Park prirode Učka je pravi planinarski dragulj. Mi smo tijekom naših planinarskih avantura prošli veliki dio najpopularnijih staza – preko Poklona do Vojaka, Male Učke, Brguda i planinarskog skloništa Kremenjak, Sisola, Planika i Korita – nakupilo se kilometara po Učki. Stoga je stiglo vrijeme za istražiti manje popularne destinacije unutar Parka prirode Učka. Ovaj put smo se odlučili posjetiti Suhi vrh, Babin grob i planinarsko sklonište Babino sklonište. Čuli smo da se na ovoj dionici pružaju jedni od najljepših pogled na Učki. Moramo priznati da je ovo jedna od najljepših staza koja ne samo da pruža uistinu nezaboravne poglede nego je odlična opcija ako si u potrazi za nešto dužom stazom na kojoj ćeš također proći i konkretnu nadmorsku visinu.
Kako piše u “Planinarskom vodiču po Hrvatskoj”, Učka je planina jednostavna oblika, s dvije strme padine i oštro ocrtanim hrptom. S opatijske rivijere iz svakog mjesta (iz Opatije, Lovrana, Medveje, Ike, Ičića, Mošćenica) postoji barem jedan prilaz Poklonu ili izravno najvišem vrhu Vojaku. Primorski usponi su poznati kao dugi, naporni i zahtjevni jer se na njima savladava velika visinska razlika. No, s druge strane ti usponi se ubrajaju među najzanimljivije jer ćeš na njima doživjeti bogatstvo prirode i svu njenu raznolikost od jednog do drugog visinskog pojasa.
Brojni planinari su mi u više navrata istaknuli kako bi obavezno trebala proći dionicu ka Babinom grobu i planinarskom skloništu Babino sklonište jer se ovaj dio ubraja među najljepše dijelove Učke. I jedne proljetne nedjelje napokon je na planinarski red stigla dionica preko Suhog vrha, sedla pod Vojakom i Babinog groba. Mi smo se odlučili priključiti stazi u mjestu Lovranska Draga koja strmo vodi do Vrata i Suhog vrha i kasnije preko sedla do Babinog groba. Službeno ova staza započinje u mjestu Medveja iz kojeg je do Lovranske Drage potrebno dodatnih sat vremena.
Opis kružne staze Lovranska Draga – Suhi vrh – sedlo pod Vojakom – Babin grob – Lovranska Draga
Lovranska Draga se smjestila na strmom planinskom grebenu na 360 metara iznad morskih valova. Selo posvećeno poljoprivredi padine brijega prekrilo je vinogradima napajanima potokom nazvanim Potok, koji se ulijeva u more u Medveji. Povijest života u Lovranskoj Dragi iznimno je duga. Na lokalitetu Oporovina pronađeni su ostaci prahistorijskih ljudi, koji su zaklon pronalazili u lokalnim pećinama.
Kućice gotovo pa skrivene među terasastim vinogradima i zelenim učkarskim obroncima u pozadini primjer su zanimljive ruralne arhitekture, pa čitav kraj još uvijek odiše nekim prošlim vremenima. U tu sliku savršeno se uklapaju stare pučke građevine. Četiri „šterne“ koje se pune iz lokalnih izvora, kameni mostići što nadsvođuju brze i bistre potoke i majstorski građeni suhozidi svjedoče o golemom trudu uloženom u stvaranje održivog suživota između čovjeka i prirode.
Dugogodišnje oslanjanje isključivo na namirnice lokalnog podrijetla stvorilo je fantastične kulinarske specijalitete. Jedno od najpoznatijih su repa i fažol, tipično jelo koje se tradicionalno nudi za blagdan sv. Mihovila, 29. rujna, kada se održava pučka fešta Mihoja. Lovranska Draga izvrsna je početna točka za istraživanje prirodnih ljepota ovog kraja.
Malo mjesto Lovranska Draga ne nudi puno prostora za parkiranje. Kada stigneš u sami centar, produži cestom, prođi okretište autobusa te ćeš s lijeve strane vidjeti pokoje proširenje gdje možeš ostaviti svoj auto. Tu smo mi ostavili svoj.
No, ako kojim slučajem tu nema parkirnog mjesta, nastavi pratiti cestu koja nakon posljednje kuće s lijeve strane vodi ka boćarskom terenu. Na internetu piše da svoj auto možeš ostaviti i na toj dionici. Mjesta svakako ima, no kada smo se mi spuštali, odvijao se boćarski turnir te je bilo parkiran velik broj automobila. Bili smo sretni da nismo tu ostavili auto jer bilo bi pitanje kako bismo izašli. No, uvijek možeš ostaviti automobil nakon posljednje kuće uz par proširenja u šumi prije omladinskog centra (čini mi se da se tako zove) i boćarskog terena.
Staza počinje odmah s lijeve strane kod boćarskog terena. Staza skoro cijelim putem vodi strmo do Suhog vrha, tek na pojedinim dionicama dobit ćeš malo predaha. Uspon je strm i zahtijeva dobru kondiciju, no ravnomjerno je raspoređen. Na stazi ćeš u više navrata doći do križanja (pri povratku ćemo se ovoj stazi priključiti na jednom križanju), no mi svoj put nastavljamo ravno ka Vratima. Prije samih Vrata slijedi strmiji uspon, a netom pred izbijanje stižemo do kratke dionice na kojoj trebamo malu pomoć ruku (pogotovo mi niži planinari).
Inače, staze unutar Parka prirode Učka su izuzetno dobro markirane i na skoro svim križanjima postoje i dodatne ploče za smjer, tako da nema straha od gubljenja.
