Kad netko kaže “idemo negdje planinariti”, u glavi ti odmah iskrsne isti set slika. Greben Triglava, Dolomiti, Hohe Tauern… Alpski lanac koji se proteže od Francuske do Slovenije nekako je zaokupio svu pažnju i gotovo monopolizirao ideju europskog planinskog turizma. Ali Europa je mnogo veća od Alpa. I mnogo raznovrsnija.
Postoje destinacije koje outdoor entuzijastima nude staze, vrhove, kanjone i krajolike jednako impresivne, a ponekad i dramatičnije, od onih alpskih. Europske outdoor destinacije koje možeš istraživati bez da na stazi susretneš više od šačice ljudi. Koje imaju vlastite ekosustave, vlastitu kulturu planinskog gostoprimstva i vlastite razloge zbog kojih ih iskusni planinari pamte godinama. Donosimo pet takvih destinacija koje su, svaka na svoj način, u sjeni glasnijeg, brendiranijeg i poznatijeg konkurenta.
Španjolska: Picos de Europa
Kad netko kaže “planine u Španjolskoj“, misli na Pireneje ili Sierra Nevadu. Picos de Europa, manji masiv vapnenačkih vrhova koji se rasprotire kroz sjevernu Španjolsku, između Asturije, Kantabrije i Leóna, gotovo nikad ne padne na pamet. A trebao bi biti na vrhu svakog ozbiljnog popisa.
Lanac nazvan po tome što su mornari koji su se vraćali iz Amerike ovaj masiv vidjeli kao prvu naznaku Europe na horizontu. Danas je to i dalje jedno od onih mjesta koja te dočekuju tako dramatično da zastaneš na prvoj visoravni i samo gledaš. Vapnenački vrhovi koji prelaze 2.600 metara, duboke klisure, alpske livade i ljetno zelenilo koje je gotovo neuobičajeno za percepciju Španjolske.
Ikona parka je Ruta del Cares: staza dugačka oko 12 kilometara koja prati rijeku Cares kroz kanjon dubine do 1.000 metara. Odatle ide sve dalje i teže: trekking do refugia Jou de los Cabrones, usponi na kamenite vrhove masiva ili via ferrate usporedive s alpskima. Za one koji žele višednevno iskustvo, mreža domova i skloništa omogućuje višednevni obilazak masiva s noćenjima na visinama iznad 1.800 metara.
Grčka: Zagori
Grčka je super destinacija za plažu. Svi to znaju. Samo što je to ogromna nepravda prema sjeverozapadnoj Grčkoj i regiji Zagori, jednom od najpotcijenjenijih planinarskih krajolika na cijelom kontinentu.
Zagori je regija unutar planinskog masiva Pindusa, sastavljena od 46 kamenih sela, tzv. Zagorohoria, čija je arhitektura, kultura i krajobraz toliko poseban da je 2023. godine upisana na UNESCO-ov popis kulturnih krajolika. Sela su međusobno povezana mrežom drevnih kamenih putova, kamenim lukovima mostova iz 18. i 19. stoljeća i stazama koje vijugaju kroz šume hrasta, bukve i jele.
Kruna svega je Vikosova klisura, prema Guinnessovim rekordima najdublja klisura na svijetu u omjeru dubine i širine. Duga je oko 32 kilometra, njeni zidovi dižu se do 1.350 metara visine, a kroz nju teče rijeka Voidomatis čija je voda toliko čista da se bez pretjerivanja ubraja u najbistrijiju riječnu vodu u Europi. Hiking kroz klanac od Monodendria do sela Papingo spada u jedne od najupečatljivijih jednodnevnih ruta na kontinentu.
Slovačka: Visoke Tatre
Gotovo najmanji planinski lanac u Europi po površini, ali s dramatikom koja nadmašuje vlastitu veličinu. Visoke Tatre (Vysoké Tatry) prostiru se na granici Slovačke i Poljske i donose sve što ljubitelj planinskog turizma traži: vrhove, ledenjačka jezera, planinske kolibe i osjećaj divljine koji u gušće posjećenim alpskim predjelima gotovo više ne postoji.
Nacionalni park osnovan je 1948. i jedan je od najstarijih u regiji. Najviši vrh čitavog Karpatskog lanca, Gerlachovský štít (2.655 m), nalazi se ovdje, ali zahtijeva licenciranog vodiča. Za samostalnog planinara, Rysy (2.499 m sa slovačke strane, 2.503 m s poljske) pravi je izazov: uspon koji prolazi kroz nekoliko ledenjačkih jezera, a s vrha se otvara panorama koja pokriva gotovo stotinu tatranskih vrhova.
Ono što Visoke Tatre čini posebnima osim krajolika jest i atmosfera. Staze su dobro označene, mreža planinskih domova solidna, a cijene naspram alpskih destinacija itekako prihvatljivije.
Wales: Snowdonia i Brecon Beacons
Na spomen Britanije i planinarenja misli se u pravilu na Škotsku, a Wales ostaje u sjeni. Nepravda i to dvostruka, jer Wales na maloj površini ima dva potpuno različita i iznimno zanimljiva planinskog krajolika.
Na sjeveru je Snowdonia s Snowdonom (1.085 m) kao najvišim vrhom Walesa i najvišim vrhom u Britanije izvan Škotske. Na jugu su Brecon Beacons kao potpuno drugačiji karakter krajolika. Zaobljene planine od crvenog pješčenjaka, ledenjačka jezera i poznati vodopadi u Waterfall Countryju. Pen y Fan (886 m) je ikona, ali park je toliko prostran i raznolik da se može uvijek naći neku novu stazu.
Rumunjska: Fagaras
Ovaj planinski masiv proteže se u smjeru istok-zapad i čini prirodnu granicu između Transilvanije i Vlaške. Masiv broji više od dvadeset vrhova iznad 2.400 metara, među kojima je i Moldoveanu (2.544m), najviši vrh Rumunjske i ujedno najviši vrh čitavih Karpata. Grebenska staza koja ih povezuje, tzv. Fagaras transverzala, jedna je od najtežih i najatraktivnijih višednevnih planinarskih ruta u ovom dijelu Europe.
Dionice su izložene, vremenski nestabilne i zahtijevaju opremu i iskustvo. Ali upravo to privlači planinarsku publiku koja je odavno prerasla uhodane alpske koridore. Između vrhova postoji mreža planinskih koliba (cabana) koje nude noćenje i topli obrok, što višednevno planinarenje čini logistički izvedivim.
Alpe su veličanstvene i s razlogom su broj jedan većine europskih planinara. Ali svaka od ovih pet destinacija itekako se može mjeriti s njima. I pri boravku u svakoj od njih možeš osjetiti onaj isti fenomen: kad stojiš na vrhu i gledaš dolje, ne razmišljaš ni o čemu drugom. I to je, na kraju, jedino mjerilo koje planinaru stvarno nešto znači.
Naslovna fotka: Unsplash
