Kao jučer se sjećamo trenutka kada smo posve slučajno, tražeći po Google kartama ideju za cjelodnevni izlet po šumama u okolici Prezida, naletjeli na fotografije Križne jame u Sloveniji. Iako nam je doslovno ispod nosa, nedaleko Cerknice, nikada nismo čuli za nju. U nevjerici smo gledali fotografije na Google kartama i pitali se kako nam je ovo mjesto tako u potpunosti promaknulo sve ove godine.
Iako nismo neki posebni zaljubljenici u podzemni svijet, svakako smo veliki ljubitelji prirodnih ljepota, a jame i špilje koje smo dosad imali prilike posjetiti, kao što su Postojnska i Škocjanske, nikada nisu razočarale. Međutim, nakon posjeta Križnoj jami bez imalo sumnje možemo zaključiti kako je ovo bilo toliko jedinstveno iskustvo da će ga biti teško tako brzo nadmašiti, ako uopće.
Križna jama je svjetski poznata vodena krška jama koja ima čak 22 podzemna jezera, a sustav je dug 8.273 metra. Ovo je jedna od rijetkih turističkih jama u Sloveniji koja nema betoniranih staza i jake rasvjete. Ovo je ujedno i jedna od najljepših i najbolje očuvanih jama ne samo u Europi nego i u svijetu.
“Karakteristika špilje je lanac od podzemnih jezera sa smaragdnom zelenom vodom. Križna jama po biološki raznolikosti četvrti je najveći poznati špiljski ekosustav u svijetu. Ulaz u špilju prvi put je dokumentiran 1832. godine, iako su u špilji pronađeni i zidni natpisi iz 16. stoljeća. Vodni dio špilje s jezerima istražili su slovenski speleolozi 1926. godine”, piše na službenoj stranici.
Križna jama je ujedno poznata i kao najbogatije nalazište kostiju špiljskih medvjeda u ovom dijelu Europe, a najveća pronađena lubanja duga je čak 56 cm.
Postoji više obilazaka Križne jame. Onaj najkraći se sastoji uglavnom od prolaska kroz prvi dio špilje pješke te na kraju i kolektivnog obilaska prvog jezera u čamcu i traje do 1.15 h, središnji dio jame prima svega 4 posjetitelja dnevno, ali ne više od 1.000 posjetitelja svake godine. Onaj najduži obilazak je ujedno i najekskluzivniji jer prima samo do 100 posjetitelja godišnje.
Planiranje i rezerviranje obilaska Križne jame
Krenimo ispočetka. Nakon što smo početkom proljeća 2022. godine potpuno slučajno vidjeli nekoliko fotografija ovog čuda prirode, odlučili smo provjeriti kako ga posjetiti. Prilično jednostavnim posjetom njihovim službenim web stranicama može se doći do svih informacija relevantnih za organiziranje obilaska. Uvidom u opcije koje nude, odmah smo zaključili da nam u obzir dolazi jedino najduži, sedmosatni obilazak do Kristalne gore.
Tražeći u kalendaru rezervacija na njihovim web stranicama slobodan termin za željeni obilazak Križne jame do Kristalne gore, nemalo smo se iznenadili kada smo shvatili da su svi vikendi i mnogi radni dani već popunjeni za tu sezonu. Naime, kako stoji na web stranicama, ovaj najduži obilazak je moguć samo tijekom zime (od 1.10. do 30.3.), odnosno u periodu kada u jami ima dovoljno (ali ne previše) vode.
Nešto detaljnijim čitanjem informacija na web stranici, shvaćamo i da su, zbog očuvanja vrlo krhke i osjetljive prirode unutar jame, obilasci u sklopu ove ture iznimno ograničeni te da se do najdaljeg dijela jame uputi samo stotinu ljudi godišnje. Da, dobro si pročitao – ulaže se jako veliki napor da se ljepote jame približe javnosti, ali bez kompromitiranja očuvanja te krhke prirode.
Ok, što je tu je, idemo im pisati mail i provjeriti kad je sljedeći slobodni termin. Kratkim dopisivanjem oko mogućeg termina posjete dogovaramo posjet za preko godinu i pol dana, u subotu 18.11.2023. Ovdje ne trebamo ni naglasiti da smo kroz cijeli taj period svako malo pogledavali pokoju fotku i s nestrpljenjem čekali naš termin.
