Postoji nešto pomalo apsurdno u načinu na koji danas razgovaramo o starenju. S jedne strane, stalno slušamo kako je važno prihvatiti sebe, njegovati samopouzdanje i prestati se uspoređivati s drugima. S druge strane, dovoljno je otvoriti društvene mreže, pogledati nekoliko beauty kampanja ili ući u drogeriju pa shvatiti da se naša lica očito nalaze u ozbiljnom problemu.

Bore su se pojavile, koža više nije jednako zategnuta, konture lica pomalo su se promijenile, a negdje oko očiju počinju se nazirati tragovi godina. Srećom, za svaki od tih problema postoji serum, krema, tretman ili barem obećanje da ćemo uz malo discipline ponovno izgledati kao da smo upravo završili fakultet.

FOTO: Pexels

Nešto što je sasvim prirodan dio života pretvorili smo u estetski nedostatak koji treba kontrolirati, prikrivati i, ako je moguće, potpuno ukloniti. U tome nam pomaže golema anti-age industrija koja nas već desetljećima uvjerava da je mladolik izgled nešto čemu bismo svi trebali težiti. Nije dovoljno da koža bude zdrava, njegovana i da se u njoj dobro osjećaš. Poželjno je da bude glatka, čvrsta, blistava, ujednačena i, naravno, bez vidljivih znakova da si u međuvremenu proživio nekoliko desetljeća.

Nemam ništa protiv dobre kreme, kvalitetnog seruma, dermatoloških tretmana ni činjenice da netko želi izgledati svježe i njegovano. I sama volim kozmetiku, zanimaju me beauty proizvodi i rado ću isprobati nešto što obećava dobru njegu kože. Ne mislim da se zbog toga trebamo opravdavati. Ali postoji razlika između želje da njeguješ svoje lice i osjećaja da ga moraš popravljati zato što više ne izgleda kao prije deset ili petnaest godina. Upravo je ta razlika zanimljiva. Kada smo odlučili da su godine nešto što treba skrivati? I zašto nam se toliko često čini da je izgledati mlađe važnije od toga da jednostavno izgledamo kao mi?

Anti-age industrija: kada je starenje postalo beauty problem?

Starenje nije nikakva nova pojava, ali način na koji ga promatramo i komercijaliziramo itekako se mijenjao. Kozmetička industrija odavno prepoznaje da ljudi žele izgledati dobro, no anti-age proizvodi s vremenom su postali puno više od jedne kategorije njege kože. Danas su čitava tržišna filozofija koja se temelji na ideji da se vidljivi znakovi starenja mogu i trebaju držati pod kontrolom.

Pogledaj samo način na koji su predstavljeni proizvodi za njegu kože. Za mlađu kožu najčešće se govori o hidrataciji, zaštiti, čišćenju i njezi. Kada se počnu pojavljivati prve bore, razgovor se mijenja. Odjednom ti trebaju proizvodi za prevenciju starenja, zatim proizvodi za ublažavanje bora, pa oni za učvršćivanje kože, vraćanje volumena, redefiniranje kontura i smanjenje pigmentacijskih mrlja. Kako godine prolaze, popis potencijalnih problema postaje sve duži, a kozmetička polica sve skuplja.

U jednom trenutku više ne kupuješ kremu zato što ti odgovara njezina tekstura, zato što ti koža nakon nje izgleda dobro ili zato što voliš ritual večernje njege. Kupuješ je zato što ti je netko objasnio da bi bez nje tvoje lice moglo izgledati starije. To je prilično uspješan marketinški model. Prvo ti ukaže na problem koji možda nisi ni primijetio, zatim ga poveže s nečim čega se bojiš i na kraju ti ponudi proizvod koji bi ga trebao riješiti.

FOTO: Pexels

Posebno je zanimljivo što se anti-age komunikacija često oslanja na riječi koje zvuče gotovo medicinski. Pomlađivanje, obnova, regeneracija, lifting, korekcija, reparacija. Sve zvuči ozbiljno, znanstveno i kao nešto što bi tvojoj koži moglo biti prijeko potrebno. Pritom se ponekad zamagljuje granica između kozmetičke njege i stvarnog medicinskog učinka.

Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA), primjerice, objašnjava da se proizvodi koji hidratacijom čine bore manje vidljivima u pravilu smatraju kozmetikom, dok proizvodi koji tvrde da mijenjaju strukturu ili funkciju kože, primjerice potiču proizvodnju kolagena ili uklanjaju bore, ulaze u drukčiju regulatornu kategoriju. Drugim riječima, nije svaka krema koja na ambalaži obećava pomlađivanje automatski proizvod koji može napraviti ono što sugerira njezin marketing.

Naravno, to ne znači da kozmetika ne može imati korisne učinke. Hidratacija, zaštita od sunca i odgovarajuća njega imaju svoje mjesto u rutini, a određeni aktivni sastojci mogu pomoći kod konkretnih problema s kožom. Ali ne možeš očekivati da će jedna teglica kreme odraditi posao plastičnog kirurga, dermatologa i vremeplova. Ako ambalaža sugerira drukčije, možda je vrijeme da malo pažljivije pročitaš što se zapravo obećava.

Zašto se toliko bojimo bora i vidljivih znakova starenja?

Bore same po sebi nisu osobito dramatična pojava. Nastaju kao dio prirodnih promjena kože, koja s vremenom gubi dio elastičnosti i mijenja strukturu. Na njezin izgled utječu genetika, izlaganje UV zračenju, životne navike, okolišni čimbenici i brojni drugi elementi. Neke promjene primijetit ćeš ranije, neke kasnije, a ne postoji ni univerzalni raspored prema kojem bi tvoje lice trebalo starjeti.

Ipak, način na koji se o borama govori često sugerira da je riječ o nečemu što se dogodilo pogreškom. Kao da si zaboravio obaviti neku važnu obavezu pa je koža odlučila ispostaviti račun. Nisi dovoljno koristio SPF, nisi na vrijeme počeo s retinolom, nisi kupio odgovarajuću kremu ili nisi redovito odlazio na tretmane. Uvijek postoji nešto što si mogao napraviti drukčije.

FOTO: Pexels

Upravo je to jedan od razloga zašto anti-age industrija može biti toliko uspješna. Ne prodaje samo proizvode, nego i osjećaj kontrole. U društvu koje nam stalno govori da možemo optimizirati gotovo svaki dio života, teško je prihvatiti da neke promjene jednostavno ne možemo zaustaviti. Možemo utjecati na određene čimbenike, njegovati kožu i brinuti se o zdravlju, ali ne možemo zaustaviti vrijeme. I koliko god se trudili, lice će nam se mijenjati.

Dodatni problem je što se starenje ne promatra jednako kod svih. Sijeda kosa muškarcu se često opisuje kao šarmantna, zrela ili čak privlačna. Žena sa sijedom kosom puno češće dobiva savjete o bojanju, osvježavanju izgleda i prikrivanju izrasta. Muškarcu se bore nerijetko pripisuju karakteru i iskustvu, dok se na ženskom licu promatraju kao nešto što bi trebalo ublažiti. Naravno, ni muškarci nisu potpuno izvan dosega industrije koja prodaje mladolik izgled, ali društvena očekivanja i dalje nisu jednaka.

Od žena se posebno često očekuje da izgledaju mladoliko, ali ne i kao da se previše trude oko toga. Trebale bi izgledati prirodno, svježe i odmorno, samo što se iza tog navodno prirodnog izgleda često kriju sati njege, tretmani, šminka, fileri, botoks i vrlo precizno odabrana rasvjeta. Kada sve to uspije, rezultat je navodno dobar genetski materijal. Kada se primijeti da je netko nešto napravio, odjednom se otvara rasprava o pretjerivanju. Nije ni čudo da se u takvim okolnostima teško opustiti. Kako god izgledao, uvijek postoji mogućnost da nešto radiš pogrešno.

Ageizam i beauty standardi: zašto mladost povezujemo s ljepotom?

