Postoje oni vrhovi i izleti koji ti ostanu u toliko lijepom sjećanju da samo čekaš priliku da ih ponoviš. Viševica, manje popularan vrh u Gorskom kotaru, često se naziva i prirodnim amfiteatrom jer pogled koji se s ovog vrha proteže nećeš tako lako zaboraviti. Mi smo Viševicu posjetili jednog burnog siječnja te se na vrhu zbog bure nismo dugo zadržali. No, tada smo si rekli da ćemo se ovom vrhu zasigurno vratiti.
Ovaj put smo se odlučili posjetiti Viševicu u kasno proljeće kako bi pogled s vrha bio što zeleniji. A pogled… No, o tome ćemo kasnije.
“Viševica i Bitoraj pripadaju istoj gorskoj cjelini, koja je samo donekle odijeljena šumovitom uvalom velike nadmorske visine. Poput svih ostalih grebena Kapele i Gorskog kotara, hrbat Bitoraja nadovezan na Viševicu pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad jugoistok, u obliku izduženog bila s dvije padine. Primorska padina strmo se spušta u Ličko polje, a kontinentalna malo blaže u sungersko mrkopaljsko područje”, piše Alan Čaplar u “Planinarskom vodiču po Hrvatskoj”.
Opis kružne staze Ravno – Strilež – Viševica
Kada smo prvi put ostvarili uspon na Viševicu iz Ravnog, točnije od Vagabundine kolibe, istim smo se putem vratili natrag. Ovaj put smo se odlučili za kružnu stazu koja također počinje kod Vagabundine kolibe, no ide preko vrha Strilež do Viševice, dok smo za povratak koristili istu stazu kao tijekom prvog izleta.
Ovu stazu možeš proći u oba smjera, no savjetujem da kreneš u smjeru restorana Vera prema vrhu Strilež. Prvi dio staze ide djelomično asfaltiranom cestom kroz gustu šumu. Na ovom dijelu nalaze se brojne vikendice zbog kojih se poželiš odmah preseliti u šumu.
U jednom trenutku dolazimo do križanja staza, a mi svoj put nastavljamo lijevo. Nakon što ostavimo posljednju vikendicu kreće konstantni uspon sve do vrha Strilež.
U jednom trenutku izlazimo iz šume, prelazimo preko makadamske ceste te nastavljamo strmi uspon. Cijeli taj dio staze je predivan i uistinu je pravi gušt hodati njime.
Za razliku od Viševice, sami vrh Strilež nema potpuno otvoren pogled. Nalazi se na 1369 metara nadmorske visine, a s te točke pruža se pogled na Bjelolasicu te Samarske i Bijele stijene.
Odmah uz Strilež nalazi se i vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled na Velebit i kvarnerske otoke.
Staza nastavlja po grebenu, na pojedinim dijelovima traži malo opreza zbog stijena, no nije tehnički zahtjevna. Slijedi ugodno spuštanje, a poseban je gušt hodati kroz proplanke s kojih se otvara pogled na naš cilj, Viševicu.
Zapravo, kada promatraš vrh, teško je pojmiti da se s njega može pružati tako spektakularan pogled jer na prvu djeluje potpuno prekriven šumom.
Stižemo do križanja staza u šumi. Pratimo markacije koje nas uz konstantni uspon vode do Viševice. Ono što je uistinu posebno kod ovog vrha je činjenica da cijelim putem prolaziš kroz šumu. Tek kada izbiješ do vrha otvori se pogled koji doslovno ostavlja bez daha.
“Istaknuti stožac Viševice privlači pogled iz daljine, a širinom i ljepotom vidika zaslužuje naslov jednog od najljepših vidikovaca Gorskog kotara. Viševica (1428 m) je vrh stožastog oblika koji se iznad brojnih vrhova u okolici ističe izgledom i visinom. Padine ispod vrha su strme i šumovite, a na samom vrhu nema šume pa se vidici otvaraju tek izlaskom na vršnu livadu. Budući da je Viševica podjednako udaljena od Velebita, Bjelolasice, Bijelih stijena, Risnjaka, Učke i vrhova na sjevernim jadranskim otocima, promatrač s vrha ima osjećaj da se nalazi u središtu golemog prirodnog amfiteatra”, piše Alan Čaplar.
Iskreno, meni je Viševica jedan od najljepših vrhova Gorskog kotara. A mi smo ih podosta prohodali. Kako ova staza nije toliko popularna, doslovno smo cijeli dan sreli samo jedan planinarski par, a na vrhu smo bili potpuno sami.
Kada se nađeš na vrhu ne znaš u kojem bi smjeru gledao jer je pogled u svim smjerovima spektakularan. Kako je bio divan dan, ovaj put smo zaista guštali i upijali svaki prizor.
Do početne točke izleta vraćamo se drugom stazom. Spuštamo se do gore spomenutog križanja te skrećemo desno i idemo prema Vagabundinoj kolibi.
Ovaj dio staze, posebice dionica spuštanja, najmanje je atraktivan dio izleta. No, konkurencija je velika 🙂 Spuštanje je ugodno za koljena, a posljednji dio prolazi kroz predivnu šumu. Prolazimo ponovno uz vikendice te izbijamo na glavnu cestu. Hodamo uz cestu do Vagabundine kolibe gdje smo parkirali automobil.
Cijela kružna staza duga je 13.6 kilometara, ostvaruje se gotovo 700 metara visinske razlike, a nama je bez uračunate pauze na vrhu trebalo 4 sata i 15 minuta. Staza nije tehnički zahtjevna, no zbog kilometraže i visinske razlike ipak ne spada u laganije planinarske izlete.
Ovaj izlet poseban je ne samo zbog nezaboravnog pogleda s Viševice. Cijela staza je lijepa i raznolika te nudi baš sve ono zbog čega volimo planinarenje u Gorskom kotaru. Gustu šumu, grebenske dijelove, otvorene vidikovce i onaj osjećaj mira koji danas sve rjeđe pronalazimo. Viševica možda nije među najrazvikanijim vrhovima, no upravo je u tome njezina najveća čar.
Korisne informacije o stazi Strilež-Viševica:
- Početak staze: Vagabundina koliba, Ravno
- Parking: kod i oko Vagabundine kolie
- Naplaćuje li se ulaz?: ne
- Dužina i trajanje staze: opisana staza je duga 13,63 kilometra, a na njoj se prođe 689 metara nadmorske visine. Nama je uz pauze bilo potrebno 4.15 sata. Trag možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna?: staza je prikladna za planinare u kondiciji
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: da, Vagabundina koliba i restoran Vera (provjeriti radno vrijeme)
