Nesreće u planinama se događaju. To je prije svega posve realna činjenica koje svatko treba biti svjestan kada kroči u prirodu. Često možemo poduzeti sve moguće mjere kako bi to spriječili, no one se mogu dogoditi i onima najiskusnijima među nama. U slučaju nesreće u planinama tu su sposobni, hrabri i požrtvovni članovi HGSS-a koji će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi svaki život bio spašen. No, u zadnje vrijeme smo postali svjedoci sve većeg broja akcija spašavanja do kojih dolazi zbog faktora na koje čovjek može utjecati. Sve je veći broj nesreća čiji je glavni i jedini faktor onaj ljudski. Nakon još jedne takve akcije u teškim zimskim uvjetima na Velebitu, HGSS stanica Gospić na čelu sa svojim pročelnikom Josipom Brozičevićem je poručila: “Ljudi ovako više ne ide i neće moći…!”. Kako bih doznala koliko su se akcije spašavanje promijenile i što svi zajedno možemo učiniti, obratila sam se upravo Josipu. 

Nije potrebno biti član HGSS kako bi uočio da se boravak u prirodi, pa samim time i onaj u planinama, počeo uzimati zdravo za gotovo. Na planinarskim stazama sve češće susrećemo ljude bez adekvatne opreme na kojoj velikim slovima piše “NESREĆA”, planinarski objekti sve češće postaju mjesta privatnih proslava tijekom kojih se uništava infrastruktura, a količina smeća samo se gomila. Neodgovorno ponašanje prema prirodi i sebi teško da može proći bez nesreća. 

Pojedinci sve češće podcjenjuju prirodu, a precjenjuju sebe, love romantične zalaske sunca na nepristupačnom terenu, često samo kako bi se pohvalili novom fotkom na društvenim mrežama. Nije rijetkost da pojedinci nemaju ni najosnovniju opremu jer “gojzerice nisu lijepe”, a borave u prirodi čak i kada temperature padnu ispod minusa. 

Neodgovorno ponašanje promovira se na svakom koraku, od savjeta da se korištenje opreme prije zimskog uspona nauči preko YouTubea, do promoviranja pojedinih planinarskih lokacija jer one oduzimaju dah. Pri tome pojedini mediji misle na ono preneseno značenje jer nemaju pojma koji su uvjeti na terenu niti koliko se bez daha ostaje prilikom uspona. U doslovnom smislu.

Boravak u prirodi, pa tako i planinarenje, je trend u porastu. Lijepo je vidjeti povratak čovjeka svojim korijenima, no nije lijepo vidjeti uspon na Vojak na Učki pod teškim minusom i snježnim pokrivačem u gumenim čizmama. Niti promatrati ljude u bijelim platnenim tenisicama kako u kožnjaku ostvaruju zimski uspon na Snježnik. Niti gledati osobu kako u sred ljeta stiže na Risnjak s jednom praznom bocom vode od pola litre. 

Sve veći broj nesreća nastaju zbog ljudskog faktora

Čini se da je dozlogrdilo i HGSS-u koji rijetko kada ima istupe nakon akcija spašavanja. Oni dijele savjete i informacije, spašavaju i šute. Oni ne prozivaju, no očigledno je vrijeme za promjene. Nakon teške akcije spašavanja koja se dogodilo pod zimskim uvjetima na Velebitu, HGSS Gospić je poručio: “Ovako više ne ide i neće moći!”

“Ova poruka nije poslana iz nikakve loše namjere već zato što vidimo da je sve veći broj akcija u kojima je ljudski faktor uzrok nesreće. Dolazimo do krajnje neodgovornog ponašanja pojedinca, kojeg on možda nije svjestan, no koje može voditi ka gubitku života. Mi to nipošto ne želimo. Naša temeljna djelatnost je prevencija i zbog toga šaljemo sve te obavijesti, poruke, priopćenja i savjete. S druge strane vidimo da veliki broj ljudi danas to ne uvažava i odlučuje se upravo za nešto drugo, čini posve suprotno od onoga što mi kažemo. I zbog toga je bila poruka ‘Ljudi, stanimo zajedno na loptu jer ovako ne ide i više neće moći’ jer će doći do toga da će se gubiti životi, a mi to ne želimo. Mi želimo da svaki život bude spašen. S obzirom na određene okolnosti i uvjete, to možda neće biti moguće iz nekih posve banalnih razloga zbog kojih se čovjek dovede u ugrozu”, započinje Josip priču. 

U planinama boravi sve veći broj instant planinara

Josip je pročelnik HGSS-ove stanice Gospić i dopročelnik službe na nacionalnoj razini. Tijekom svojih brojnih godina kao gorski spašavatelj mnogo toga je doživio i proživio te ističe – došlo je do velikih promjena. 