Nekoliko dana prije obilaska Križne jame
Tjednima prije našeg termina vladalo je vrlo kišno vrijeme te smo sve više razmišljali o tome hoće li nam otkazati obilazak ili će bujične vode oduzeti dio ljepote koju smo se nadali vidjeti. S obzirom da se dan do dva prije rezerviranog termina treba javiti mailom ili telefonom vodiču, za provjeru uvjeta i konačnu potvrdu termina, on nas sa zadovoljstvom obavještava da će se obilazak održati te da su uvjeti odlični.
Pao nam je kamen sa srca, a to je ujedno značilo da se možemo početi pripremati za obilazak koji traje otprilike 7 sati. Inače, četiri su dužine trajanja obilaska: najlakša i najkraća do prvog jezera u trajanju od jednog sata, kombinirana najkraća s posjetom tunelu medvjeda u trajanju do 2 sata, srednja do Kalvarije u trajanju od 4 sata i, ako nas pitaš, jedna jedina „ona prava“ koja traje 7 sati.
Možda će se to činiti zaista dugo, ali vjeruj nam na riječ da jednom kada kreneš u ovu avanturu, vrijeme, prostor i osjeti nemaju isto značenje niti trajanje, kao u našem svakodnevnom životu pod suncem.
S obzirom da jama ima stabilnu temperaturu od oko 8 stupnjeva, mailom smo unaprijed dobili upute kako se obući i što uzeti na sebi i sa sobom te se oblačimo prema naputcima našeg vodiča Gašpera.
To je značilo tri para čarapa (najbolje vunenih), dvostruke tople hlače (u našem slučaju je to bilo dvoje toplih tajica kao za skijanje te preko njih zimske planinarske hlače) te dvije do tri majice različite debljine i topline (u našem slučaju je to bila merino tanka duga podmajica, tanja do srednje debela flis majica te debela Polartec flis majica). Varijacija na temu za gornji dio može biti i puhovka u kombinaciji s tanjom flis majicom.
Kape i rukavice smo uzeli za svaki slučaj, iako se pokazalo da nisu potrebne. Na licu mjesta od vodiča dobiješ kvalitetne gumene čizme, kombinezon koji štiti od blata (ali ne i vode), kacigu i odličnu speleološku lampu s više stupnjeva osvjetljenja.
Križna jama: prvi dio obilaska
Gumeni čamci nas čekaju unutra, za veslanje kroz vodene dijelove jame, tako da sa sobom nosimo dva vesla i dva sjedišta za čamce. S obzirom da na najdužu turu ide samo četvero ljudi dnevno plus vodič, uparujemo se sa simpatičnim dvojcem iz Slovenije, koji su također dugo čekali slobodan termin za vikend (uz jednu odgodu zbog loših uvjeta, preko 16 mjeseci).
Uzbuđenje je na visini, iako ulaz u jamu ne izgleda ništa posebno. Prije ulaska obavezno posjeti toalet i kvalitetno doručkuj. Iako je malu nuždu moguće obaviti u jami, svakako treba voditi računa da se što manje onečišćuje ovaj zatvoreni eko sustav.
Odmah na ulasku, Gašper nas kratko upoznaje s mapom jame i shvaćamo da nas čeka jako dug dan. Ono što ne shvaćamo je da nas čeka jako dug i prekrasan dan, toliko jedinstven da je naprosto nemoguće to unaprijed zamisliti.
Krećemo pješke po prvom dijelu jame, a od Gašpera već u uvodu naslućujemo da je to čovjek koji poznaje svaki kutak, koji živi i diše ovu jamu i koji će biti najvažniji kotačić ovog iskustva. Slušamo sa zanimanjem povijest nastanka, starost, utjecaje, promjene i sve što se događalo milijunima godina. Srećom, poznajemo dovoljno slovenskog jezika da možemo slušati našeg sjajnog vodiča u originalnom izdanju, iako nam je ponudio i engleski, što smo elegantno odbili.
