Planinarski spomenar: zwo_i

Simpatičan i nepretenciozni Instagram profil zwo_i_lila definitivno zaslužuje tvoj follow. Ovaj planinarski par redovito sa svojim pratiteljima dijeli iskrene, informativne i prije svega autentične priče. Iza njega se kriju Lidija Šomodi i Zvonimir Perko koji trenutno žive i rade u Koprivnici. Lidija je rodom iz malog mjestašca Ždale koji je smješten u Podravini uz granicu s Mađarskom, dok je Zvone rodom iz Đakova, kako on kaže “mjesta dobre rakije, vina kulena i predivnih lipicanaca”. Lidija radi kao voditeljica prodaje u jednoj developerskoj firmi, a završila je komunikologiju i odnose s javnošću (trebamo li nagađati tko je zadužen za Instagram profil?). Zvone pak radi kao voditelj projekata u Regionalnoj energetskoj agenciji. Svoje slobodno vrijeme Lidija i Zvone provode aktivno, uvijek u potrazi za novim izazovima. Dragi planinari, doznajte kako i zašto planinare Lidija i Zvone…

Planinarenje za mene predstavlja…

Lidija: Bijeg od napornog tjedna. Nekada prije kad su moje poslovne obveze bile raštrkane u svih 7 dana u tjednu, nisam se toliko veselila vikendima kao sad. S obzirom na to da moj radni tjedan izgleda ovako: ustajanje u 6, putovanje na posao sat vremena, 8 satni radni dan, putovanje s posla sat vremena, nema mi dražeg nego kad se probudim u sunčano subotnje jutro i imamo spreman plan za osvajanje vrha ili odlaska na neki izlet.

Zvone: Predstavlja odmor za dušu i tijelo nakon velike količine umora koji se nakuplja svakodnevnim sjedenjem za računalom.

U planine sam se zaljubila/zaljubio…

Lidija: Jer su neopisivo lijepe. Nevjerojatno je kako taj dio planeta, uzdignut par stotina metara u zrak, može utjecati na čovjeka. Na početku se čine neosvojive, ali svakim novim korakom kao da te prigrljuju k sebi i suptilno natjeraju da ih zavoliš. 😊

Zvone: Jer uživam u pogledu iz visine na polja, šume, naselja i druge planine. Odozgo uvijek ima nešto zanimljivo za vidjeti. Uvijek mi je zabavno kada s vrha tražim cestu kojom smo došli podno planine.

Moj prvi izlet/uspon bio je…

Lidija: Moj prvi izlet/uspon bio je na Sljeme prije 5 godina u sklopu Rusovog pohoda s prijateljicom Krunom. Nakon toga jako dugo nisam planinarila, a zatim sam prije tri godine, kada sam u Americi sudjelovala na work&travel programu u planinskom mjestu Breckenridge (na 3.500m nadmorske visine), ponovno aktivnije krenula s osvajanjem vrhova. Tamo sam se popela na tzv. Peak 8 (3.958m), koji je dio Tenmile Range planine u Coloradu, koji je ujedno i moj najviši uspon do sad.

Zvone: Moj prvi izlet/uspon bio je Nacionalni park Hardangervidda, površinom najveća planinska visoravan u Europi smještena u Norveškoj. Omiljeno odredište norveškim planinarima s hladnom alpskom klimom tijekom cijele godine. Područje s izrazito malo vegetacije ostavlja bez daha i daje osjećaj kao da ste na nekom drugom planetu. Posjetio sam ga 2014. godine i jedva čekam opet. 😊

Večer prije izleta uvijek…

Lidija: Uvijek mirno spavam da odmorna dočekam jutro i novu avanturu.

Zvone: Uvijek razmišljam o tome što ću sutra jesti i hoće li mi pripremljena hrana biti dovoljna.

Za izlet se spremam štreberski ili kampanjski?

