Postoje putovanja koja te zovu godinama, kao da šapuću iz neke stare dokumentarne emisije koju si gledao kao klinac. Egipat je jedno od njih. Nije egzotičan u onom “instagramičnom” smislu, nego u onom dubokom, drevnom, gotovo neurednom, kao da si umjesto u avion ušao u vremeplov pa sletio ravno usred povijesti čovječanstva. Nigdje drugdje aerodrom ne miriše jednako na prašinu, začine i lagani kaos, nigdje te prva vožnja Uberom ne natjera da se istovremeno moliš i smiješ.
Sve što te čeka nakon toga je samo nastavak iste priče: gužve koje funkcioniraju protiv svake logike, kave koje bude bolje od alarma i osjećaj da si zakoračio u zemlju koja je vidjela više nego što ćemo mi ikada stići pročitati.
I zato, prije nego što zaronimo u sve praktične detalje, dobro je znati da Egipat nije jedno od onih putovanja koja “prođu glatko”. On te zapamti. I ti zapamtiš njega.
Kako doći do Egipta
Kairo ima dvije međunarodne zračne luke, Cairo International i Giza. Iz Hrvatske nema direktnih letova ni za jednu, ali zato ima iz Budimpešte i Beča, dok iz Beograda ima direktni let za resort destinaciju Hurghadu. Za najlakše stići u Kairo preporučujemo vezani let s kojim smo i mi išli, a to je Aegean Airlinesov Zagreb – Atena – Kairo, s vrlo praktičnim i ne pretjerano dugim layoverom u Ateni.
Kada ići u Egipat
Najbolje vrijeme za putovanje u Egipat je kasna jesen i zima, kada su temperature ugodne i nije prevruće. Tijekom ljetnih mjeseci je u Egiptu stvarno neizdrživo pa tako u npr. Luxoru ljeti temperature dosežu i 50 stupnjeva. Također, treba obratiti pažnju i na termin Ramadana, kada se ne preporučuje putovanje zbog manje praktičnosti oko ponude jela i pića. Kiše gotovo da i nema, pa se može čitav dan provoditi na otvorenom. Samo obrati pažnju da pri zalasku sunca temperatura zna dosta pasti, pa ako je recimo po danu 27, navečer padne na nekih 14 stupnjeva.
Viza
Hrvatskim državljanima za turistički posjet Egiptu treba viza, a ona se može ishoditi unaprijed online putem, no to ne preporučujemo jer prema iskustvima mnogih, sustav zna štekati i nije pretjerano praktičan. Stoga je najpraktičnije vizu uzeti pri dolasku u zračnu luku u Egiptu. Ovdje se zapravo niti ne radi o klasičnoj vizi nego o najobičnijoj naljepnici koja se kupuje na bilo kojem od mnogih šaltera banaka koje se nalaze odmah u arrival hallu. Jednostavno se samo zatraži visa sticker, plati 25 američkih dolara po osobi, (isključivo u gotovini i isključivo s novčanicama koje su nove, čiste i uredne) te se dobije naljepnica koju predaješ na graničnoj kontroli s putovnicom gdje je službenik zalijepi u putovnicu i lupi štambilj. Na letu se također dobije i arrival card, mali formular koji je ispuni u čas posla s osnovnim podacima o putniku i boravku u Egiptu.
Valuta i cijene
Valuta u Egiptu je egipatska funta (EGP ili LE) a moć joj je prilično niska, za 1 euro dobije se oko 55 funti. Klasičnih mjenjačnica nema, pa je preporuka dizati gotovinu na bankomatima i to svaki dan pošto bankomati imaju limit od obično 4000 EGP po dizanju. Važno je naglasiti da treba paziti da se gotovine podigne točno koliko treba za boravak jer je egipatske funte gotovo nemoguće zamijeniti nazad u stranu valutu. Što se kartica tiče, može se njima platiti u većim trgovinama i finijim restoranima, ali Egipat je i dalje većinski cash destinacija.