Već na početku možemo vidjeti viseće šišmiše koji hiberniraju na zidovima jame. Naravno, treba paziti da im se previše ne približavamo jer bi ih naša tjelesna temperatura mogla probuditi, kao i prejaka rasvjeta naših naglavnih lampi. Držimo se na dovoljnoj udaljenosti da vidimo njihove sićušne prstiće kako se čvrsto drže na, na oko gotovo goloj, stijeni. Nisu veći od vrećice čaja i gotovo je nevjerojatno da ih naša prisutnost uopće ne smeta.
Inače, u jami nema previše živih bića, ali imamo sreće vidjeti jamskog krpelja pod vodom, a čija su meta upravo šimiši, te nekoliko crvolikih stvorenja koje samo Gašperovo oštro oko zapaža.
Ponovit ćemo to sigurno nekoliko puta kroz tekst, ali izrazito je važno slušati svaki naputak vodiča kako ne bismo oštetili okoliš. To znači da se gotovo religiozno prati svaka uputa: kada ti se kaže da staneš, stojiš; kada ti se kaže koliko možeš sam, toliko ideš sam. Dakle, važno je biti posvećen i koncentriran, što posebno dolazi do izražaja kod ove najduže ture.
Nastavljamo dalje prema očuvanim kostima špiljskih medvjeda i slušamo jako zanimljivu povijest njihovih posjeta za vrijeme ledenog doba, kada se zaklon od hladnoće tražio kilometrima duboko u jami kako bi se osigurala hibernacija bez smrzavanja. Još uvijek se vide izlizane stijene koje su ove grdosije od 1.500 kilograma izgladile, tražeći put kroz jamu u mrklome mraku.
Kada su zime postale preduge i hranu više nije bilo moguće naći kroz dovoljan broj mjeseci u godini, mnogi špiljski medvjedi su posljednje spavanje odradili upravo u ovoj jami, o čemu svjedoče njihove dobro očuvane kosti koje su, nažalost, većinom iskopane. Srećom, posvećenost slovenskih jamara uspjela je sačuvati neke od njih i u samoj jami, što je zaista zgodan detalj ovog posjeta.
Inače čitav izlet prožet je neprestanim ulaženjem i izlaženjem iz čamca pa trebaš biti iznimno strpljiv, ako se odlučiš posjetiti ovu jamu u sklopu najduže ture. Naime, ulasci i izlasci iz čamca vrlo su delikatni zbog potrebne pažnje da se ne ošteti okoliš pa je tu nužna i najveća koncentracija.
Križna jama nije elektrificirana pa se služimo samo s lampama na našim glavama, kako bismo se divili nevjerojatnim oblicima oko nas i usput dobro pazili gdje stati. Što se dublje ide, to se više vesla, ali je i voda sve bistrija. Rukavaca je bezbroj, a Gašper je sve detaljniji i detaljniji oko naziva i opisa oblika koje je vidio i zabilježio u preko 1.000 posjeta koje je napravio u ovoj špilji, uvlačeći se u njezine najskrivenije kutke koji će nama običnim smrtnicima ostati nepoznati.
S obzirom da je dno većinom u vodi, to onemogućuje nastanak stalagmita pa su viseći stalaktiti gotovo nemoguće formirani oblici u svim mogućim varijacijama i veličinama. Posebno impresioniraju oni izrazito veliki koji samo čekaju da padnu. Naravno, to se nama tako čini, ali proći će još tisuće godina prije nego što težina, koja ih neumorno vuče dolje, poklekne pred silom teže i sruši ukrase stare milijunima godina.
Dolazak do Kalvarije
Nakon otprilike dva-dva i pol sata naizmjeničnog veslanja i hodanja, stižemo do veličanstvene dvorane nazvane Kalvarija. Ovdje se, u neku ruku, križaju dva velika odvojka jame, a zbog silne vode koja pritječe sa svih strana, stvorena je dvorana za koju nema dovoljno riječi kojima bi se mogla opisati.
Ovdje radimo prvu pauzu, kuha se čaj, fotka se naveliko i slušamo nepresušno vrelo informacija kojima Gašper raspolaže. Izrazito je ponosan na „svoju“ jamu, a ujedno se prema njoj odnosi kao prema tek rođenoj bebi. Drago nam je da imamo takvog entuzijasta za vodiča jer u tišini preveslati kroz ovu jamu i vratiti se, bi bila najveća greška koju se može napraviti.
