David Bowie se već odavno upitao postoji li život na Marsu, a da je posjetio otok Pag i iz malog mjesta Metajna se uputio u avanturu zvanu Life od Mars staza, možda bi taj odgovor i dobio – u obliku stada ovaca kojima ni surovi krš, snažna bura i potpuni izostanak vegetacije ne ometa njihovo bezbrižno postojanje na najgolijem otoku u Hrvatskoj.
I dok hodaš po najpoznatijoj stazi otoka Paga, i ti ćeš se zapitati postoji li život jer prizori koji te okružuju govore suprotno. A onda ćeš iznenada čuti gromoglasni meket koji se odbija od gole paške stijene, a jeka “pretvara” ovce u kršne demone. Ugledat ćeš cvijeće koje raste iz sipara na posve za život neprilagođenom terenu. Čut ćeš žubor izvora vode. I susrest ćeš se i s kolegama planinarima jer Life on Mars magično privlači ljubitelje prirode. Da, života na “Marsu” ima.
Već tradicionalno hrvatske otoke obilazimo u zimskim mjesecima kada je planinarenje ugodno, a kada poput nas pogodiš dane bez bure i kiše, čini se kako je proljeće već odavno počelo. Već dugo nam je bila želja prohodati najpoznatiju pašku stazu, Life on Mars, te kada smo vidjeli da se naše slobodno vrijeme poklapa s vremenskom prognozom, odmah smo spakirali svoju planinarsku opremu.
Zašto je Life on Mars toliko popularna staza?
Više je razloga zbog kojih se ova staza nametnula kao jedna od najpoznatijih otočkih staza u Hrvatskoj. Prije svega prizore koje ćeš vidjeti na ovoj stazi nećeš vidjeti nigdje drugdje u Hrvatskoj. Često planinarimo po našoj obali i otocima, krš nam nije nepoznanica, no ono što smo tijekom produženog vikenda vidjeli na Pagu ne može se mjeriti s niti jednim stazama koje smo prošli.
Staze surovog otoka Paga djeluju poput nestvarnih kulisa za film, formacije stijena se čine kao da su satkane prema najmaštovitijim nacrtima, a često ćeš imati osjećaj da se nalaziš u stjenovitoj pustinji ili da hodaš podno samog vulkana. Osim surove i gole prirode, ono što oduševljava na ovoj stazi su jedne od najljepših uvala i plaža na hrvatskoj obali. Ovu stazu je popularizirala sada već svjetski poznata trail utrka Life on Mars koja se svake godine odvija na Pagu u Metajni.
No, definitivno jedan od vodećih razloga zbog čega ova staza privlači planinare i ljubitelje prirode je mogućnost modifikacije iste – možeš proći cijelu trasu, možeš odraditi svega par kilometara, možeš je proći kružno, s feratom ili bez nje… Opcije su brojne! Stoga čak i ako nemaš planinarskog iskustva ili trenutačno nisi u kondiciji, doživjet ćeš ljepotu Life on Mars staze. Naime, ne moraš prohodati kilometre i kilometre kako bi stigao do neke atrakcije – ova staza od samog početka do kraja oduzima dah. Pripremi se da te Life on Mars očara!
Life on Mars staza: Sve što trebaš znati
Prije nego se otisneš na svoju novu avanturu, idemo proći korisne informacije koje će ti olakšati prolazak iste. Koliko god staza, ako uzmemo u obzir kilometražu i nadmorsku visinu, nije pretjerano zahtjevna, specifična je upravo zbog svog terena.
Kada posjetiti stazu?
Ovu stazu, kao i bilo koje druge na otoku Pagu, izbjegavaj za vrijeme ljetne sezone. Otok je gol i surov, a ljeti na visokim temperaturama možeš samo riskirati svoje zdravlje. Idealno vrijeme za prolazak ove staze su zima (bez bure, naravno), proljeće i jesen. Računaj da nigdje nema hlada. Doslovno. Nigdje.
