Toskana i vina su nerazdvojni spoj. U Toskanu zapravo možeš doći i samo kako bi uživao u vinu. Ona je pravi raj za ljubitelje crnog vina, ali nađe se i odlično bijelo i deserto vino. Bilo da ideš u Chianti regiju ili planiraš posjetiti Val d’Orcia – doslovno u svakom selu možeš degustirati fantastično vino.
Toskana je iznimno važna vinogradarska regija, a definitivno dominira crno vino. Bijela vina nisu toliko zanimljiva, većinom se piju mlada, a svakako trebaš isprobati i takozvano Sveto vino.
Kako se kreću cijene vina u Toskani?
Iskreno, mi smo osobno bili ugodno iznenađeno koliko vino u restoranima i nije toliko skupo. Imaj na umu da smo mi jeli u prosječnim restoranima, dok smo se jednom počastili u restoranu s Michelin zvjezdicom.
Odlična opcija je uzeti vino kuće koje, gdje god smo probali, je bilo fantastično. Primjerice, u Lucci smo pili bijelo vino, dok u Pitiglianu crno, a litra je iznosila svega šest eura. Butelje, ovisno koje vinarije, se kreću od 10 eura pa nadalje, s tim da za najnižu cijenu stvarno možeš isprobati vrhunsko vino. Mi smo najskuplje platili butelju 24 eura, a u pitanju je bio Valiano Poggio Teo koje se zna naći na listama must try vina Chianti.
Vino Chianti
U koju god vinariju, veću ili manju, u Chianti regiji odeš nećeš pogriješiti. Mi smo tijekom svog boravka u Toskani degustirali, a kasnije i doma ponijeli mnogo butelja vina Chianti različitih poznatih i manje poznatih vinarija i moram priznati da je i ono najjeftinije bilo fantastično.
Inače, do našeg puta u Toskanu nismo bili veliki ljubitelji crnog vina, no veoma brzo smo promijenili mišljenje. Fantastično je bilo i vino kuće koje smo dobili u bokalu, a još bolje su bile butelje. Jednostavno – pogriješiti ne možeš.
Chianti vino se može pohvaliti bogatstvom okusa, a prožimaju ga toplo-slatke arome, dok gorčinu i onaj za mnoga lošija crna vina specifičan after taste, tu nećeš doživjeti. Ovo crno vino je suho, a može se pariti uz razna jela.
Chianti se pravi u sedam određenih zona, no najbolja vina uglavnom dolaze iz brežuljkastih područja Classica i Rufine. Radi se od sorte grožđa sangiovese, no u predjelu Chianti Classico često se eksperimentira i s netalijanskim sortama grožđa.
Nekoć se uvijek točilo u upečatljive boce u obliku tikvice opletene slamom, no danas većina vinara bira standardne butelje. Najranije se vino chianti spominje u 13. stoljeću, a recepturu za kupažu Chiantija je kreirao baron Bettino Ricasoli, poznat i kao Barone di Ferro (Čelične baron). Recept je glasio 70% crnog vina od sorte grožđa sangiovese, 15% sorte canaiola i 15% od bijele malvazije. Njegova obitelj i dan danas proizvodi vino te se smatra najstarijom vinarijom u Italiji.
Prva zadruga vinara Consorzio Chianti Classico osnovana je 1924. godine, a njihov cilj je bio zaštita i promocija ovog vina. Vjerojatno jedan od razloga je bila sve veća popularnost te su se počeli na tržištu pojavljivati plagijati Chianti vina. Naime, još 1716. godine je određeno koje područje spada pod Chianti regiju, odnosno tko službeno smije proizvoditi ovo crno vino.
Upravo ova zadruga je počela na butelje lijepiti markicu s likom Crnog pijetla (Gallo Negro) koji je i dan danas simbol Chianti vina.
Dugo su vinari ove regije vodili borbu za ekskluzivitet na vino Chianti. 1932. je definira vinska regija Chianti te je podijeljena na gore spomenutih sedam zona, dok je najstarija zona Consorzio Chianti Classico proglašena zasebnom zonom, nazvanom jednostavno Classico. Od tada Classico stoji za “prvi”, odnosno “izvorni”.
Classico, Colli Aretini, Colli Fiorentini, Colline Pisane, Colli Senesi, Montalbano i Rufina su nazivi sedam zona, a većina mjesta je dodala Chianti uz svoje ime.
Iznimno važan datum za vino Chianti je 1967. godina kada je stupio na snagu Zakon o klasifikaciji vina u odnosu na njihovo geografsko porijeklo. Chianti Classico dobiva predikat vrhunskog vina kontroliranog porijekla te na buteljama možeš naći oznaku DOC. 1984. godine uveden je novi zakon te Classico dobiva oznaku DOCG. Druga veća zadruga Consorzio Vino Chianti obuhvaća nešto prošireniju zonu (Arezzo, Firenca, Pisa, Pistoia, Prato i Siene), također dobivaju DOCG oznaku.