Cijene su relativno jeftine u usporedbi s europskim, tako na primjer za klasičan obrok u lokalnom restoranu treba izdvojiti oko 200 do 400 funti. U mnogim mjestima još na cijenu koja je navedena u cjeniku ide još PDV i service tax i to uvijek piše sitnim slovima u cjeniku ili jelovniku. Treba pripaziti na mogućnosti varanja turista pa uvijek dobro prouči cjenik i zapamti cijene da ne bi bilo neugodnog iznenađenja. A ako cjenika nema, kao što je slučaj u lokalnim manjim kafićima i slično, znaj neke okvirne cijene (tipa turska kava ne smije biti skuplja od stotinjak funti) da te ne bi preveslali. U restoranima i kafićima je običaj ostaviti napojnicu od desetak posto ili zaokružiti cifru, dakle isto kao i kod nas.
Naravno, što se tiče bazara, suvenirnica i sličnog, cjenkanje je naprosto obavezno. Najbolje je prvo ponuditi nekih 50 posto od originalne ponuđene cijene i onda se pažljivo cjenkati do zadovoljavajućeg iznosa.
Prijevoz i promet
Prijevoz po državi se svodi na autobus, vlak i avion. Treba obratiti pažnju na to da je Egipat stvarno velika zemlja te su relacije između gradova vrlo velike. Mi smo od Kaira do Luxora odlučili letjeti radi uštede vremena. Što se prijevoza po gradovima tiče, u Kairu i Aleksandriji Uber funkcionira bez problema, a popularne su i druge platforme za taksi prijevoz kao što su Careem i InDrive. Kairo ima i efikasan i vrlo jeftin metro sustav, no s njim nemamo osobnog iskustva budući da se Uber pokazao pouzdanim i vrlo jeftinim.
Što se prometa po gradovima tiče, ako je netko naviknut i upoznat samo s načinom vožnje u zapadnom svijetu, čeka ga pravi šok. Prometna pravila postoje samo kao „smjernice“, semafori se ne poštuju, kružni tokovi su pravi cirkus, ono što bi trebale biti dvije trake lako postanu pet, a trubljenje je konstantno. Sve u svemu, totalni kaos koji zapravo nevjerojatno dobro funkcionira. Iz svih tih razloga ne preporučujemo rent-a-car. Posebna stvar je prelazak ceste kao pješak, tu je potrebna doza hrabrosti, samouvjerenosti i nipošto, ali baš nipošto ne stati i „smrznuti se“ prilikom prelaska.
Jezik, pismo i brojevi
U Egiptu se govori arapski, ali verzija koja je malo drugačija od standardne. Lokalci su nam rekli da se mogu razumjeti jedino sa Sirijcima i Libanoncima, dok recimo Saudijce ne razumiju. Engleski se govori, ali dosta slabo, uglavnom ga natucaju i to mlađi ljudi. Natpisi koje ćeš vidjeti su kombinacija arapskog pisma i latinice, pa je dobro imati neku prevodilačku aplikaciju. Pogotovo onu koja ima mogućnost prevođenja tekstova pomoću kamere mobitela što je bitno kod mjesta koja imaju jelovnike samo na arapskom pismu. Važno je i napomenuti da su i brojevi drugačiji nego naši, pa je dobro naučiti kako se pišu, što nije problem jer treba naučiti samo 10 znamenki. To znanje je potrebno jer su registracije auta na arapskim brojevima, pa kada naručujete Uber možete prepoznati svoje vozilo.
Sigurnost i infrastruktura
Egipat je vrlo sigurna zemlja, hodati po ulicama se može slobodno u bilo koje doba dana, naravno uz dozu zdravog razuma i pameti. Usred turističkih atrakcija naravno treba pripaziti na osobne stvari radi džeparenja, ali ništa više nego u europskim gradovima. Područja blizu granicama s Libijom i Sudanom su pod vojnim kontrolama, ali rijetko koji turist se u tim područjima nađe.
Što se tiče opće čistoće i higijene, važno je biti svjestan da Egipat nije zapadna destinacija i prilagoditi očekivanja i standarde. Prljavštine i smeća ima dosta po ulicama, no interijeri objekata su poprilično čisti i uredni. Stanje zgrada i infrastrukture je dosta loše i nemoj se iznenaditi ako uđeš u prastari lift koji nema vrata ili ako vidiš električne žice u kaotičnim svežnjevima. Nema brige, sve funkcionira.