U pozadini anti-age industrije nalazi se i puno širi društveni problem, a to je ageizam, odnosno diskriminacija i predrasude povezane s dobi. Svjetska zdravstvena organizacija definira ageizam kao stereotipe, predrasude i diskriminaciju usmjerene prema drugim ljudima ili prema nama samima zbog njihove ili naše dobi. To nije samo pitanje načina na koji društvo tretira starije osobe, nego i načina na koji razmišljamo o vlastitom starenju. Kada se mladost neprestano prikazuje kao ideal, a starost kao nešto što treba odgoditi, sakriti ili pobijediti, nije teško zaključiti kakvu poruku dobivamo. Mladost je poželjna, starenje je problem, a vidljivi znakovi godina dokaz su da više ne pripadaš kategoriji kojoj se društvo najradije divi.

To se posebno jasno vidi u beauty industriji, ali i u popularnoj kulturi, oglašavanju i na društvenim mrežama. Pogledaj koliko često se u kampanjama za njegu kože pojavljuju lica koja izgledaju kao da su pronašla izvor mladosti, dok se starije žene uglavnom pojavljuju u kontekstu proizvoda koji bi trebali ublažiti znakove starenja. Rijetko se šalje poruka da je zrela koža jednostavno jedna od mogućih faza života. Češće se prikazuje kao nešto što treba dovesti u red.

Društvene mreže dodatno su zakomplicirale situaciju jer smo svakodnevno izloženi licima koja su prošla kroz različite filtere, obradu fotografija, profesionalnu rasvjetu, šminku i estetske tretmane. Često više ni ne znamo što gledamo. Je li koža doista takva ili je riječ o kombinaciji dobrog svjetla, filtera i digitalne obrade? Je li lice prirodno ili je rezultat niza zahvata? I zašto uopće očekujemo da bi nečije lice trebalo izgledati jednako dobro u kupaonskom ogledalu u sedam ujutro i na profesionalnoj fotografiji snimljenoj uz nekoliko reflektora?

U takvom okruženju lako je početi uspoređivati vlastito lice s nečim što možda ni ne postoji u stvarnom životu. A kada se jednom navikneš na zaglađenu kožu bez pora, bora i nepravilnosti, sasvim normalno lice može ti početi izgledati kao nešto što treba popraviti.

Problem nije samo u tome što se stvaraju nerealni standardi ljepote. Problem je i u tome što se starenje počinje doživljavati kao osobni neuspjeh. Kao da si odgovoran za svaku novu boru, svaku sijedu vlas i svaku promjenu na licu, a ne kao netko tko jednostavno živi.

FOTO: Pexels

Anti-age ili pro-age: moramo li birati između njege i prihvaćanja starenja?

Posljednjih godina sve se češće pojavljuje izraz pro-age, koji bi trebao predstavljati drukčiji pristup starenju. Umjesto borbe protiv godina, naglasak se stavlja na njegu, zdravlje kože i prihvaćanje prirodnih promjena. Ideja je jednostavna: ne moraš izgledati mlađe da bi izgledao dobro. Ipak, ne bih se previše zalijetala s novim marketinškim nazivima. Industrija ljepote vrlo je vješta u prepoznavanju promjena u društvenom raspoloženju i pretvaranju istih u novu tržišnu kategoriju. Ako potrošači počnu odbacivati anti-age retoriku, nije nemoguće da će se isti proizvodi početi prodavati pod oznakom pro-age. Promijenit će se naziv, fotografija na ambalaži i nekoliko rečenica u kampanji, ali ne nužno i osnovna poruka.

Zato mi je puno važnije pitanje što zapravo želiš od njege kože. Želiš li da ti koža bude hidratizirana, da se osjećaš ugodno i da joj pružiš ono što joj treba? Želiš li ublažiti pigmentacijske mrlje, smanjiti osjećaj suhoće ili se posvetiti određenom problemu? Ili ti je cilj da nitko ne može pogoditi koliko imaš godina?

