Svi ljubitelji i poznavatelji vrhunske gastronomije znaju da je Michelinov vodič jedan od ultimativnih pokazatelja kvalitete gastronomske ponude neke destinacije, a njihove zvjezdice stvar prestiža i posebno priznanje kojem teže svi restorani na svijetu. No jesi li se ikad zapitao kako to da jedan proizvođač automobilskih guma ima takav utjecaj i značaj na suvremeno ugostiteljstvo?

Michelin, kompanija poznata po svom logu s debelim čovječuljkom od guma (imena Bibendum, rad ilustratora Mariusa Roussillona), jedna je od najpoznatijih kompanija koja se bavi proizvodnjom auto guma. Kroz povijest se industrija auto guma, kao i cjelokupni segment održavanja automobila klasno povezivao s radničkom klasom, to jest s blue collar članovima društva. S druge strane, Michelinove zvjezdice se povezuju s fine dining scenom koja je često rezervirana za financijski više slojeve, moglo bi se reći čak za elite. Kakva je onda poveznica?

Michelin
Fotka: Wikipedia

Kako i kada se rodio Michelinov vodič?

Za odgovor na to pitanje se moramo vratiti daleko u prošlost, u doba kada automobili nisu bili svakodnevna pojava, nego su samo najviše klase imali pristup tom, tada najnovijem, čudu tehnike. No čak ni bogataši s kraja 19. stoljeća nisu novcem mogli premostiti jedan veliki problem: tadašnji automobili imali su vrlo kratki doseg. Mehaničarskih radionica je bilo gotovo ništa, a ako im je puknula guma, čekao ih je cijeli dan popravka i zamjene. Tadašnje gume su ljepilom bile zalijepljene za kotač te se pri zamjeni moralo čekati da se ljepilo osuši.

To se radikalno promijenilo kada su francuska braća Edouard i Andre Michelin osmislili dizajn kotača gdje gumu drži na mjestu napetost, a ne ljepilo. Braća Michelin bili su nasljednici tvornice obiteljske poljoprivredne opreme, a njihove prve gume bile su za bicikle, a ne za automobile. Mlađi brat, Edouard je vodio tvornicu u provinciji, dok je stariji brat Andre, ostao u Parizu i bavio se marketingom i odnosima s javnošću.

Andre se vrlo brzo pokazao kao pravi marketinški genij. Michelin se bacio u veliku promociju automobilskog lifestylea u Francuskoj i tako počeo poticati potražnju za svojim proizvodom. Sponzorirali su auto utrke na kojima su vozila s njihovim gumama stalno pobjeđivala, što je dodatno povećalo privlačnost i vidljivost njihovog brenda.

Michelin
Fotka: Unsplash

Osim toga počeli su među prvima promovirati novi francuski nacionalni sustav označivanja cesta na kartama. I sami su počeli izrađivati detaljne karte kako bi vožnja po Francuskoj postala praktičnija i lakša. Tako se rodio Michelinov vodič.

Prvo izdanje su tiskali 1900. i bio je besplatan. Ideja je bila napraviti popis svih ustanova koje bi jednom vozaču trebale na proputovanju Francuskom. Dakle, od servisnih radionica, benzinskih postaja pa sve do restorana i okrijepilišta. Naravno, skrivena marketinška genijalnost je bila u tome da su promovirajući zanimljivosti i institucije po provinciji, tjerali ljude da se sve više voze kako bi zbog trošenja guma mogli prodati što više istih.

Michelin
Fotka: Wikipedia

Paralelno s usponom vožnje automobilom, u Francuskoj se pojavljuje i uspon gastronomije i svojevrsno rođenje francuske restoranske industrije, koja je zapravo stvorila cjelokupnu zapadnu restoransku scenu. Braća Michelin su na vrijeme shvatila kako pametno povezati novonastalu slobodu kretanja koju su donijeli automobili sa sve većom težnjom francuskog naroda da se pored te slobode upusti i u uživanje u ljepšim stranama života, poput gastronomije, što je savršeno odgovaralo tom Belle Epoque vremenu.

Michelin
Fotka: Unsplash

Početkom 20.stoljeća na tržište auto guma dolaze ljuti konkurenti iz Britanije i SAD-a, poput Dunlopa i Goodyeara. Michelin usprkos tome uspijeva održati primat na francuskom tržištu i postaje svojevrsni simbol francuskog domoljublja. Koristili su svoj vodič kako bi natjerali Parižane da se automobilom zapute u otkrivanje francuske provincije i tako apostrofirali “ljubav prema domovini”.

U početku je vodič donosio samo popis restorana, a 1926. su počeli dodjeljivati zvjezdicu pored restorana za koji su smatrali da je posebno kvalitetan. 1931. počinje sustav s tri zvjezdice.

Kriterij je bio sljedeći: jedna zvjezdica predstavlja odličan restoran ako ste usput, dvije zvjezdice predstavljaju restoran za koji se isplati napraviti skretanje s puta, a tri zvjezdice predstavljaju restoran koji je destinacija sama po sebi, dakle sam restoran je vrijedan putovanja.

Michelin
Fotka: Unsplash

Tako je malo po malo Francuska postala zapadna prijestolnica gastronomije, a Michelinov vodič i njihove zvjezdice svojevrsni pokazatelj vrhunske gastronomije. Paul Bocuse, možda i najznačajnije ime gastronomije 20. stoljeća je svojedobno izjavio kako je Michelinov vodič jedini vodič koji ima značaj i jedini kojeg treba uvažavati.

Naravno, kriteriji ocjenjivanja su kroz povijest bili opravdano osporavani, jer je Michelin koristio standarde francuskog restorana za dodjeljivanje zvjezdica u vaneuropskim destinacijama, što se moglo okarakterizirati kao imperijalistički i eurocentrični pristup gastronomiji.

I dan danas je zapravo nemoguće voditi se isključivo po Michelinovom kriteriju kada se razgovara o kvaliteti gastro ponude neke destinacije, ako zbog ničega drugoga onda zbog činjenice da njihovi istraživači i ocjenjivači nisu nikad nogom ni kročili u neke destinacije u zemljama u razvoju, a koje sigurno imaju što pružiti u gastronomskom smislu.

Tako broj država koje imaju barem jedan restoran s tri zvjezdice stoji na siromašnoj brojci od samo 18 država. Najviše restorana s tri zvjezdice imaju Francuska i Japan, obje s po 30. Hrvatska ima deset restorana koji nose jednu zvjezdicu.

Michelin
Fotka: Unsplash

Michelinove zvjezdice bile su i ostaju stvar prestiža i ultimativno priznanje nekom restoranu, no nisu i ne smiju biti jedini kriterij odabira mjesta gdje ćemo jesti na nekom putovanju. Kao i kod svih ostalih strukovnih nagrada, zanemaruje se takozvani “glas naroda” kao ipak bitan pokazatelj kvalitete neke usluge na tržištu.

Tako da, ako nisi fanatični ljubitelj fine dininga, kada si na nekoj destinaciji prouči mjesta na kojima se okupljaju lokalci to jest “obični” ljudi i zasigurno ćeš uživati u dobrome obroku. Kako je i Anthony Bourdain rekao: “U New Yorku jedini ljudi kojima je stvarno ozbiljno stalo do zvjezdica su Francuzi, mi Njujorčani možemo sasvim lijepo živjeti i bez toga.”

Naslovna fotka: Unsplash

napulj_gastro

Više priča o odličnoj hrani pročitaj ovdje:

  1. veganska_mjesta_hrvatska
  2. papuk_sto_jesti_piti
  3. sabai_rijeka

Leave a Comment

Your email address will not be published.