Skakućemo kroz vodu po tvrdim stijenama, za koje smo dobili ovlaštenje da po njima možemo normalno hodati, te uživamo u gašenju lampi i slušanju samo beskrajne tišine ili gromoglasne buke koju stvaraju nebrojeni rukavci i slapići s vodom.
Put od Kalvarije do Kristalne gore
Kada je došlo vrijeme za pokret, nismo ni znali da nas u nastavku čeka najljepši dio. Voda je toliko bistra, a oblici sve raznovrsniji. Vesla se po velikim zavojima i ovdje se osjećaš prvi puta kao da si na nekoj većoj rijeci.
Ulazimo u sporedne, manje dvorane i jednostavno počinjemo beskrajno uživati u svemu što vidimo i osjećamo. Visine i dubine koje nam vodič objašnjava gotovo su nezamislive i vrlo je teško pojmiti koliko ti potpuna tama može oduzeti osjetila i sposobnost procjene.
Možda najbolji dio ovog dijela jame između Kalvarije i Križne gore je iznenadni niski strop, gdje svaki centimetar vode igra ulogu. Srećom, mi smo ovdje na savršen dan kada je vodostaj idealan pa je sve što smo trebali napraviti leći u čamac i pustiti Gašpera da vesla iz ležećeg položaja, nevjerojatnom spretnošću.
Moramo priznati da, iako smo ovdje očekivali nekakav osjećaj klaustrofobije, zbog vode ispod nas se jednostavno taj strop ne čini toliko nizak, iako je potrebno u potpunosti leći u čamcu. Ovo nas je toliko zabavilo da smo jedva čekali povratak ovim dijelom, ali bilo je još puno lijepih stvari ispred nas.
Kako smo već satima unutra, osjećaj za vrijeme je nestao, a osjećaj za prostor seže koliko i snop svjetala s naših glava. Ovo je potpuno drugi svijet od onoga vani i prvi puta imamo osjećaj da vidimo, ali i osjećamo neki potpuno drugi svemir. Malo nam je jasnija zaljubljenost u podzemlje – iako smo cijeli odrasli život posvetili planinama i gorama, ovakva mjesta kriju nevjerojatnu prirodu, ali i povijest vremena i našeg planeta, lišenu snažnih vanjskih utjecaja koji neprestano mijenjaju vizuru svijeta oko nas.
Uspon na Kristalnu goru
Inače, konačni cilj ove ture je Kristalna gora te do nje mi amateri najviše možemo doći, iako se jama nastavlja i dalje. Tu je ujedno i možda najteži pješački dio jer je sve iznimno blatno i sklisko, a ljestve i užad koji su postavljeni za konačni uspon nisu za svakoga jer ima i ponešto visine i okomice koju treba svladati.
Gašper nam priča kako je ovo ujedno i dio gdje podosta posjetitelja završi jer mnogi ne žele kaskati po skliskim stijenama i visećim ljestvama do samog „vrha“. A taj vrh je zapravo jedan viši dio prekrasne velike dvorane koja obiluje stalaktitima i stalagmitima nevjerojatnih dimenzija.
Nakon uspona na „vrh“, radimo pauzu za ručak i razmjenu dojmova. Malo je reći da smo svi oduševljeni i vidimo da je naš vodič zadovoljan što je naletio na grupicu entuzijasta koja uživa u prirodi, neovisno u kojem obliku ona dolazi.
Nakon kraćeg odmora, vrijeme je za povratak pa, prije ulaska u prvi od nekoliko čamaca koji nas čekaju na strateškim mjestima (različitim jezerima duž jame), četkamo čizme od vrlo ljepljivog i izdržljivog blata koje smo ulovili na samom kraju našeg izleta.
Povratak i dojmovi
Iako se vraćamo po istom smjeru iz kojeg smo došli, nevjerojatno je da sada vidimo i neke nove prizore koji su nam bili iza leđa pri dolasku. Osjećaj je gotovo kao da idemo po potpuno novom dijelu jame pa se, uglavnom, opet čuju uzdasi oduševljenja kad god ugledamo nešto novo što nam je ranije izmaknulo.
