Tisuće stanovnika Barcelone posljednjih dana izašle su na ulice prosvjedujući protiv prekomjernog turizma. Oko 3000 ljudi iz više od 140 organizacija okupilo se u ovoj europskoj metropoli, prskajući turiste vodom i uzvikujući “turisti idite kući”. Nezadovoljni stanovnici na taj način pozivaju na akciju prije ljetne sezone za koju stručnjaci kažu da će postaviti nove rekorde u gradu i široj regiji Kataloniji.
Barcelona je najposjećeniji grad u Španjolskoj, prima 12 milijuna ljudi godišnje, od kojih mnogi dolaze kruzerima. Sve veći broj posjetitelja stvara pritisak na zdravstvene usluge, gospodarenje otpadom, opskrbu vodom i troškove stanovanja. Povećana izgradnja hotela i turističkih apartmana ugrožavaju povijesna mjesta, biološku raznolikost i prirodne resurse.
Nedavno su frustracije proključale i u nekoliko drugih europskih turističkih žarišta, prisiljavajući lokalne vlasti da se pozabave i preispitaju odnos između turista i stanovnika. Jedan od najhitnijih utjecaja prekomjernog turizma u Španjolskoj sada je nedostatak stambenog prostora i skok cijena najma za stanovnike.
Digitalni nomadi “zavladali” u španjolskim nekretninama
Mještani Málage izrazili su svoju frustraciju ranije ove godine oblijepivši središte ovog španjolskog grada naljepnicama na zidovima i vratima, govoreći posjetiteljima što misle o njima. Poruke su se kretale od prilično blagih “ovo je nekad bio moj dom” (antes esta era mi casa) i “ovo je nekad bio centar grada” (antes esto era el centro) do ekstremnijeg “idite jebeno doma” (a tu puta casa) i “smrdljivi turist” (apestando a turista). Grad je dugo bio popularno odredište stranih posjetitelja, zahvaljujući sunčanoj klimi i relativno niskim troškovima života. Ali s digitalnim nomadima koji se sada gomilaju, stambena situacija postala je kritična.
Ovu inicijativu pokrenuo je jedan stanovnik koji je objasnio da je kampanju započeo nakon što je “izbačen” iz doma u kojem je živio desetljeće. Tvrdio je da je stanodavac odbio pregovarati o najmu ili mu čak prodati nekretninu jer ju je želio pretvoriti u kratkoročni najam za turiste. Ova priča odjeknula je u cijeloj zemlji, gdje su stanodavci izbacili dugotrajne stanovnike u korist turista ili podigli najamnine toliko visoko da si to mogu priuštiti samo digitalni nomadi s visokim zaradama.
Kanarski otoci proživljavaju sličnu drastičnu situaciju. Aktivisti kažu da više od 10 milijuna stranih posjetitelja koji svake godine odmaraju na arhipelagu uništava tamošnji život. Mještani navodno spavaju u automobilima i špiljama zbog skoka cijena kuća. Jedna lokalna organizacija rekla je da otoci “društveno i ekološki propadaju” pod pritiskom masovnog turizma.
Aktivistička skupina na otoku Tenerife u travnju ove godine štrajkala je glađu zbog izgradnje dva nova hotela. Značajne demonstracije odvile su se 20. travnja na Tenerifima, Gran Canariji, Lanzaroteu i La Palmi pod sloganom “Kanari imaju granicu”. Deseci tisuća stanovnika izašli su prosvjedovati protiv masovnog turizma s natpisima “Ovdje žive ljudi” i “Ne želimo vidjeti kako naš otok umire”. Prosvjednici na Tenerifima rekli su da žele da otok uvede ograničenje za dolazak turista.
Nije samo Španjolska pod udarom masovnog turizma, i posljedično, protesta. Već je naširoko pisano o problemu destinacija poput Venecije ili Amsterdama. Potpuno je jasno da je ovakav sustav neodrživ te da, ukoliko se takve destinacije pretvore u svojevrsni Disneyland, na gubitku će biti svi.
Drugo je pitanje koji je način borbe protiv masovnog turizma “najispravniji”. Struja koja zagovara smanjenje broja posjetitelja kroz cjenovnu politiku “ekskluzive” i stvaranja “premium” destinacije također ne uviđa da to nimalo neće riješiti probleme lokalnog stanovništva. Prebacivanje gnjeva prema samim turistima, kao što je bio slučaj u Barceloni, također nije dobar način, jer su takve metode idealne za rast ekstremizama u obliku ksenofobije i razvijanja stava da je “svaki turist / stranac nepoželjan”. Isto tako, moglo bi se govoriti i o određenoj razini licemjerja, jer zasigurno je dobar dio prosvjednika koji su zalijevali turiste vodom i izvikivali da odu kući također mnogo puta u svom životu bio isto takav “turist”. Nije baš da Španjolci nikad ne idu na putovanja izvan Španjolske.
Fokus prosvjeda i inicijativa treba biti isključivo prema vlastima i krupnom kapitalu i prema razvijanju pametnih i održivih politika turizma koji će biti na dobrobit svih. Naravno da određen segment turista zaslužuje svaku pogrdu i kritiku, ali to je pitanje kućnog odgoja, a trpati sve u jedan koš i svima poručivati “idite jebeno doma” nije najkonstruktivniji i najpravedniji način.
Suvremeni svijet je do te mjere isprepleten da su putovanja postala jako dostupna i jednostavna, a motiva za istraživanje destinacija ne nedostaje, posebno u doba društvenih medija i “hvaljenja” na istima. E sad, može se raspravljati o “ispravnosti” nekih vrsta motiva za putovanja, ali tu leži rizik od odlaska u moraliziranje. Tko je toliko hrabar da odredi da je netko “zaslužio” putovati, a netko tko to radi samo radi Instagrama ili opijanja nije? Tu ulazimo u širu interdisciplinarnu raspravu o kulturi, životnim interesima, imanju ili neimanju želje za učenjem, poštovanju i svjesnosti o nekom mjestu. To ćemo ostaviti sociolozima.
Naslovna fotka: Unsplash
