Istra je uvijek odlična ideja, bilo za jednodnevni izlet ili duži boravak. Rijetke su naše destinacije na kojima u isto vrijeme možeš uživati u netaknutoj prirodi, istraživati srednjovjekovne utvrde i uz to guštati u slasnim gastronomskim delicijama. U Istri to sve možeš doživjeti i tijekom planinarskog izleta. Kako smo u međuvremenu prošli one najpopularnije istarske staze, za ovaj jesensko-zimski izlet odlučili smo se uputiti na manje poznatu, no izuzetno atraktivnu stazu upečatljivog naziva Aurania.
Staza Aurania nosi broj 731 i označena je zeleno-žutim markacijama te počinje i završava u seku Vranja. Zašto je ova staza toliko atraktivna? Nama se prije svega vidjela jer te nedjelje na njoj, osim u mjestu Boljun, nismo sreli doslovno nikoga, uživali smo u miru i tišini, a raznolik teren kroz koji prolazi čini je posebno zanimljivim – na njoj ćeš proći kroz kamenito korito bujičinog Vranjskog potoka, kroz mala sela, istražiti kaštel koji je ostao neosvojen stoljećima, uživati u predivnim pogledima na plodnu zelenu dolinu, te za kraj se nagraditi fantastičnom istarskom kuhinjom.
Istra: Opis kružne staze Aurania
Staza počinje i završava u selu Vranja, a svoj auto možeš parkirati kod trgovine Krk, preko puta konobe Tomaško uz spomenik. Tu ujedno službeno počinje i završava staza. Mi smo stazu prohodali jedne nedjelje u studenom, u selu nismo vidjeli nikoga te nismo imali nikakvog problema s parkirnim mjestom.




Inače, staza Aurania je nastala sa zamisli da poveže dvije točke – dva nekadašnja stražara.
“Jedan je od njih na graničnom području Parka prirode Učka, današnje je to selo Vranja, u čijoj se blizini nalazio stari kaštel – utvrda (Aurania), tada na strateški važnom mjestu, smješten na uskoj izbočenoj stijeni s tri strane okružen provalijama, kojima su tekle bujice potoka slijevajući se s Učke. Nažalost, već od oko 1700. godine bio je u ruševinama. S područja planinskog masiva Učke, a gledajući prema našem istarskom poluotoku, ne može se ne zamjetiti ‘drugi stražar’. Naselje je to na obližnjem brežuljku – Boljun. Na strateškoj poziciji, s kaštelom koji je opstao neosvojen stoljećima, iznad plodnih polja doline rijeke Boljunčice, nekad je bio važan centar ovog područja. Danas je to miran, slabije naseljen srednjovjekovni gradić, no nezaobilazan za svakog pravog istraživača autentične Istre”, piše na službenim kanalima.

Za ovu stazu postoji jedna veoma važna napomena. Naime, kako jedan dio staze nedaleko Sergovije prolazi kamenitim dijelom, odnosno koritom bujičinog Vranjskog potoka, ovaj dio je nakon padalina teže prohodan. Imaj na umu da taj dio staze, doslovno, prolazi kroz korito, što je uistinu poseban doživljaj i ovom izletu pruža dozu avanture. Mi smo bili na stazi nakon dužeg perioda bez padalina, u koritu je bilo izuzetno malo vode. Iskreno, ne znam kako je moguće proći ovaj dio kada je vodostaj velik.
To je ujedno i tehnički najteži dio staze jer je potrebno malo opreza i spretnosti prilikom prelaska kroz korito, no ništa što se uz pojačanu pažnju i, obaveznu, planinarsku obuću sigurno ne može proći.







Kada već pričamo o nekim tehničkim detaljima i navodimo brojke – staza Aurania je duga 11.45 kilometara, na njoj se prolazi 370 metara nadmorske visine, a nama je uz lagani tempo bilo potrebno tri i pol sata.
Nakon što prođemo uz par kućica u selu Vranja izbijamo na asfaltiranu cestu, prolazimo mostić i dolazimo na zelenu livadu. Mi smo se tu malo izgubili jer markacije nisu vidljive, no zapravo trebaš samo doći do ceste i prijeći preko nje. Slijedi lagana šetnja, a kod idućeg skretanja, mi smo bez razmišljanja nastavili pratiti stazu desnom trasom, no tu smo pogriješili. Drži se lijeve strane.