Oprema koja je neophodna
Sa sobom ponesi minimalno dvije do četiri litre vode (ovisno u kojem periodu godine ideš), kremu sa zaštitnim faktorom, pokrivalo za glavu, ali i dobru vjetrovku jer na Pagu nikad ne znaš kada će krenuti jak vjetar.
Kao i na većini staza na kršu, teren je težak, zamoran, traži maksimalan fokus. Nipošto se na nju nemoj uputiti bez kvalitetne obuće čiji đon izvrsno prianja, ali isto tako ne bi smio biti tanak jer ćeš u protivnom osjećati svaki kamen, koliko god malen bio (tko je duže hodao po kršu zna o čemu pričam).
Life on Mars – za pse ili ne?
Često se postavlja pitanja je li staza prikladna za pse. Mi smo išli, kao i uvijek što činimo, sa svojom pesicom Aryjom kojoj je teren nakon nekog vremena dosadio i bio neugodan za šapice. Provela je dio izleta u ruksaku. Kilometarski i nadmorskom visinom staza za ljubimce nije naporna, no vodi svakako računa na kršni teren. Stoga procijeni sam je li tvoj pas željan takvog izleta.
Life on Mars ferata – da ili ne?
Često se postavlja pitanje je li moguće proći stazu bez prelaska ferate. Da, apsolutno je. Ferata nije obveza, no svakako je dobrodošla jer skraćuje rutu i hodanje po kršu. Ferata je kratka i odvija se iznad mora, no oprema je obveza. Stoga nemoj slučajno na istu ići bez adekvatne opreme.
Na pojedinim izvorima sam našla informacija da je moguće ići oko ferate, no to nipošto nemoj isprobati. Dotični put nije markiran, opasan je jer se spušta strmo preko sipara. Tu si ideju odmah izbij iz glave.
Što onda učiniti? Poput nas jednostavno nastavi pratiti markiranu stazu iz uvale Slana koja vodi do uvale i plaže Malin te se istom trasom vrati natrag (oni koji idu feratom se tim putem također vraćaju). Isto tako možeš kod uvale Slana završiti svoj izlet te se vratiti natrag do Metajne. Sve ovisi koliko kilometara želiš proći i jesi li raspoložen za dodatno hodanje po kršu.
Gdje počinje i završava staza Life on Mars?
Kada kreneš malo istraživati Life on Mars stazu na prvu ostaneš malo zbunjen jer nije na prvu jasno gdje točno počinje i završava staza. Naletjet će na brojne tragove i nećeš biti siguran koji je “službeni trag”. Razlog tomu je što postoji više ulaza/starta. Najčešće planinari biraju ulaz D koji se nalazi na kraju plaže Ručica te stazu završavaju kod ulaza A iznad Metajne. Stazi se možeš priključiti i iz uvale Metajna (ulaz B).
Ako ćemo gledati službeno, cijela dionica je kružna i duga je 16 kilometara (uvala Metajna – plaža Ručica – uvala Slana – uvala Malin, uvala Seline – Metajna). No, uvijek možeš odraditi dio staze, primjerice od uvale Metajna (ulaz B) do plaže Ručica i kružno natrag i proći tako četiri kilometra. Možeš uz pomoć dva auta proći dionicu uvala Ručica-uvala Slana-uvala Malin-uvala Seline-Metajna (ulaz A) te tako proći 12 kilometara. Ili istu dionicu proći, ali bez uvale Malin. Opcije su brojne.
Naš prvotni plan je bio proći 12 kilometara bez ferate, no na povratku iz uvale Malin se Aryiji više nije dalo hodati po kršu te smo odabrali da se vratimo istom trasom koju smo prošli jer smo znali kakav nas teren čeka. Bilo nas je strah spuštanja do Metajne s dodatnim teretom u ruksaku (njoj je bilo posve svejedno, pogled na ovce je i dalje bio postojan).
