Kako sam otok Krk upoznala na teži način

Tweet
9
Shares

Kad pomislimo na hrvatske otoke, prva asocijacija jesu svakako plaže, more, sunce, hobotnica ispod peke, lijeni dani, lješkarenje u hladu uz dobru knjigu… Sjetimo se ljeta. Otoke ćemo izvan sezone rijetko posjećivati. Jer nad njima se nadvije taj opipljivi oblak sumornosti, dosade i pustoši. Kad pomislimo na hrvatske otoke tijekom zime, upravo su to naše prve asocijacije. No, to je posve pogrešno razmišljanje. To je razmišljanje u poznatim ljetnim okvirima, onima na koje smo naučeni odlazeći svakog ljeta musavi i uživljeni s roditeljima na more. Zima je idealno vrijeme za upoznavanje one druge strane otoka – one nešto aktivnije i surovije, one neočekivane i skrivene, one koja pruža jedne od najljepših pogleda na hrvatsku obalu. Moje upoznavanje s otokom Krkom je upravo bilo zimi, u gojzericama i s kapuljačom na glavi. A pojedini prizori u kojima sam tamo uživala i dalje se tako životno pojave kad zaklopim oči.

Ako nisi raspoložen cijeli vikend provesti na Krku (mada ne vidim razloga zašto ne bi uživao u usporenom zimskom ritmu otoka), veoma lako izlet na Krk možeš ostvariti u samo jednom danu. Naravno, to uključuje buđenje prije zore, pa čak i prije paljenja grijanja od strane toplane (što je meni omogućilo smrznuto buđenje) i pijuckanje kave uz veseli zvuk ptičica. Mi smo iz Zagreba krenuli u točno šest ujutro, a do dolaska na Krk ja sam već popila skoro pa tri kave 🙂

Vaclavski grebenski put na Krku

Svoj planinarski pohod Vaclavovim grebenskim putem započeli smo s parkirališta na prijevoju Treskavac, gdje nakon kraćeg pješačenja asfaltiranim putem se skreće na klasičnu planinarsku stazu, veoma zahvalnu za hodanje jer se pretežito sastoji od trave i kamenja. Uspon vodi prema Velom vrhu s kojeg se pruža divan pogled na mjesto Krk. To je bio početak našeg planinarenja i činilo se kako će ovaj pohod, koji je trebao trajati oko sedam sati i na kraju rezultirati s 17 km u nogama, biti poprilično lagan. No, tko god je pomislio to (ja nisam, uvjeravam te) grdo se prevario. Staza možda nije teška što se tiče uspona, na njoj nema dijelova gdje se trebaš penjati ili ti je potrebna pomoć tvog suplaninara. Ova staza skriva nešto puno izazovnije, a to nam je nakon pet sati hodanja postalo posve jasno. Sve do Baške staza je kamenita, a sastoji se od sitnijeg i krupnijeg kamenja, koje je pomično i samo čeka da ti izvrne nogu. Hodanje na ovoj stazi zahtijeva punu koncentraciju, stalni oprez, spretnost i prije svega udobnu i izdržljivu obuću. Moje kolege planinari su sa sobom cijelim putem nosili štapove, no meni je bilo lakše slobodnih ruku skakati od kamena do kamena.

Obzov – najviši vrh otoka Krka

Nakon Velog vrha uputili smo se do najvišeg krškog vrha Obzova koji se nalazi na 569 metara nadmorske visine te sa svake strane pruža predivan pogled. I sramežljivo otkriva što te čeka na ostatku ovog grebenskog puta. Upravo na Obzovi je moguće skratiti ovaj put i strmom stazom se spustiti u Dragu Bašćansku, no mi smo nastavili prema Velikom Hlamu i grebenu s kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na Bašku i otoke. Slijedi kratki uspon do vrha Bag nakon kojeg se staza spušta prema Baškoj i najvećoj šljunčanoj plaže u ovom dijelu Jadrana. Poslužilo nas je i vrijeme, bez bure, bez kiše, uz povremeno probijanje sunca kroz oblake, što nam je pružilo poglede prema cijelom Riječkom zaljevu i Učkoj, prema Cresu i Lošinju, Prviću, ali i predivnom Velebitu.