Prve želje sasvim su razumljive i ne zahtijevaju nikakvo opravdavanje. Čak ni želja da ublažiš bore nije nešto zbog čega bi se trebao osjećati loše. Ne postoji medalja za osobu koja je odlučila da nikada neće koristiti serum, kremu ili estetski tretman. Jednako tako, ne postoji razlog zbog kojeg bi netko morao prikrivati činjenicu da se odlučio na neki zahvat. Ali bilo bi dobro da odluke o vlastitom izgledu donosiš zato što to želiš, a ne zato što si uvjeren da moraš. Nije isto odabrati tretman jer ti se sviđa rezultat koji možeš postići i otići na tretman zato što te strah da ćeš bez njega izgledati staro, umorno ili neprivlačno. Pro-age pristup ne bi trebao postati nova obaveza prema kojoj moraš voljeti svaku boru i javno slaviti svaku promjenu na licu. Ne moraš biti oduševljen starenjem. Dovoljno je da ga ne doživljavaš kao neprijatelja kojeg moraš pobijediti.

Zašto je prihvaćanje vlastitih godina postalo gotovo revolucionarno?

Možda je najzanimljivije to što danas prihvaćanje vlastitih godina zvuči kao nekakav radikalan čin. Kao da je potrebno posebno puno samopouzdanja da bi žena izašla iz kuće bez pokušaja da prikrije svaku boru ili sijedu vlas. Kao da je odluka da ne želiš izgledati deset godina mlađe automatski izjava o tome kako se osjećaš u vlastitoj koži.

Ne mislim da bi svatko trebao prestati bojati kosu, koristiti anti-age proizvode ili odlaziti na estetske tretmane. Takav bi zaključak bio jednako isključiv kao i ideja da svi moramo izgledati mladoliko. Ljudi imaju pravo odlučivati o vlastitom izgledu, a te odluke ne moraju biti predmet tuđeg moraliziranja. Ali voljela bih da se malo manje podrazumijeva kako je mladolik izgled nešto što moramo održavati pod svaku cijenu. Voljela bih da možemo razgovarati o njezi kože bez stvaranja panike oko svake nove bore. Da se na zrelu kožu ne gleda kao na problem koji čeka odgovarajući tretman. I da se u beauty kampanjama češće vide lica koja izgledaju kao lica stvarnih ljudi, a ne kao da su upravo prošla kroz digitalnu kontrolu kvalitete. Jer nije problem u tome što želiš izgledati dobro. Problem je kada ti netko neprestano sugerira da ne izgledaš dovoljno dobro zato što izgledaš kao osoba koja ima tvoje godine.

FOTO: Pexels

Ne moramo izgledati mlađe da bismo izgledali dobro

Ne znam kada smo točno počeli očekivati da ćemo u četrdesetima izgledati kao u kasnim dvadesetima, a u pedesetima kao u četrdesetima. Ali čini se da smo prihvatili prilično neobičan dogovor s vremenom. Može prolaziti, ali ne bi smjelo ostaviti previše vidljivih tragova.

Naravno, želim da moja koža bude njegovana. Želim pronaći proizvode koji mi odgovaraju, uživati u beauty ritualima i imati mogućnost odabrati tretman ako mi se svidi njegova ideja. Ali ne želim da mi svaka nova bora bude podsjetnik da sam nešto propustila napraviti. Ne želim da mi kupnja kreme bude reakcija na strah od vlastitog lica. I definitivno ne želim potrošiti pola života pokušavajući izgledati kao da ga nisam proživjela.

Možemo se brinuti o koži, koristiti SPF, hidratizirati je, otići dermatologu, isprobati dobar serum i uživati u svemu tome. Možemo se i predomisliti, promijeniti rutinu ili zaključiti da nam neki tretman ipak nije potreban. Sve je to sasvim u redu. Ali možda bismo trebali prestati promatrati starenje kao neprijatelja kojeg treba pobijediti. Jer koliko god proizvoda kupili, koliko god tretmana isprobali i koliko god pažljivo pratili sve savjete o njezi kože, godine će i dalje prolaziti. A bilo bi šteta provesti ih uvjereni da nam je lice stalno u zaostatku za nekim zamišljenim idealom.

Na kraju, cilj njege kože ne bi trebao biti da nitko ne može pogoditi koliko imaš godina. Cilj bi trebao biti da se dobro osjećaš u svojoj koži. A to, srećom, ne mora značiti da moraš zauvijek izgledati kao da ti je 25 godina.

Naslovna fotka: Pexels