Tijekom 1970-ih dolazi do promjene prvotne recepture te vinari smanjuju omjer bijelog vina, a 1995. je taj postupak i legaliziran. Tako da danas možeš kušati vino Chianti od 100% sorte grožđa sangiovese. No, i dalje prema regulativi u klasifikaciju vina Chianti ide najmanje 80% sangiovesa, a ostalih 20% mogu biti druge sorte, bilo domaće ili međunarodne.
Nije svako vino Chianti jednako, tako se razlikuje Riserva, Chianti Superiore i Chianti Classico Gran Selezione. Riserva je odležala 38 mjeseci, dok uobičajeno vino Chianti leži od četiri do sedam mjeseci. Chianti Superiore ima niski prinos grožđa, veću količinu alkohola i suhi ekstrakt. Taj predikat ne može nositi Chianti Classico, no on zauzvrat ima predikat Chianti Classico Gran Selezione.
Catello di Brolio, Castello di Vernazzano, Dievole, Gabbiano, Villa del Ferrale su neke od vinarija čije vino smo isprobali, a pojedine butelje kupili i kao suvenire.
Brunello di Montalcino
Srednjovjekovni gradić Montalcino prvenstveno je poznat po svom svjetski cijenjenom i prestižnom vinu Brunello di Montalcino. To vino se radi od 100% lokalnog sangiovese grožđa, a poseban je i zbog procedure ležanja.
Naime, vino mora odležati minimalno 24 mjeseca u bačvama te četiri mjeseci u bocama. U prodaju ne smije biti pušteno dok ne prođe šest godina od berbe. Brunello Riserva se radi od najboljih grozdova najbolje berbe, mora biti minimalno 24 mjeseca u bačvama i šest mjeseci u bocama, a u prodaju se pušta tek nakon šest godina od berbe.
Brunello di Montalcino je najskuplje talijansko vino. Jedna čaša zna koštati i do 20 eura, a cijena butelje se kreće od 60 do 150 eura. Butelje iz 1940-ih dosežu cijenu od nevjerojatnih 5.000 era.
Vino je izuzetno intenzivno, okus kompleksan, a mami i njegov specifičan miris. Pari se pretežito uz divljač, posebice uz divlju svinju te općenito se poslužuje uz pečeno meso.
Cjenovno prihvatljivija opcija je Rosso di Montalcino DOC koje treba odležati samo godinu dana. Ovo vino zovu i mlađom i pitkijom sestrom Brunella.
Trenutno 200 vinarija proizvodi ovo svjetski poznato vino, a pri tome koriste 24.000 hektara vinograda koji se protežu oko srednjovjekovnog gradića Montalcino. Mi smo kupili jednu butelju koju vjerno čuvamo neku posebnu prigodu.
Vino Nobile di Montepulciano
Ovo crno vino se radi od sorte Prugnolo gentile koja je zapravo izvedena iz sorte sangiovese koja čini bazu vina Chianti. Vino je intenzivno, no ipak delikatno, suho i izvrsno se pari uz crveno meso i sireve.
Vin Santo
Vin Santo, odnosno “Sveto vino”, je tradicionalno desertno vino kojeg su brojne vinarije počele modernizirati. Ovo vino se često poslužuje uz tradicionalne keksiće od badema koji se zovu cantucci iliti cantuccini. Ovo vino se pravi od polusuhih sorti trebbiana i malvazije. Dobiveno vino mora odležati u malim bačvama nekoliko godina prije samog buteljiranja.
Bijelo vino
Kao što sam naglasila bijela vina u Toskani nisu toliko zanimljiva, no ipak postoje pojedine vrste koje bi trebao isprobati. Većina toskanskih bijelih vina se radi od sorte trebbiano. U najlaganijoj varijanti se prodaje kao pjenušavi Galestro, no češće ga susrećeš kao suho vino Bianco della Toscana. Ako si ljubitelj bijelog vina, svakako u San Gimignanu isprobaj vino Vernaccia di San Gimignano.
Toskana je s razlogom jedna od vodećih destinacija za ljubitelje crnog vina. U niti jednom kutku Toskane nećeš ostati razočaran, pa čak i malom selu gdje nitko ne priča engleski (tamo ćeš kušati savršeno domaće vino). Vodeći problem nakon godišnjeg je koje butelje kupiti kao suvenir. Mi nismo puno razmišljali, jednostavno smo uzeli od svake vrste po butelju. Od vina Chianti i više… Da, postali smo obožavatelji crnog vina! Bolje ikad nego nikad…
Naslovna fotka: Unsplash
Nastavi čitati i druge priče iz Toskane: