Postoje one staze koje te osvoje na prvu. Postoje one staze koje imaju magičnu moć da te vrate u djetinjstvo. Postoje staze čiji prizori su toliko lijepi da ne znaš gdje gledati. I postoje one staze koje su sve to i puno više. Park prirode Učka nudi raznolike i zanimljive staze, a mi smo se jedne sunčane proljetne nedjelje uputili istražiti manje popularnu stazu Mala Učka-Brgud. Osvojila nas je na prvu.
Plan je te nedjelje bio čisto uživanje, staza s lijepim prizorima, dobrim mjestom za opušteni piknik, ali ipak kilometarski nešto duža. Odlučili smo se istražiti dio Učke na kojem još nismo bili, a za polaznu točku smo odabrali selo Mala Učka.
Inače je Mala Učka najviše ruralno naselje u Istri, a smješteno je na 995 metara nadmorske visine. Nekoć je tu živjela 130 stanovnika, zvali su se Učkari, bavili su se stočarstvom, a posebno su bili poznati po dobrom siru (o tome ću malo kasnije).
Nažalost, za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 30. travnja 1944., Talijani i Nijemci su do temelja spalili selo te su se Učkari iselili zbog teških gosparskih prilika. U tom groznom činu je spaljeno 22 stambene kuće i 45 gospodarskih zgrada. Danas se u selu nalazi spomenik tom tragičnom događaju kojeg su 1974. podigli mještani sela Mala Učka.
Kako piše na službenoj stranici Parka prirode Učke selo je ostalo u takvom stanju dovoljno slikovito da ga se 1976. godine upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture kao zaštićenu ruralnu cjelinu.
Kružna staza Mala Učka-Brgud-Mala Učka
Automobilom se uputi prema Maloj Učki, a parkirati ga možeš prije ulaska u selo gdje postoji dosta mjesta uz cestu. Kako bi se priključio na stazu prema Brgudu potrebno je proći selo i na “glavnom trgu” se nalazi križanje triju staza. Staza 601 skreće lijevo, a vodi do vrha Vojak i Suhi vrh. Ravno staza 670 ide prema Lovranskog dragi i Babinom skloništu, dok desno ide staza 602 koja vodi do Sisola, Mošćeničke drage i Brguda.
Mi skrećemo desno i polagano ostavljamo Malu Učku iza sebe. Staza nas vodi uz, pretpostavljam, nekadašnji pastirski put, jer prolazimo pored suhozida i nekadašnjih pašnjaka. Uskoro stižemo do novog križanja staza. Staza broj 688 vodi prema Šušnjevici, a mi nastavljamo svoj put prema Podmaju i Brgudu. Čeka nas nešto strmije spuštanje te stižemo do Podmaja.
Podmaj je nekadašnji ljetni pastirski zaselak, a sastojao se od desetak kamenih štalica s potkrovnim sjenarama izvorno pokrivenih slamnatim krovovima.
Ljudi su tu dolazili ljeti s ovcama, a prema veličini štalica pretpostavlja se da su tu pasle i krave. Naselje je vezano na obližnje prostrane pašnjake visoravni Sinožeti koja se proteže između vršnog grebena Učke i vrha Bodaj.
Napuštamo Podmaj i makadamskom cestom uskoro stižemo do jednog od najljepših prizora ove staze. Otvara nam se pogled na livade, iza nas ponosno stoji Vojak, a ispred se nadzire Brgud, dok s desne strane se prostiru istarska polja.
Službeno planinarska staza tu skreće malo lijevo i na vrhu dotične livade stiže do Brguda. Mi smo se odlučili za kombiniranje staza tako da smo nastavili svoj put ravno prateći makadam, odnosno biciklističku stazu. Tu smo nabili koji kilometar više, te smo zapravo do vrha stigli sa suprotne strane, recimo stražnje. Tako smo uživali dodatno u pogledu na predivna istarska polja te prošli pored letjelišta Učka, poletište Brgud.
Na tom dijelu staze je bilo potrebno zavezati Ari jer je osjetila miris konja. I onda su se pojavili pred našim očima, predivni konji koji slobodno šetaju, pasu i uživaju u sunčanom danu. Tada smo još vjerovali da je to najbolji pogled kojeg ćemo imati na njih. Netom prije uspona na Brgud ponovno smo sreli konje i tada nam je prišla jedna kobila, nadajući se da u svojim rukama imamo nešto za gricnuti. Morala se zadovoljiti tek glađenjem, no zato joj je Ari bila posebno zanimljiva.
