Kada pričamo o planinarskim stazama na Pagu, našem najsurovijem (čitaj najgolijem) otoku, definitivno najpoznatija i najrazvikanija je Life on Mars staza koja počinje kod mjesta Metajna i vodi te na jedan posve drugi planet. Planinari i ljubitelji prirode stoga tijekom svog boravka najčešće prohodaju upravo tu stazu. No, Pag već godinama ulaže u širenje svoje mreže planinarskih staza. Na ovom otoku osim što možeš posjetiti Mars, možeš se prošetati i po Mjesecu. Planinarska staza Druga strana Mjeseca s razlogom je dobila taj naziv i moram priznati da sam dio svog planinarskog srca ostavila na njoj.
Planinariti na otoku Pagu je jedno uistinu nezaboravno iskustvo. Mi već tradicionalno tijekom zime i ranog proljeća obilazimo hrvatske otoke i moram priznati da smo se na Pagu osjećali kao da nismo u Hrvatskoj. Većina planinarskih staza na ovom otoku je “gola”. I dok na prvu to možda zvuči dosadno i monotono, planinarenje na Pagu je sve samo to ne. Gole stijene koje često poprimaju nevjerojatne oblike, krš, najljepše tirkizno-plave uvale, šljunčane plaže i bistro more – paške staze su sve samo nisu jednolične.
I dok sam čula puno toga o stazi Life on Mars i vidjela mnogobrojne fotografije i video isječke, o stazi Druga strana Mjeseca nisam znala puno, osim da počinje, doslovno, prekoputa svog poznatijeg planinarskog brata. Možda je upravo to bio i razlog zbog kojeg me staza toliko oduševila. Prizori koje smo vidjeli tijekom ovog planinarskog izleta i dalje su izuzetno živi. I dok smo na Life on Mars stazi sreli druge planinare i ljubitelje prirode, na ovoj stazi smo bili posve sami. Dobro, pokoja ovca i ovan su nam pravili društvo.
Druga strana Mjeseca je trasirana prije par godina, a počinje i završava u blizini grada Paga. I da – s ove staze se pruža najljepši pogled na Life on Mars stazu. I na moćni i predivni Velebit.
Korisne informacije o stazi Druga strana Mjeseca
Zapravo se Druga strana Mjeseca sastoji od tri staze – možeš proći samo jednu, napraviti kombinaciju ili sve tri – sve ovisi o tome koliko vremena imaš na raspolaganju i u kojoj si kondiciji.
“Svaka od ovih staza ima svoju priču, niz zanimljivosti iz paške povijesti i posebne vizure kamena koje je samo priroda mogla oblikovati. Kreneš li bilo kojom stazom zagarantirani su uživanje i opuštanje jer staze prolaze Ledenikom, najljepšim i najzanimljivijim geološko-paleontološkim dijelom otoka Paga, jedinstvenim čak i na cijelom Mediteranu”, piše na poučnoj ploči.
Druga strana Mjeseca – Sveti Jure, Druga strana mjeseca – Zaton i Druga strana Mjeseca – Mikula su dotične tri staze. I dok Zaton i Mikulu možeš proći bez pretjerane organizacije jer su kružne, Sveti Jure službeno počinje iznad mjesta Pag, točnije kod groblja i završava kod Lokve na Ledeniku. Ona je ujedno i najzahtjevnija staza, pretežito zbog terena. U jednom smjeru je staza duga 6.3 kilometra, a prolazi se 270 metara nadmorske visine. Tu imaš opcija da se vratiš istim putem natrag, na izlet kreneš s dva auta od kojih će jedna ostaviti u blizini Lokve na službenom šljunčanom parkingu kod poučne ploče, a drugi pokraj groblja.
Druge dvije staze, Zaton i Mikula počinju kod Lokve na Ledeniku i lijepo se kombiniraju u jednu zaokruženu i atraktivnu kružnu stazu. Zaton je staza duga 3.2 km, dok je Mikula duga 3.5 km te se na obje prolazi mala nadmorske visina. Također ove dvije staze možeš proći i zasebno. Ako trebaš birati, savjetujem Zaton koja vodi do istoimene uvale i plaže. To mjesto je uistinu magično.
Naš plan za taj dan je bio napraviti kombinaciju svih triju staza. Startali smo kod šljunčanog parkinga, prvo prošli stazu Mikula, nastavili prema Zatonu te krenuli na uspon prema Svetom Juri. Kako smo bili s jednim autom, treću stazu nismo planirali proći cijelu nego samo do vrha te se vratiti istim putem natrag. Na kraju nismo stigli do Svetog Jure jer naša čupava četveronožna planinarka više nije bila raspoložena za hodanje te smo odlučili skratiti završni dio i ne forsirati male šapice. No, ako želiš potpun doživljaj, bez da moraš proći cijelu treću stazu, ovo je najbolja opcija.