Lidija: Štreberski. Volim uvijek znati koliko točno imamo vode i hrane, što smo ponijeli od grickalica, jesmo li uzeli svu potrebnu opremu. Sve je spremno već dan prije da ujutro sve samo još jednom provjerimo, ubacimo u auto i krenemo.

Zvone: Za izlet se spremam nešto između štreberskog i kampanjskog. U glavi planiram duže vremena što ćemo sve trebati za izlet, a onda često u žurbi te planove ostvarujem.

Moj trik/tajna za pakiranje ruksaka je…

Lidija: Teže stvari staviti na dno, a lakše na vrh haha.

Zvone: Prvo dovoljno hrane pa što ostane mjesta, sve ostalo.

Ujutro proklinjem onog tko me nagovorio na izlet ili se budim prije samog alarma?

Lidija: Budim se uz alarm i veselo skačem iz kreveta da se brzo spremim i da čim prije krenemo. 😊

Zvone: Isto kao i Lidija 😊

Kad stignem na vrh uvijek…

Lidija: Kad stignem na vrh uvijek dam high five Zvoni. 😀 Zatim lupimo štambilj da nam se koliko toliko osuši i onda idemo jest. 😀

Zvone: Kad stignem na vrh uvijek pogledam iza sebe da vidim koliki sam put morao prijeći do vrha 😊

Najdraži vrh

Lidija: Klek

Zvone: Zir

Najteži uspon

Lidija: Ivačka glava (Papuk). Bilo je strmije nego smo očekivali.

Zvone: Vrh Plešivica. Spojili smo ovaj vrh s izletom na Plitvička jezera gdje sam se razbolio (korona vjerojatno haha). S obzirom da sam penjanje isplanirao nekoliko dana prije, bilo mi je žao da ga ne ostvarimo, iako sam imao temperaturu i osjećao se katastrofa. Inače, za zdravu osobu uspon na Plešivicu je mačji kašalj. 😊

Novi vrh/izlet biram

Lidija: Tako da pitam Zvonu kud idemo sljedeće. 😀

Zvone: Da je blizu neke druge atrakcije, tako da ga možemo povezati i s drugim aktivnostima.

Planinarenje u malom broju ili većeg društvu?

Lidija: Do sad smo većinom planinarili Zvone i ja sami ili još jedan par s nama i mogu reći da obje verzije imaju svojih prednosti. 😀

Zvone: Uvijek je zanimljivije i lakše u društvu. 😊

Najdraži suplaninar mi je…

Lidija: Zvone.

Zvone: Dobro vrijeme.

Uspomena (dobra, a može i loša) koju nikad, ali stvarno nikad neću zaboraviti je…

Lidija: Je kad je Zvone „znao“ prečac za Veliki Lubenjak pa smo završili u grmu kopriva. :/

Zvone: Je uspon na vrh Čardak na gori Dilj kroz blato dubine pola metra gotovo cijelim putem (Lidija me htjela razbiti zato jer sam ju nagovorio da se penjemo). U to vrijeme se topio snijeg i krčila šuma te su se trupci iz šume vukli po stazi nakon čega je došlo do ogromnog blata duž cijelog puta.

Na vrhu tako dobro sjedne…

Lidija: Sjedne kava.

Zvone: Pivo (ali u mislima) jer ga u 90% slučajeva zaboravim ponijeti.

Najdraži planinarski obrok?

Lidija: Sendvič sa šunkom i čokoladni keksi. 😀

Zvone: Sendvič s nekim od domaćih slavonskih suhomesnatih proizvoda.

Od hrane u ruksaku uvijek imam…

Lidija: Sendviče, slatkiše, vodu, a ponekad proteinsku čokoladicu i banane.

Zvone: Vodu i sendvič.

Najdraže godišnje doba za planinaranje

Lidija: Proljeće.

Zvone: Proljeće i zima ako ima snijega.

Destinacija koja me neočekivano ugodno iznenadila je…

Lidija: Ugljan. To nam je bio i prvi uspon na moru i bome je pogled s njega bio fenomenalan.