Cijelim putem idemo uređenom biciklističkom stazom te se ispred nas uskoro otvara pogled prema Sisolu. Na križanju nemoj krenuti prema Sisolu nego nastavi hodati stazom na kojoj se nalaziš. Uskoro stižemo do križanja planinarskih staza. Desno vodi staza prema Sisolu, dok lijevo grebenom ide staza prema Brgudu.
Kako na tom dijelu nema drveća niti visokih stijena, markacije potraži na kamenju. No, jednom kada ih uočiš nema straha od gubljenja jer su odlično postavljene da prate pogled planinara.
Ostavljamo Sisol iza sebe i dolazimo do najljepšeg dijela ove staze. Pogled se proteže na Sisol i njegov greben, na obližnje otoke Cres, Lošinj i Krk, ali i dalje, vidi se Rijeka te Vojak. Mi smo tu izvadili svoju dekicu te nakon fotkanja i snimanja izvadili ručak te napravili kavu. Toliko nam je bilo lijepo da se ni ne sjećamo koliko dugo smo proveli na pauzi.
Nakon pravog guštanja, pospremili smo stvari i uputili se prema Brgudu. Sami vrh Brgud nalazi se na 907 nadmorske visine. Tu se nalazi kip Majke božje te kameni stol i klupe gdje se može napraviti pauza.
Nakon kratke pauze za fotkanje, vraćamo se natrag planinarskom stazom. Prolazimo pored imanja “Raj” gdje ostavljamo makadamsku cestu iza sebe. Cijelim putem nas prati pogled na Vojak.
Izbijamo ponovno na gore spomenuto križanje, gdje smo mi nastavili put makadamskom cestom. Službena staza ide lijevo, no mi smo skrenuli desno putem koji se nalazi na kartama, međutim očigledno više nije u službenom korištenju. Strmo se penjemo mimo krda krava i konja te zalazimo u šumu i uskoro se priključujemo stazi koja dolazi s donjeg dijela te s kojom se može doći do Peruna. Kako ovaj dio staze nije baš markiran, mi smo pogriješili kod skretanja.
Tu možeš ići prema čeki koja se vidi ili desno krenuti prema livadi (provjeri točno staze na interaktivnoj karti Planinarskog saveza). Mi smo na pola puta presjekli stazu. Koju god opciju odabereš izbit ćeš na istu točku. Staza vodi utabanim šumskim putem preko livada i kroz šumu. Mi smo se na ovom dijelu malo pogubili jer staza koju smo ucrtali nije bila prohodna, no prateći odabrani gps trag, uskoro se priključujemo stazi 690 koja do Male Učke vodi iz Mošćeničke drage i vrha Perun.
Na putu do auto, svraćamo u mali OPG gdje kupujemo njihov poznati ovčji sir. Inače Mala Učka je bez stalnih stanovnika, no tijekom toplijih mjeseci, zbog kvalitetne ispaše, svoje vrijeme provodi ovčarska obitelj Maliki. S njihovog kućnog praga možeš kupiti sir i skutu.
Staza Mala Učka-Brgud je ukratko rečeno prelijepa. Na njoj ćeš osjetiti dašak nekadašnjeg života stočarskih obitelji prateći stare suhozide i istražujući nekadašnje kamene pastirske kuće. Na ovoj stazi diši punim plućima jer na skoro svakom kutku miriše bilje. Na ovoj stazi ćeš u isto vrijeme uživati u pogledu na obalu i obližnje otoke, ali i na istarska polja. I na ovoj stazi ćeš doživjeti svu ljepotu konja koji slobodno pasu na zelenim livadama na grebenu Učke. Sve u svemu, staza do Brguda je doživljaj za sva osjetila.
Korisne informacije za stazu Mala Učka – Brgud:
- Početak staze: selo Mala Učka
- Parking: proširenje uz cestu prije ulaska u selo Mala Učka
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: prema mom tragu gore opisana staza je duga 13.62 km, a uz kraće pauze je nam je bilo potrebno 4.16 h aktivnog hodanja, prođe se 367 nadmorske visine. Staza spada pod K1 (manje od pet sati hodanja), T1 i VR2. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje (dečkov i moj trag). Ako ne želiš pratiti naš trag, možeš ići službenom stazom koja nije kružna, a potrebno je oko 2 h u jednom smjeru, znači 4 h sve skupa aktivnog hoda.
- Za koga je prikladna staza: Ova staza je možda kilometarski nešto duža, no veoma je ugodna i ne prolazi kroz zahtjevan teren. Prikladna je za razne uzraste i kućne ljubimce.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Ne, samo OPG Maliki
Istraži još staza na Učki:
