Svako godišnje doba ima svoje izazove kada je planinarenje u pitanju. I dok zimi trebamo brinuti o snijegu, jakom vjetru, pothlađivanju, kratkom danu, ljeti su ti izazovi posve drugačiji. Dan možda traje dugo, no zato izrazito visoke temperature predstavljaju posve druge probleme. Jedan od vodećih razloga zbog kojih Hrvatska gorska služba za spašavanje ljeti ima akcije spašavanja je dehidracija izletnika.
Čini se na prvu “smiješno” i posve banalno da ljudi na izlete u prirodu ne nose vodu. Nije uvijek slučaj da unesrećeni nisu nosili vodu, često se dogodi da jednostavno nisu ponijeli dovoljno vode sa sobom. U svakom općoj planinarskoj školi i u brojnim literaturama ćeš pročitati kako na svaki izlet trebaš nositi minimalno dvije litre vode te uvijek u ruksaku imati pola litre vode “da se nađe”. Naravno, ovo varira, ovisno o dužini izleta jer sigurno nećeš nositi dvije litre na desetosatni izlet u kasno proljeće. No, ako u većini slučajeva prakticiraš prosječne planinarske izlete, dvije litre ti vjerojatno ljeti neće biti dovoljne.
Što je dehidracija, kako do nje dolazi i koji su simptomi?
Dehidracija je stanje koje nastaje kada tijelo gubi više tekućine nego što unosi, što dovodi do smanjenja količine vode koja je potrebna za normalno funkcioniranje tijela. Voda je ključna za mnoge tjelesne funkcije, uključujući regulaciju temperature, podmazivanje zglobova i transport hranjivih tvari i otpadnih tvari.
Postoji više simptoma dehidracije, oni početni i krajnji koji su već opasni po zdravlje pojedinca. Početni simptomi uključuju osjećaj žeđi, suha usta i usne, tamniji urin te rjeđe mokrenje. Osim toga, osobe mogu osjetiti umor i vrtoglavicu. Kako dehidracija napreduje, simptomi postaju ozbiljniji. Teška žeđ, vrlo suha koža i sluznice, nizak krvni tlak, ubrzan rad srca te konfuzija i nesvjestica su znakovi krajnje dehidracije. U ekstremnim slučajevima, dehidracija može dovesti do šoka, što zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.
Ako primijetiš simptome dehidracije na planinarskoj stazi, prvo i najvažnije je odmah početi unositi tekućinu. Pij vodu u malim, čestim gutljajima kako bi tijelo moglo apsorbirati tekućinu bez izazivanja mučnine. Ako imaš elektrolitske napitke ili tablete, uzmi ih kako bi nadoknadio izgubljene minerale.
Skloni se u hlad kako bi smanjio daljnji gubitak tekućine znojenjem. Ako je moguće, smanji fizičku aktivnost i odmori se kako bi tijelo imalo vremena za oporavak. Ujedno, jedi lagane obroke koji sadrže visok udio vode, poput voća. Ako nemaš pristup čistoj vodi, koristi filtere ili tablete za pročišćavanje vode ili prokuhaj vodu kako bi bila sigurna za piće.
Prati svoje simptome, ako ne dođe do poboljšanja ili se simptomi pogoršavaju, što prije potraži medicinsku pomoć, odnosno nazovi broj 112. Uvijek je dobro imati plan prvog kontakta u slučaju hitnih situacija, kao i sredstvo za komunikaciju poput mobitela ili radioveze.
Koliko vode je potrebno nositi na ljetni planinarski izlet?
Prije nego se uputiš na planinarski izlet ljeti, provjeri vremensku prognozu. Izbjegavaj izložene staze i kamenjar, najtoplije sate u danu i ako su najavljene ekstremne vrućine, odgodi izlet. Biraj šumske staze i one koje idu uz izvor vode, više nadmorske visine i općenito destinacije koje su pogodnije za ljetno planinarenje. To znači da, primjerice, otok Krk i Biokovo ipak ostaviš za druga godišnja doba.
HGSS-ova preporuka je nositi minimalno jednu litru vode na sat vremena boravka na otvorenom.
Prosječna odrasla osoba može proći različitu udaljenost unutar sat vremena na planinarskoj stazi, ovisno o nekoliko faktora kao što su težina terena, fizička kondicija osobe, vremenski uvjeti i nosivost opreme. Općenito, na “prosječnoj” planinarskoj stazi, odrasla osoba može prijeći između tri i pet kilometara u jednom satu.
Prema standardima mnogih planinarskih vodiča, prosječna brzina hodanja na ravnom terenu iznosi oko četiri do pet kilometara na sat. Međutim, na planinskim stazama, koje često uključuju uspon, neravne površine i druge prepreke, brzina se može smanjiti. Stoga je realnije očekivati da će planinar prijeći između tri i četiri kilometra na sat na umjereno zahtjevnoj stazi.
Kada se govori o vremenu potrebnom za prelazak jednog kilometra, prosječnoj osobi treba oko 12 do 20 minuta. Na ravnim stazama, hodanje može biti brže, oko 12 do 15 minuta po kilometru. Na strmim ili zahtjevnijim dijelovima staze, ovo vrijeme može se povećati na 15 do 20 minuta ili više po kilometru.
Ove procjene variraju ovisno o individualnim sposobnostima i uvjetima staze. Na primjer, iskusni planinari s dobrim fizičkim stanjem mogu održavati veće brzine čak i na teškim terenima, dok bi početnici ili manje fizički spremne osobe mogle hodati sporije.
Dodatni savjeti za hidrataciju ljeti
Uvijek je dobro postepeno i redovito tijekom planinarskoj izleta hidrirati tijelo, a to ćeš najbolje postići ako koristiš mijeh ili boce s cjevčicom. Na taj način ćeš tijekom hodanja svaki malo otpiti potreban gutljaj te ćeš izbjeći potencijalnu dehidraciju.
Ljeti se voda brzo ugrije. To možeš usporiti ako koristiš aluminijske boce ili termosice koje ćeš napuniti hladnom vodom ili ćeš čak vodu preko noći držati u hladnjaku.
Ljeti se više znojimo, a to ujedno znači da gubimo minerale. Tu uskaču elektrolitske napitci, praškovi ili tablete koje je preporučljivo piti tijekom izleta.
Dok planiramo novi izlet u klimom rashlađenoj prostoriji, teško je pojmiti koliko će nam na odabranoj stazi biti vruće. Osim dovoljne količine vode, obavezna je zaštita od sunca (kapa, sunčane naočale i krema s visokim zaštitnim faktorom), no ono što je najvažnije je da stazu i izlet prilagodiš vremenu – to je univerzalno pravilo koje vrijedi bez obzira na godišnje doba!
