na Costa Bravu, ili Italije, gdje destinacije poput Venecije, Rima i Firence muku muče s prekomjernim brojem gostiju, Francuska je turistički promet uspijela raspodijeliti. To proizlazi i iz povijesnog pristupa promociji zemlje: Francuska se uvijek predstavljala kao zemlja raznolikih regija, od dvoraca u dolini Loire do vinskih podruma u Alsaceu. Svaka regija ima vlastitu priču i razvijenu infrastrukturu. Društvene mreže dodatno potiču takav trend pa postovi na Instagramu često otkrivaju da se već sat i pol vožnje od Pariza mogu pronaći slikovita sela, autentična gastronomija i živopisni gradovi, dušu dali i za one koji samo žele imati dobar insta feed, i za one koji žele stvarno iskustvo.
Regulacija kao zaštitni mehanizam
Unatoč svemu, Francuska nije potpuno imuna na probleme. Nedavno su u pariškoj četvrti Montmartre građani počeli upozoravati da se njihova svakodnevica pretvara u kulisu za turiste koji dolaze na nekoliko sati, kupuju suvenir i odlaze. Lokalne vlasti stoga nastoje na vrijeme uvesti pravila kako bi se spriječile ozbiljnije posljedice. Za razliku od Lisabona ili Barcelone, gdje su kratkoročni najmovi stanova doveli do krize stanovanja, Francuska je reagirala ranije. Zakon „Loi le Meur“, kolokvijalno nazvan „Anti-AirBnb zakon“, donesen 2024. omogućio je lokalnim vlastima ograničavanje broja apartmana za kratkoročni najam, smanjenje maksimalnog broja dana iznajmljivanja sa 120 na 90 te uvođenje kazni za one koji se ne pridržavaju propisa.
Kombinacijom regulative i dugoročne vizije održivog rasta, Francuska zasad uspijeva kontrolirati pritiske masovnog turizma. Sustavno planiranje, ulaganje u infrastrukturu i promocija raznolikosti regija pokazali su se ključnima i mogu poslužiti kao primjer ostalim državama koje muku muče s prekomjernim turizmom. Koliko će ovakva politika dugoročno donijeti rezultate i koje još zaštitne mehanizme bi trebalo uvesti kako scene kakve viđamo po Španjolskoj ne postanu realnost i na francuskim ulicama, vrijeme će pokazati. Jer kao što svi znamo kroz povijest, kad se Francuzi pobune, stvari postaju „zanimljive“.
Izvor: Euronews
Naslovna fotka: Unsplash