Ako si u odličnoj kondiciji, predlažem sljedeću turu kao najbolji doživljaj staze. Stazi se priključi kod ulaza A gdje ćeš odmah strmo krenuti uzbrdo. Uvijek je lakše ići uzbrdo, pogotovo po kršu, nego nizbrdo. Naime, kako napreduješ prema uvali Seline, staza postaje, što se tiče spuštanja, lakša. Nastavi kod uvale Slana do uvale Malin (istim putem natrag ako ne ideš na feratu). Kada se vratiš u uvalu Slana nastavi prema plaži Ručica (obavezno se spusti na plažu Beritnica koje nije službeno ucrtana u trag, ali svakako vrijedi da je posjetiš), nastavi pratiti trag, idi uz obalu i uz skrivene plaže, izađi u Metajnu kod ulaza B, prođi kroz mjesto kako bi ponovno stigao do svog auta. Ako si s dva auta, onda možeš jedno ostaviti tu, a drugi na parkingu kod plaže Ručica i tako skratiti dionicu. Ako ne planiraš ići do uvale Malin, staza je u tom slučaju kraća.
Ako si početnik i nemaš puno kondicije, ovu stazu možeš ipak doživjeti. U tom slučaju predlažem auto parkirati kod plaže Ručica i proći dionicu do uvale Slana i natrag istim putem na kojoj nema pretjerane nadmorske visine i kilometraže.
Life on Mars: Opis staze plaža Ručica – uvala Slana – uvala Malin
Ako ćemo pričati o najpoznatijim i najslikanijim dijelovima Life on Mars staze, onda je to definitivno ova dionica, bez obzira hoćeš li je proći kružno, feratom ili ne.
Na kraju famozne plaže Ručica nalazi se znak za ulazak na stazu, a ista je cijelim putem dobro markirana. Prvo slijedi nešto strmiji uspon koji se brzo svlada da bi sve do uvale Slana staza bila lagana i ugodna.
Plaža Beritnica se ne nalazi na službenom tragu staze, no svakako se spusti do nje. Pored suhozida ćeš vidjeti spuštanje do plaže čija tri velika kamena su postala njen simbol. Nakon što prođeš plažu, kratkim usponom se vrati na službenu stazu podno velebne stijene Stogaj na kojoj su uređeni penjački smjerovi.
Uvala Slana – mjesto predivne prirode i mračne prošlosti
Iza sebe ostavljamo penjalište, nastavljamo pratiti stazu koja iznenadno otvara pogled na plažu i uvalu Slana. Prizori uistinu oduzimaju dah. U tom ćeš trenutku pomisliti kako je nevjerojatno što priroda može stvoriti. Na kraju same plaže počinje ferata. Ako ne planiraš ići do uvale Malin, na plaži napravi pauzu.
No, nemoj proći kroz ovu uvalu bez da zastaneš i prisjetiš se njene mračne povijesti. Naime, u ovoj uvali je tijekom Drugog svjetskog rata bio smješten logor pod ustaškim režimom. Koncentracijski logor Slana je osnovan u lipnju 1941. godine, a ukinut je u kolovozu iste godine kada su Talijani preuzeli kontrolu nad otokom. Logor je bio namijenjen Židovima, Srbima i antifašistima. U početku je bio samo muški logor, no kasnije su u njega prebačene i žene.
Zatočenici su bili izloženi izuzetno teškim uvjetima, na prostoru gdje nema vegetacije i pitke vode, na udaru jakih vjetrova i nemilosrdnog sunca. Prvi zatočenici su spavali pod vedrim nebom da bi kasnije sami izgradili barake za smještaj. Zatočenici su radili 10 do 12 sati dnevno na izgradnji stražarnica, nastambi i prilaznih cesta prema Metajni. Tijekom rada su bili izloženi maltretiranju, a oni koji bi padali od umora bili su u premlaćivani ili ubijani. Žene su bile seksualno zlostavljane.
Hrana je bila oskudna. Za doručak su zatvorenici dobivali lipov čaj, za ručak i večeru krumpirovu juhu uz nekoliko zrna graha, a higijenski uvjeti su bili izuzetno loši.
Točan broj žrtava se, nažalost, točno ne može utvrditi zbog manjka dokumentacije i sustavnog istraživanja. Procjene se kreću od nekoliko tisuća do čak 12.000 ubijenih, uključujući muškarce, žene i djecu. Prema talijanskim vojnim dokumentima, procjenjuje se da je između 8.000 i 9.000 ljudi dovedeno u logor, od kojih je oko 4.000 ubijeno.