Ponovno je puno izlazaka i ulazaka u čamce pa je zaista jako važno ostati koncentriran. Odguravanje veslima i stajanje po mekšim dijelovima stijena i okoliša općenito ostavlja teške tragove, što u potpunosti shvaćamo tek kada nam Gašper pojašnjava da se mjeri prirast tla na određenim dijelovima, a koji nije veći od jedan milimetra godišnje.
Da stavimo stvari u perspektivu, ako se odgurnete veslom i napravite usjek u stijeni ili tlu, trebat će stotine godina da se taj trag izbriše. Upravo tome i svjedočimo iz povijesnih posjeta jami, kada su se prvi istraživači rado potpisivali po stijenama i napravili popriličnu štetu te ostavili gomilu tragova koje dan-danas vidimo, iako su prošla desetljeća od tada.
No, mi se nismo dali smesti i nastavili smo držati koncentraciju na visokom nivou, do te mjere da nam je Gašper na izlasku rekao da dugo nije imao ovako disciplinirane i poslušne turiste – na što smo se svi dobro nasmijali.
Ponovni dolazak do niskog stropa je toliko zabavan, da se jamom čuje samo smijeh uzbuđenja naše male družine. Izlazak je ponešto brži od ulaska pa relativno brzo vidimo početni otvor jame i danje svijetlo. Još malo uživamo u gacanju po vodi i promatranju šišmiša te zatim – kraj.
Izlazimo iz jame nakon nepunih sedam sati i možemo reći, u ime svih koji su sudjelovali, nikad brže nismo potrošili sedam sati naših života. Monumentalna priroda koja nas je okruživala taj dan zaista ostavlja nevjerojatan dojam na čovjeka pa posjetitelji koji su čekali svoj red na ulaz za kraće obilaske s nevjericom promatraju naša lica rastegnuta u beskonačne osmjehe.
Dok se presvlačimo u kućici kod ulaza u jamu, Gašper ne propušta da nam pokaže i fantastične profesionalne fotografije jame koje je snimio poznati slovenski fotograf Peter Gedei, a koje su prikazane u časopisu National Geographic. Odmah primjećujemo da su to te fotografije koje su nas u početku oduševile i privukle da rezerviramo ovaj obilazak, a primjećujemo i Gašperov ponos što je mogao sudjelovati u tom fotografiranju, odnosno u stvaranju jedne od najljepših prezentacija svoje miljenice.
Sve u svemu, nismo sigurni možemo li u potpunosti prenijeti svoje dojmove, ali ako se nešto isplati vidjeti za života, onda je to definitivno ova jama. Jama je to za koju ne treba preletjeti cijeli svijet, niti dignuti kredit – ona je tu iza ugla i čeka da je vide svi oni kojima su srca još uvijek mlada, a dječja želja za istraživanjem nepoznatog nepresušna.
Korisne informacije za obilazak Križne jame:
- Početak obilaska: Parking kod Križne jame, Google oznaka.
- Parking: Besplatan.
- Naplaćuje li se ulaz?: Da. Za najduži obilazak opisan u tekstu cijena je u trenutku našeg obilaska bila 320,00 EUR po grupi/čamcu (maksimalno 4 osobe). Aktualni cjenik dostupan je OVDJE. Plaćanje je isključivo u gotovini, na licu mjesta.
- Dužina i trajanje obilaska: Opisani obilazak trajao je 7 sati, uključujući i pauze.
- Za koga je prikladan obilazak: Opisana ruta prikladna je za sve aktivnije pojedince i obitelji, kojima nije stran višesatni boravak u prirodi, koji nemaju strah od podzemlja i mraka te kojima ne smeta hodanje kroz vodu i nešto niža temperatura. Ovaj obilazak nije za pse te ga ne bismo preporučili djeci mlađoj od 6-7 godina, zbog terena, konfiguracije jame te potrebnog fokusa za praćenje uputa vodiča radi očuvanja okoliša u jami (više u tekstu).
- Postoji li mjesto za hranu i piće: Svoju hranu i piće nosiš u ruksaku.