Uskoro stižemo do Vranjskog potoka, kratki dio ide uz njevog desni rub, da bi uskoro vodio kroz samo korito kojeg pratimo nizvodno i postepeno se spuštamo sve niže.
U jednom trenutku skrećemo desno i počinjemo s blagim usponom, zalazimo u šumu, te se počinjemo uspinjati do Boljuna. Ovo je ujedno dio na kojem ostvarujemo najviše nadmorske visine u jednom potezu.




Staza vodi kroz ovaj srednjovjekovni gradić s kojeg se pruža divan pogled na Boljunsko polje. Mene je posebno oduševio kaštel koji dominira vizurom mjesta. Boljun se smatra prastarim gradićem čiji položaj je bio od krucijane važnosti tijekom njegove burne povijesti. Tu se nalazila prapovijesna gradina, kasnije se spominje utvrda Ad Fines koja je Rimljanima čuvala cestu koja je od Fianone (današnji Plomin) preko Učke vodila na Tarsaticu (Trsat) i kasnije, u srednjem vijeku je tu bila utvrda koja je čuvala granice Pazinske knežije. Nemoj propustiti pogled koji se pruža s Boljunskog kaštela.



Nakon što izađemo iz kaštela, s desne strane se nalazi Boljunska konoba koja ima izvrsne ocjene i recenzije. Mi smo se premišljali sjesti ili ne, no kako nismo u tom trenutku bili gladni, odlučili smo se počastiti istarskom hranom tek nakon što završimo hodanje.






Izlazimo iz Boljuna i dio staze vodi asfaltiranom cestom. Uskoro s naše desne strane staza zalazi opet u šumu. Ovdje pripazi – mi smo nastavili ravno, držeći se lijeve strane, no zapravo je potrebno slijediti put koji ide desnom stranom. Na tom dijelu markacije dobro ne upućuju kojim putem proći kroz šumu.
Ovaj dio staze je uistinu lijep, a brojne jesenske boje su stazu pretvorile u jesensko platno koje oduševljava svojim crvenim, zelenim i žutim nijansama.
Slijedi spuštanje asfaltiranom cestom, prolazimo pored izvora vode, pored zapuštenih imanja, izbijamo na livadu, te se uskoro vraćamo u civilizaciju i do naše početne točke izleta.



Mi smo se nakon skoro 12 kilometara bez pauze odlučili nagraditi u konobi Ema koja poslužuje izvrsnu istarsku hranu. Imaj na umu da psi u samu konobu nisu dopušteni, no mi smo imali sa sobom tople jakne te smo sjeli na terasu. Kao šlag na kraju ovog divnog izleta, imala sam priliku upoznati vjerne čitatelje i planinare koji upravo UDS koriste za svoje planinarske avanture. Uvijek mi je pravo zadovoljstvo upoznati one za koje ujedno i pišem. Stoga kada nas negdje sretne, obavezno nam priđite, uvijek nam je drago.

Kako sam ono rekla na početku “Istra je uvijek dobra ideja!”. Rijetko koji dio Hrvatske na tako maloj površini nudi sve što srce jednog avanturističkog hedonista poželi – netaknuti prirodu, bogatu povijest i, ne smijem zaboraviti, izvrsne gastro delicije. Kad ono opet idemo u Istru?
Korisne informacije za kružnu stazu Aurania:
- Početak staze: selo Vranja
- Parking: kod trgovine u središtu sela Vranja, preko puta konobe Tomaško
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 11,45 km, prelazi se 375 metara nadmorske visine, a potrebno je oko tri i pol do četiri sata. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna i za planinare početnike
- Napomena: Dio staze (nedaleko Sergovije) prolazi kamenitim dijelom, koritom bujičinog Vranjskog potoka pa je nakon padalina otežan prolazak tim dijelom staze. Potreban je veliki oprez i adekvatna obuća zbog skliskosti terena i vode u koritu.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Da, više konoba – Boljunska konoba (Boljun), konoba Tomaško i konoba Ema (Vranja)