Hodajući ovom stazu, uočili smo uistinu specifične markacije u raznim bojama. Takozvane šarene češke oznake nisu napravljene kako se češki turisti ne bi gubili i stradali na otoku, pokušavajući ostvariti svoju fantastičnu zamisao ljetnog planinarenja u japankama. Nekoć je uprava otoka Krk, prvenstveno zbog manjka ljudi, ali vjerujem i možda zainteresiranost, upravo Česima dala pravo da obilježe i održavaju staze na Krku te su šarene markacije i danas aktivne. Zanimljivo je i također manje poznato, da otok Krk ima toliko pješačkih staza (lakših uz more i težih za planinare) za čiji prelazak ti je potrebno čak punih 12 dana.

Osim predivnih pogleda koji se protežu doslovno na sve strane, Krk je poseban i zbog svojih gromača. U pitanju je prastara građevinska tehnika suhozida gdje se kamenje slaže bez ikakvog vezivnog materijala i dan danas je očuvana u pučkoj tradicijskoj arhitekturi otoka. Na Krku ćeš naletjeti i na suhozidna skloništa za ovce koji se zovu mošuna te mrgare koji služe za prikupljanje i razvrstavanje ovaca. Otočani su gradili i suhozidne bunare, a putem ako dobro obratiš pozornost uočit ćeš i lovke, slatkovodne oaze koje su bile neophodne za preživljavanje.

Ako se odlučiš Krk istražiti u hladnijim mjesecima, slojevito se odjeni jer će biti skidanja, navlačenja pa opet skidanja i navlačenja. Ovisno o tome kako su raspoloženi sunce i vjetar. Ja sam osobno pogriješila što sam ispod planinarskih hlača odjenula podgaće, vodeći se mišlju “zimskog planinarenja”. No, zaboravila sam koliko na našoj obali zna biti toplo. Moram li napomenuti da sam veoma brzo sjela na obližnji kamen, pričekala ostatak grupe te ih napokon skinula i tako odahnula. Note to myself and you – podgaće su neophodne na temperaturama ispod minusa, sve ostalo je predodređeno za “kuhanje”. Neophodna je udobna obuća koja će čvrsto držati tvoje zglobove jer je opasnost da izokreneš zglob na kršu velika. I svakako ponesi minimalno 2 litre vode i svu hranu koja ti je potrebna. Kad je u pitanju planinarenje u ljetnim mjesecima i ovdje vrijedi pravilo buđenja prije zore kako bi izbjegao jako sunce. Imaj na umu da se na cijelom putu nigdje nemaš za skloniti od sunčevih zraka. Ne trebam napominjati da su krema za sunčanje i kapa neophodni saveznici.

Planinarenje na otoku Krku je bio jedan poseban doživljaj, i to ne samo zbog nevjerojatno lijepih prizora koje smo vidjeli. Prizori u kojima se miješaju sve nijanse plave boje koje možeš zamisliti. Planinarenje na Krku je bilo i pravi izazov jer koliko god teren ne djelovao zahtjevno, sedam sati hodanja po labavom kamenju ne iziskuje samo tvoju punu koncentraciju nego i fizičku izdržljivost. Moram priznati da smo zadnja dva sata samo razmišljali gdje je više ta Baška koju smo cijelo vrijeme gledali s grebena. Tako blizu, a tako daleko. Ali svi znamo kako često planinarenje od nas traži dodatni napor. Na Krku on neće biti prvenstveno fizički, ovdje ćeš testirati svoju moć koncentriranja i fokusa. Naravno, ako nadobudno odlučiš u jednom danu proći oko 17 km kamenjara. Ali prizori na koje smo naletjeli tim putem vrijedile su svake “muke”. Sjetit ćeš se planinarenja na Krku i par dana poslije. Dok uživaš u predivnim fotografijama. I dok osjećaš svaki mali mišić za koji nisi ni znao da posjeduješ u stopalima i listovima.

Za one koji žele znati više 😉 :
1. 7 razloga zašto planinariti u cik zore
2. Kako odabrati i kupiti gojzerice?
3. Kako mi je planinarenje vratilo fokus na sada i ovdje