Može se reći da mnogi Parižani nisu baš oduševljeni što je njihov grad domaćin ovogodišnje olimpijade. S druge strane, mnogi pak tvrde da bi Olimpijske igre trebale pružiti prijeko potreban poticaj francuskom gospodarstvu usred inflacije i krize troškova života, s povećanim priljevom turista i investitora koji bi trebali pohrliti u Pariz. No tko je u pravu? Donosi li organizacija Olimpijskih igara stvarno korist destinaciji?
Povijesni podaci s prošlih Olimpijskih igara pokazuju da domaćinstvo zapravo često rezultira financijskim gubicima. To je uglavnom zbog golemih izdataka za specijaliziranu infrastrukturu koja nema mnogo koristi nakon samog događaja. Troškovi se često podcjenjuju, a koristi se preuveličavaju, zbog čega gradovi domaćini rijetko postižu rentabilnost. Iako su profiti ostvareni u modernoj olimpijskoj povijesti, oni blijede u usporedbi sa značajnim deficitima koji su nastali.
Na primjer, značajan profit koji je Los Angeles ostvario 1984. bio je pod jedinstvenim okolnostima. Naime, grad je bio jedini kandidat i tako je osigurao labavije zahtjeve Međunarodnog olimpijskog odbora, uključujući dozvolu za korištenje već postojeće infrastrukture umjesto izgradnje potpuno novih objekata. Pretjerani troškovi domaćinstva Olimpijskih igara doista su odvratili mnoge gradove od kandidature, budući da je čak i sam proces nadmetanja skup. Kritičari samog procesa ističu previše povoljan položaj MOO-a koji može birati među gradovima kandidatima i nametnuti uvjete vezane uz infrastrukturu i izdavanje ulaznica kojih se domaćini moraju pridržavati, a MOO pritom malo ili nimalo ne dijeli financijski rizik.
Mnogi na Olimpijske igre gledaju kao na priliku za poboljšanje imidža zemlje domaćina. Reforma filozofije MOO-a iz 2020. sada kaže da se “domaćini ne moraju prilagoditi Igrama; Igre se moraju prilagoditi domaćinima.” Ova promjena ima za cilj osigurati da se ništa ne gradi samo za Igre i dati prioritet postojećim objektima i infrastrukturom. Međutim, ova se reforma ne odnosi na Olimpijske igre u Parizu 2024.
Političari često hvale prilike za zaposlenje koje može donijeti domaćinstvo Olimpijskih igara, posebice u građevinarstvu i ugostiteljstvu. Organizacijski odbor ove olimpijade tvrdi da će događaj biti “poluga za poticanje aktivnosti i zapošljavanja”, navodeći da je na olimpijadi uključeno više od 181.000 radnih mjesta. Ova brojka uključuje i novootvorena radna mjesta ali i postojeća radna mjesta uključena u Olimpijske igre, što ukazuje da očekivani učinak prelijevanja u ekonomiju možda neće koristiti svima. Zapravo, velik dio ekonomske koristi ne ostaje u gradu domaćinu, već umjesto toga teče u korporacije u nacionalnom ili međunarodnom vlasništvu, kao što su hoteli, lanci restorana, agencije za iznajmljivanje automobila i zrakoplovne tvrtke.
Kako bi osigurali neometano odvijanje događaja, Olimpijski odbori se uvelike oslanjaju na volontere. U Parizu ih je tako čak 45.000. Oni nisu plaćeni, ali mogu dobiti povlastice kao što je besplatno sudjelovanje na događaju. Međutim, nedostatak plaće otežava volonterima da osiguraju smještaj u Parizu ili njegovim predgrađima, posebno s naglim porastom cijena hotela tijekom događaja. S obzirom na to da su cijene karata za metro privremeno podignute na 4 eura kako bi se zadovoljio priljev turista (inače su 2,15 eura), a lokalne vlasti savjetuju lokalno stanovništvo da radi od kuće tijekom Olimpijskih igara, mnogi Parižani koriste cijeli svoj godišnji odmor za bijeg iz grada tijekom igara. Za one koji ne mogu otići, dva tjedna Olimpijskih igara, nakon kojih slijede još dva tjedna za Paraolimpijske igre, moglo bi biti izazovno razdoblje.
Što se tiče generalnog efekta na turizam destinacije koja je domaćin Igara, nije sve baš bajno. Gradovi poput Londona, Pekinga i Salt Lake Cityja doživjeli su pad turizma tijekom olimpijskih godina. Suprotno tome, gradovi poput Barcelone doživjeli su uzlet turizma nakon Olimpijskih igara početkom 1990-ih. Međutim, Barcelona se u to vrijeme nije mogla mjeriti s današnjim statusom Pariza kao glavnog grada najposjećenije zemlje na svijetu. U konačnici se očekuje da će olimpijski turisti zamijeniti druge, “uobičajene” turiste koji bi ionako posjetili Pariz, što će dovesti do potpuno zanemarivog ekonomskog utjecaja na glavni grad Francuske. Domaćinstvo možda uspije povećati imidž destinacije, ali iz svega ovoga je očito da za one koji bi trebali imati najviše koristi, dakle stanovnike gradova domaćina, ova dva tjedna nisu nimalo bajna.
Izvor: Euronews
Naslovna fotka: Unsplash