WC-i su posebna priča. Naime, kao i u velikom dijelu svijeta, kanalizacijska infrastruktura je zastarjela pa se nemoj šokirati što u mnogim objektima nije dopušteno bacati toaletni papir u školjku. Zato, kao i u ostatku arapskog svijeta, pored svake školjke stoji poseban tuš za intimnu higijenu (tzv. bum gun) na koji se vrlo brzo navikneš.
Kultura i društvene norme
Kao muslimanska zemlja, Egipat poštuje neke tradicije i običaje pa se tako preporučuje skromnije odijevanje. To znači bez golih nogu, ramena i leđa i dubokih dekoltea, a to vrijedi za oba spola. Ništa nije zabranjeno, ali je uvijek razumno pokazati dozu poštovanja prema lokalnoj kulturi, pa tako neka i muški putnici ostanu u dugim hlačama. Žene ne moraju zakonski pokrivati kosu, iako se na ulicama primijeti da nekih okvirno 70 posto lokalnih žena nosi hijab, nekih 10 posto nikab, a nekih 10 posto nema ništa. Za turistkinje, uvijek je dobro imati pri ruci maramu za pokriti kosu pri ulasku u džamije. Pri upoznavanju s lokalcima suprotnog spola, treba pripaziti da li Egipćanin ili Egipćanka prvi pruže ruku na rukovanje, ako ne, onda nemojte tražiti rukovanje.
Posebnu pažnju treba obratiti pri fotografiranju i snimanju. Naime, apsolutno je zabranjeno snimati bilo kakve zgrade koje su javne i državne ustanove, vojne objekte i osoblje, pa čak i policajce, makar se samo nalazili u uglu uličnog kadra. I kod fotografiranja ljudi treba biti pažljiv, oprezan i razuman jer u Egiptu fotografiranje i snimanje ljudi nije dopušteno bez dozvole subjekta, čak i kada se nalaze u javnom prostoru. I najvažnija stvar – unos bilo kakvog drona u državu je strogo zabranjen!
Posebna stavka kod pitanja lokalnih običaja su ulične životinje. Psi i mačke su stvarno posvuda, no, za razliku od nekih drugih arapskih zemalja, ne moraš se jako brinuti. Naime, iako se radi o uličnim životinjama, a programi sterilizacije su doslovno nečuveni, životinje su dosta pažene i hranjene od strane stanovnika. Jedino treba paziti na izbjegavanje kontakta zbog mogućnosti zaraze.
Hrana i piće
Egipatska gastronomija je potpuno u skladu s gastronomijom ostalih arapskih i mediteranskih zemalja. Dakle očekuj puno grahorica, kruha, povrća, limuna, maslina, piletine, janjetine te klasičnih arapskih začina kao što su kumin, kardamom, sumak, cimet i slično. Što se vode tiče, zbog drugačijih bakterija na koje naša crijevna flora nije naviknuta, obavezno pij flaširanu vodu, koristi ju čak i za pranje zubiju, izbjegavaj led u pićima i, ako želiš biti ekstra pažljiv, izbjegavaj svježe povrće koje je oprano u lokalnoj vodi.
Kave ima posvuda, posebno na turski način, ali glavna zvijezda je ipak čaj, koji je stvarno besprijekoran, čak i ako nisi neki pretjerani čajoljubac. Što se alkohola tiče, Egipat je muslimanska zemlja pa alkohol nije pretjerano društveno prihvaćen, ali nije zabranjen. Relativno je lako pronaći barove koji u ponudi imaju alkohol, a i dio stanovništva koji je suvremenije orijentiran će popiti pivu bez problema. Mi preporučujemo lokalni brend Stella (nema veze s europskom), fini pitki lager koji stvarno osvježi.
Destinacija u kojoj priprema i informiranje zlata vrijede
Egipat nije jednostavan, ali možda zato i jest čaroban. Nema tu “lakog i glatkog” putovanja, ima samo pravo, kompleksno i životno iskustvo. Ako mu pristupiš s otvorenim očima i malo poniznosti, vratit će ti se sjećanjima koja traju godinama.