Vrata su uski planinski prijevoj između grebena Jačmika i Plašćenice. S te pozicije otvara se put prema planinskim dolcima Veli i Mali dol te zapadno na prijevoj Sedlo. Južno od Vrata nakon grebena uzdiže se drugi po visini vrh Učke – Suhi vrh koji se nalazi na 1.322 metara nadmorske visine i naš prvi cilj na ovom izletu. Na ovom dijelu se nalazi i klupica za odmor, no mi smo odlučili svoju pauzu napraviti na sedlu.
Tu skrećemo lijevo i započinjemo uspon na Suhi vrh. Inače, s prijevoja Vrata i poglavito sa spomenutih grebena, pružaju se prekrasni vidici na šume i livade od područja Rečine do Babinog groba na jugu. Istočno, vidik obuhvaća cijeli Kvarner i kvarnersko zaleđe.
Suhi vrh je u sjeni najvišeg vrha Učka. I dok je Vojak otvoren, prostoran i “civiliziran” (čitaj, ima izgrađene objekte), Suhi vrh je skriven, manji, intimniji i na njemu ne vlada gužva – pravi skriveni dragulj. Uvijek se kaže da je Suhi vrh za “one planinare koji žele doživjeti malo više”. Sa svih strana padine Suhog vrha su iznimno strme.
Nakon uživanja u pogledu na Kvarnerski zaljev, slijedilo je spuštanje. Iza nas je bio najteži dio ovog izleta, čekalo nas je samo uživanje u ugodnom spuštanju uz nezaboravne poglede.
Staza vodi kroz predivnu šumu i uskoro izbijamo iz nje nakon čega slijedi jedan od najljepših pogled na Učku i njen greben. Pogled se proteže kako na Kvarnerski zaljev, tako da vrhove Brgud i Sisol, na Istru, a uskoro se otvara definitivno najljepši pogled na sedlo pod Vojakom. Ovaj dio staze je ujedno bio i toliko mirisan da smo uistinu guštali svim osjetilima.
Sedlo pod Vojakom je najpopularnije križanje brojnih staza, a tu se ujedno nalaze drvene klupice i stolovi za odmor i kameni labirint. Ovo je idealno mjesto za uživanje u ručku. Mi smo guštali, a Arija je sretno pozdravlja kolege planinare koji su za spuštanje s Vojaka odabrali razne staze.
Nakon pauze slijedilo je spuštanje stazom koja vodi ka selu Mala Učka. U jednom trenutku ćeš s desne strane vidjeti natpis na drvetu “Kratica Lovran”. U pitanju je staza koja vodi lijevo i koja se nešto kasnije priključuje makadamskom cestici iz Male Učke. Pogriješiti nećeš i ako se spustiš do Male Učke i od tamo kreneš prema Babinom grobu.
Slijedi predivna i lagana šetnja kroz šumu. Uskoro izbijamo da područje livada gdje se otvara na pogled na Suhi vrh na kojem smo nešto ranije bili. S desne strane se popni na zeleni brežuljak, odnosno Babin grob – ovo je dio izleta kojeg nipošto ne želiš propustiti!
Babin grob se nalazi na 1.012 metara nadmorske visine, a u pitanju je područje slikovitih livada na pola puta između Dola i Male Učke, u podnožju našeg današnjeg vrha. Ovdje se pruža jedan od najljepših pogleda na Kvarnerski zaljev, otoke i južni masiv Učke, a za vrijeme vedrog dana pogledi sežu i dalje. Prošli smo razne dijelove i vrhove Učke i moram priznati da je Babin grob nama osobno najljepši dio unutar Parka.
Ovo mjesto naprosto zove da se napravi pauza. Mi smo sjeli na improviziranu drvenu klupicu i u isto vrijeme izrekli “Mjesto je stvoreno za pivo kojeg mi nemamo!”. Sjedili smo u miru, upijali proljetne zrake sunca i jednostavno se prepustili ovom divnom trenutku.
Spuštamo se na stazu i uskoro stižemo do planinarskog skloništa Babino sklonište koje je stalno otvoreno i nudi dva mjesta za noćenje. Ispred skloništa je drvena nadstrešnica i prostor za roštilj.
Nastavljamo svoj put kroz šumu i uz suhozide i napuštene pastirske stanove. Prvotni plan je bio spuštanje odraditi preko Visoče, no kako je dan lagano uzmicao, a mi jurili da stignemo u trgovinu, odabrali smo skratiti put. Netom nakon planinarskog skloništa skrenuli smo lijevo na “Put na Babinog grob” koji se spaja na početni dio naše staze iz Lovranske drage. Ako se odlučiš za dužu varijantu preko Visoče, izbit ćeš na mjesto gdje smo mi parkirali automobil, odnosno podno konobe Lovranska Draga, odnosno na glavnu cestu.
Ova staza nas je doslovno i preneseno izbila iz gojzerica. Prvi dio je zahtjevan zbog konstantnog uspona na kojem se svlada skoro 1.000 metara nadmorske visine. Drugi dio je neopisivo lijep i pruža jedne od najljepših pogled unutar Parka prirode Učka. Ovo je staza koja se našla na samom vrhu nama omiljenih staza na Učki.
Korisne informacije za kružnu stazu Lovranska Draga – Suhi vrh – sedlo pod Vojakom – Babin grob – Lovranska Dra
- Početak staze: Lovranska Draga
- Parking: proširenja uz glavnu cestu kroz selo Lovranska Draga
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 12,61 km, prelazi se 985 metara nadmorske visine, a nama je bilo potrebno 5.45 h s uračunatim kraćim pauzama. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna za iskusne planinare u dobroj kondiciji
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: na opisanoj stazi ne, postoji konoba Lovranska Draga u mjestu Lovranska Draga
Izvori: Visit Lovran, Planinarski vodič po Hrvatskoj, info ploče Parka prirode Učka