Zvone: Sveta Gera. Penjali smo se dok je još snijega bilo. Fantastično!

Destinacija koja me potpuno razočarala je…

Lidija: Petrov vrh (Papuk). Išli smo u prosincu pa je možda i to razlog, ali staza je bila užasno razrovana, drva posjećena, magla nas je pratila cijelim putem, a pogled s vrha nikakav jer je usred šume. 😀

Zvone: Nema takve destinacije. Svaka je lijepa na svoj način i ima nešto posebno.

Mjesto gdje je ostao dio svog planinarskog srca je

Lidija: Zir.

Zvone: Klek. Klečke vještice su mi otele dio srca. 😊

Svi znamo da nisu svi usponi savršeni. Moja šokantna/jeziva/opasna anegdota je sljedeća

Lidija: Kada smo Zvone i ja odlučili osvojiti dva vrha u danu na Ivaščici, krenuli na Čevo, tamo sve prošlo super, zaputili se prema Velikom Lubenjaku, ali je Zvone (naravno) našao da se negdje usput nalazi i izvor rijeke Lonje pa ga je htio vidjet. Izvor je bio presušen i nimalo atraktivan, a mi smo se „prečacem“ zaputili do Lubenjaka jer nam se nije dalo vraćati na početak staze. Jedva nekako došli do Grebengrada nakon jako puno penjanja po neoznačenoj stazi, a kako se već bilo kasno popodne, morali smo i natrag „prečacem“ jer smo auto ostavili kod izvora. Baterije na mobu i njemu i meni oko 15%, spuštanje niz strminu i taman kad smo mislili da smo došli do auta, ispred nas se pojavi širok grm kopriva za koji nismo imali drugi izbor nego ga prijeći. A koprive barem metar visoke. Ne moram ni pričati koliko smo sretni bili da smo sa zadnjim sunčevim zrakama uspjeli doći do auta. 😀 Od tada, samo označenim stazama hodamo.

Zvone: Dok smo se penjali na Petrov vrh na Papuku predložio sam Lidiji „ prečac“. Naravno, kakve smo sreće došli smo do table „Oprez mine“. Uspjeli smo se vratiti na pravi put i preživjeti minsko polje. 😊 Od tada se držim više-manje označenih ruta.

Top tri destinacije koje svaki planinar treba pohoditi

Lidija: Zir, Klek i Sveta Gera.

Zvone: Zir, Kamenjak na Rabu i Stari grad na Kalniku s vrhom Vranilac.

Zaklopi oči i sjeti se izleta na kojem si bila/bio najviše sretan…

Lidija: To je Rab. Ustali smo u 5 ujutro da bi ulovili trajekt koji je išao s Novalje (ljetovali samo na Pagu) prema Rabu. Tamo smo rentali skuter, došli do početne točke i krenuli s usponom. Vrijeme je bilo dosta toplo, ali je putem bilo i malo hlada, vidikovac Kamenjak na kojem smo usput stali je također predivan, a ni pogled s vrha nije loš. Kad malo bolje razmislim, možda su mi ipak ljetni mjeseci draži za planinarenje iako je u proljeće puno ugodnije. 😀

Zvone: Vrh Kapovac na Krndiji. Obožavam hodati po snijegu i dok snijeg još uvijek pada. Cijeli put i vrh je bio kao idilična zimska bajka.

Najdraži planinarski dom/sklonište

Lidija: Trenutno ih nismo baš toliko istražili da bi mogla bilo koji posebno izdvojiti. Zasad Kalnik, ali vjerujem da će se to još promijeniti.

Zvone: Kalnik, jer imaju u ponudi odličnu hranu i Velebitsko pivo.

Od divljih životinja tijekom svojih pohoda naletjela/naletio sam na…

Lidija: Sva sreća nijednu jer bi vjerojatno umrla na mjestu. 😀 Čak smo i na Ugljanu imali sreće jer smo išli baš u sezoni poskoka, no na svu sreću nismo sreli nijednog.

Zvone: I divlje životinje nas se boje haha