Broj akcija je u porastu. Ranije su korisnici naših usluga u planinama bili planinari kojima su se događale određene nesreće, ali to su bile stvarno nesreće na koje je sam čovjek malo mogao utjecati. U pitanju je bio nesretni slučaj ili nezgoda, odnosno u većini slučajeva uzrok nije bio ljudski faktor. Upravo danas je to suprotno zbog toga što je sve više ‘neplaninara’, rekreativaca ili takozvanih ‘instant planinara’, kako god ćemo ih nazvati. To su ljudi koji su preko noći, odnosno u nekoliko dana, odlučili postati planinari, žele se ozbiljno baviti s tim i proći ozbiljnije ture. Oni bi u samo nekoliko dana prikupili opremu, educirali se o samoj opremi i načinu kretanja, a to jednostavno nije moguće. To je ključna promjena i zbog toga se sve češće događaju nesreće”, objašnjava Josip. 

Pandemija koronavirusa je vratila ljude prirodi

Ističe kako je jedan od glavnih uzroka sve većeg broja akcija spašavanja povećan broj ljudi koji borave u planinama, no onaj još bitniji je činjenica što je u tom broju veći postotak “neplaninara”, odnosno ljudi koji nisu dovoljno educirani da se mogu baviti ozbiljnijim planinarenjem na takav način.

Josip potvrđuje kako je pandemija koronavirusa privukla sve veći broj ljudi u planine. HGSS će uvijek poticati boravak u prirodi, no problem nastaje kada ti isti pojedinci nisu adekvatno pripremljeni za veće planinarske izazove. 

“Jedno je rekreativno izaći u prirodu u nekakvu šetnjicu, a jedno su ozbiljne planinarske avanture u koje ljudi kreću bez ikakvog iskustva, znanja, informacija, bez opreme i bez nekoga iskusnijeg da ide s njima.”

“Često ne možemo vjerovati da toliko čovjek može biti neodgovoran i neobziran”

Josip i njegova ekipa su primijetili kako se danas sve radi na brzinu. Dok smo se nekoć s planinama upoznavali kroz planinarska društva i opće planinarske škole, upijali znanje starijih i iskusnijih planinara, danas se u samo par dana ovlaš prikupe informacije s interneta, kupi oprema koja se priručno skompletira, bez znanja čemu i kako se služi te se krene u planinarske avanture.

“I onda ljudi misle da su spremni. Oprema ne čini planinara, oprema ne čini sposobnost, oprema je samo jedan mali alat koji će ti pomoći u tvojoj aktivnost, ali ono što je bitnije i čini puno veći dio jest znanje, a za to treba neko vrijeme da bi se steklo. ‘Instant planinari’ to znanje ne posjeduju. S takvim načinom provođenja planinarskih aktivnosti oni su najveća opasnost sami sebi”, naglašava Josip. 

U zadnje vrijeme najčešći uzrok nesreća je ljudski faktor, a Josip ističe da su to redom najbanalnije i najosnovnije stavke planinarenja: 

  • Dehidracija, odnosno nenošenje vode
  • Nedostatak osnovne opreme (obuća i odjeća) ili posjedovanje neadekvatne opreme
  • Apsolutno nepoznavanje terena (neznanje o trajanju ture niti poznavanje stvari koji se susreću na stazi), odnosno odlazak na teren napamet
  • Neuvažavanje vremenske prognoze
  • Psihofizička nepripremljenost, odnosno uzimanje prevelikog zalogaja
  • Neuvažavanje savjeta

“Pojedinci smatraju da ako imaju potrebnu opremu da su spremni na ozbiljnije ture, što je apsolutno krivo. Ljudi također podcjenjuju sve naše savjete i preporuke, valjda ih smatraju nevažnima i nebitnima, vjerujući da mi pretjerujemo. Često se dogodi da nas ljudi nazovu kako bi dobili pojedino mišljenje ili savjet i oni na koncu naprave suprotno. To su one baš naj naj najbanalnije stvari koje čovjek radi krivo. Iskreno ne znam iz koga razloga to pojedinci čine. To nas toliko šokira i iznenadi. Često ne možemo vjerovati da toliko čovjek može biti neodgovoran, neobziran i da toliko samog sebe može dovesti u opasnost da mu život ovisi o toliko banalnim stvarima koje on nije ispoštivao, a koje su mu bile ponuđene, a on iz nekog svog razloga to jednostavno ne doživljava, objašnjava Josip. 

Temeljna djelatnost HGSS je prevencija nastanka nesreća, odnosno edukacija i, naravno, spašavanje kada se nesreća dogodi. Svaki član Hrvatske gorske službe spašavanja će uvijek naglasiti da želi što manje nesreća, što manje akcija i da na koncu želi da svaki život bude spašen. 

“Zbog toga ulažemo toliki napor da naše poruke i savjeti dođu do svih. Je li to ljudi namjerno ne doživljaju i je li smatraju da je to možda pretjerano, iskreno ne znam iz kojeg razloga oni to ne uvažavaju. Iskreno ne znam zašto je to tako, niti kako to promijeniti. Jedino što možemo je stalno nastojati širiti informacija. Opet, ključ je ljudska odgovornost, da krenemo svi od sebe, da budemo odgovorni prema sebi i napravimo sve ono što možemo napraviti, što je u našoj moći da se ne dovodimo u opasnosti zbog banalnih stvari.”

Josip objašnjava da često o tim banalnim stvarima zna ovisiti nečiji život, a to zna voditi ka kompliciranim akcijama spašavanja. Redom su to razlozi poput odlaska u prirodu bez vode, odlazak na neki teški teren u šlapama, silaženje s markirane staze, dočekivanje noći bez izvora svjetlosti, ostvarivanje izleta bez obzira na ekstremno loše vrijeme, nepoznavanje razlike ljetnog i zimskog planinarenja…

“Dostupnost informacija na društvenim mrežama je dobra, no s druge tamo ljudi vide tek da je netko negdje bio, a taj je predstavio samo one lijepe strane izleta, primjerice slike s vrha. Pojedinac koji to gleda ne zna koliko je ta osoba psihofizički spremna, koliko je uložila truda i znanja da bi taj uspon ostvarila. To u tom trenutku izgleda tako privlačno”, objašnjava Josip. 

Dio odgovornosti trebaju preuzeti i ljudi na društvenim mrežama. Problem nastaje jer pratitelji/gledatelji možda nisu upoznati koliko je dotična osoba psihofizički spremna te povjeruju da izlet/uspon mogu ostvariti i oni. 

Svakako ne bi trebali brzopleto pozivati ljudi i prikazivati boravak u prirodi samo kao jedno super zadovoljstvo i gušt, da je to tako lako ostvarivo, dostižno svima, da je vrlo jednostavno doći do određenih mjesta i uživati u prizorima zalaska/izlaska sunca ili pogleda na snijeg. Problem je što se često takve stvari prikazuju lakim, jednostavnim i svima mogućim. Nije realno prikazano da je to vrlo teško, da treba određeno znanje i spremnost, oprema i sve drugo da bi se do toga došlo, a ne samo dobra volja. Nije bitna samo dobra volja nego treba tu puno drugih stvari”, ističe Josip. 

Nisu neodgovorni samo Česi, Hrvati prednjače brojkama

Nije rijetkost da je uvriježeno mišljenje kako su upravo češki turisti ti koji posve neodgovorno u japankama odlaze u planine. Često se u planinarskim grupama znaju čitati komentari kako to “mogu raditi samo stranci” i kako HGSS “mora spašavati samo Čehe”

premuziceva_staza

Ako i ti tako misliš, moram te razočarati. HGSS na teren većinom izlazi zbog hrvatskih građana. 

“Turisti, odnosno stranci, zajedno zbrojeno čine oko pet posto naših akcija spašavanja. Mi Hrvati, domaći, stari i mladi najviše smo neodgovorni i najviše akcija imamo s našim ljudima, bilo da su to akcije na nepristupačnom terenu, akcije potrage starijih, dementnih i suicidalnih osoba ili akcije spašavanja u planinama. Kada govorimo isključivo o akcijama spašavanja na planini, definitivno određeni broj stranaca je tu, no puno naših ljudi vidimo u japankama, šlapama i kroksicama koji isto tako idu bez ili uz malo vode, bez ruksaka ili jedan nosi ruksak, a njih je šestero i tako dalje. Nije u redu niti možemo govoriti samo o neodgovornosti stranaca”, naglašava Josip. 

baska_bracol

Na pitanje koji je njegov vodeći savjet planinarima početnicima, Josip se referira na svoj vlastiti put na kojem je od planinara postao i spašavatelj – to je putem planinarskog društva, opće planinarske škole i društvenih izleta sa starijim i iskusnijim planinarima i vodičima. 

“Tako se nauči jako puno, stekne se puno znanja i onda kada se sve ono postepeno primjeni u praksi, dobije se jedno temeljito usvojeno znanje, iskustvo i spremnost čovjeka za ozbiljnije izlete. Svaki oblik planinarenje je realan, i ono ljeti i zimi, ali za sve postoji trenutak, vrijeme i mjesto. Naša spremnost je pod broj jedan. Pod tim ne gledamo samo onu fizičku nego i na prikupljene informacije, znanje, opremu i znanje korištenja te iste opreme. Jedna opća spremnost čovjeka mora biti na visokoj razini kako bi se isti mogao izložiti složenim izletima. Uvjeti na terenu moraju biti adekvatni našoj spremnost, savjetuje za kraj Josip. 

Kada je boravak u prirodi, pa tako i u planinama u pitanju, na prvom mjestu je osjećaj odgovornosti svakog pojedinca prema sebi, prema drugima i prema svemu što ga okružuje. Jer ako je pojedinac odgovoran učinit će sve što je u njegovoj moći da njegov boravak u prirodi ostane bez tragova, ali i poziva HGSS-u.

Naslovna fotka: Unsplash, fotke s akcija HGSS Gospić

Nastavi čitati još zanimljivih planinarskih priča:

  1. hgss_velebit
  2. zimsko_planinarenje
  3. premuziceva_staza
  4. samarske stijene

Leave a Comment

Your email address will not be published.