Danas osim jedva vidljivih ostataka nekadašnjih baraka, nema jasnih tragova logora. Nažalost, više puta su postavljene spomen-ploče bile uništavane, ali povjesničari i istraživači nastavljaju podsjećati na stradanja koja su se ovdje dogodila.
Stoga kada budeš prošao kroz ovu uvalu, zastani na trenutak, pokušaj zamisliti uvjete koje su vladale na tako surovom mjestu čijoj ljepoti se danas divimo. Prisjeti se žrtava i odaj im počast prije nego nastaviš svoj put.
Skratiti put ili nastaviti do uvale Malin?
Ovdje možeš skratiti svoj put te na križanju produžiti na stazi ravno, ili skrenuti pored ostataka desno i nastaviti svoj put prema uvali Malin. Oni koji idu feratom, svoj put nastavljaju na kraju same plaže. Mi smo crtajući trag gledali kako da na ovom potezu ostvarimo donekle kružnu stazu te smo na kartama pronašli “put”. No, kada smo stigli na teren shvatili smo da to nije staza te smo nastavili svoj put markiranom stazom.
Ovdje se nemoj igrati zbog pokojeg kilometra. Vidjela sam da na nekim izvorima piše da se može proći iznad ferate, no taj teren nije markiran, strm je, a hodanje po siparu može biti opasno. Drži se svakako staze!
Nakon kratkog uspona, djelomično hodamo po vrhu da bi stigli iznad uvale i počeli svoje spuštanje. Uvala Malin je definitivno jedna od najljepših uvala, a posebna je i zbog toga što se ovdje nalazi i izvor vode. Mi smo tu izvadili svoj ručnik i napravili dužu pauzu uz ručak i topli čaj.
Slijedio je povratak istom trasom do uvale Slana. Tu smo promijenili plan te nismo išli kružnom stazom kao što je bio plan nego smo se vratili istim putem do naše početne točke. Naime, Aryja je putem odlučila da joj se više ne da hodati po kršu, a to je značilo preslagivanje stvari te nošenje polujazavčarke u jednom od ruksaka.
S obzirom da nismo po dotičnom terenu htjeli riskirati strmo spuštanje sa psom u ruksaku koji daje dodatnu težinu, odlučili smo se vratiti poznatim terenom. To možeš napraviti i ti ili nastaviti kod uvale Slana kružnom stazom. Kilometarski gledano nije znatna razlika.
Mi smo taj dan napravili nešto više od 11 kilometara, prošli smo skoro 500 metara nadmorske visine (većinski dio ostvaren prema i od uvale Malin) te nam je uz sve duže i kraće pauze trebalo čak pet sati. No, ovo je staza koju naprosto ne možeš samo prohodati. Toliko je lijepa da želiš uživati u svakom njenom dijelu. A mi smo to i napravili.
Tek kada prohodaš stazu Life on Mars ćeš shvatiti zašto fascinira planinare i ljubitelje prirode. Staza je posebna. To je najbolji opis. Naprosto je priroda toliko dramatična, surova i nestvarna da djeluje poput nedodirljive dive kojoj se diviš. Djeluje poput nestvarne filmske kulise, a ti poslan na ekspediciju da, pogađaš, istražiš ima li života na Marsu.
Korisne informacije za Life on Mars stazu:
- Početak staze: više je opcija (opisani u tekstu), u našem slučaju plaža Ručica
- Parking: šljunčani parking prije plaže
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 11.22 km, prelazi se 72 metara nadmorske visine, a nama je bilo potrebno 5 h s uračunatim pauzama. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Ovisno koju dionicu/trasu odabereš, staza može biti prikladna za početnike, ali i za iskusne planinare u izvrsnoj kondiciji. Ako ideš sa psom, imaj na umu da im teren može raditi probleme.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Izvan sezone ne, samo trgovina u mjestu Metajna