Ono što svakako trebaš imati na umu da na ovoj stazi nema nigdje hlada. Stoga ovu stazu pod svaku cijenu izbjegavaj za vrijeme ljetnih mjeseci i vrućina. Cijelim putem vlada krš, stoga je stabilna i udobna planinarska obuća obavezna. Ne zaboravi ponijeti dovoljno vode, pokrivalo za glavu, kremu sa zaštitnim faktorom i vjetrovku jer na Pagu nikad ne znaš kada će krenuti vjetar.
Što se tiče odlaska na ovaj izlet sa psom, Zaton i Mikula su nešto nježniji, no uspon prema Svetom Juri je znatno oštriji za šapice. Stoga procijeni hoćeš li na izlet ići sa psom. Mi smo te sreće što je naša Arya mala te kada joj dosadi te više ne želi hodati, jednostavno uživa iz ruksaka.
Opis kružne staze Druga strana Mjeseca
Kao što sam već napisala, ova staza počinje u blizini mjesta Paga. Autom smo prošli kroz mjesto, nastavili makadamskom cestom u smjeru Lovke na Ledeniku. U Google Mapsima imaš ucrtan parking. Tu smo i mi ostavili auto, a nakon što smo pročitali informacije o stazama, krenuli smo na svoju mjesečevu avanturu.
Naš smjer kretanja je bio Mikula – Zaton – Sveti Jure (ili bolje rečeno pola puta do Svetog Jure, ali to tada još nismo znali). Prvo smo se uputili prema crkvici svetog Mikule koja je izgrađen u 14. stoljeću na čast i zahvalu svetom Mikuli, zaštitniku pomoraca.
“Moguće je da je crkvu sv. Nikole podigla posada nekog broda koja se spasila u ovom sigurnom zaklonu od bure. Tu se nalazila i pristanišna luka, a ostaci rive vidljivi su u moru. Sama uvala vjerojatno je služila kao pristanište za iskrcaj robe, posebice žive stoke, a nedaleko se nalaze torovi koji su služili za karantenu stoke. Osim za stoku, ovdje se vjerojatno nalazio i lazaret gdje su pomorci koji su brodovima dolazili u Pag i pašku luku morali odraditi karantenu zbog zaraznih bolesti”, piše na službenoj ploči.
U moru ispred same crkvice više je potopljenih brodova, ostaci tereta brodova iz 16. stoljeća, tragovi parobroda iz 19. stoljeća i ostaci njemačkog ratnog broda iz Drugog svjetskog rata.
Malo ljudi zna no na ovom području je snimana vrlo popularna serija “The Terror” koju je producirao Ridley Scott nadahnut stvarnom priču o H.M.S. Erebusu i H.M.S. Terroru, istraživačkim brodovima koji su nestali u ledu Arktika prije gotovo dva stoljeća, u misiji otkrivanja legendarnog Sjeverozapadnog prolaza.
Staza nakon crkvice nastavlja ići uz obalu te stiže do Punte Mikula gdje se nalazi mala riva i svjetionik. Upravo se s ove točke pruža nezaboravan pogled na stazu Life on Mars.
Kod svjetionika se nastavlja staza, blagim usponom pratimo lijevu stranu obale, a cijelim putem nas prati pogled na Velebit. U par navrata slijedi kratki i malo strmiji uspon da bi se pogled otvorio na kršni “plato” i na fenomen takozvanih kamenih dina. Prolazimo kroz probijeni “kanjon”, prolazimo pored objekta te stižemo do Lokve na Ledeniku.
Kreće lagani uspon uz veliku stijenu koju pratimo te stižemo do križanja staza, a mi svoj put nastavljamo prateći strelicu ka Zatonu. Slijedi spuštanje uz nezaboravne prizore. U jednom trenutku se staza odvaja lijevo te vodi do Velesove špilje, no kako je ona zatvorena, mi smo je promatrali samo s vidikovca.
Spuštanje prema uvali Zaton je priča za sebe. Ovdje te čekaju zadivljujuće formacije stijena, a sve zajedno djeluje posve nestvarno. Doslovno imaš osjećaj kao da se nalaziš na filmskom setu.
Na samoj plaži je napravljen i nebeski labirint, a mi smo ovdje napravili dugu (čitaj duuuguuu) pauzu jer ovo mjesto naprosto zove da se isključiš, opustiš i zaboraviš na vrijeme.
Ovdje imaš opciju da produžiš svoj put do špilje Golubera, no kako smo malo previše guštali na plaži, odlučili smo je ne posjetiti. U špilju se ulazi s opremom za ronjenje.
Vraćamo se istim putem natrag i kod gore navedenog križanja krećemo s usponom prema Svetom Juri. Ovdje otvori malo više oči jer su markacije teže vidljive. Teren je znatno oštriji i grublji nego na drugim dijelovima staze.
Mi smo ostvarili dio uspona, no onda smo primijetili da se Aryji više ne da, te nismo htjeli forsirati hodanje, stoga smo se vratili istim putem natrag. Nismo išli sve do Lokve nego smo se pustili kršem kraj ulaza na staze, malo nakon parkinga.
Na stazi Druga strana Mjeseca – Sveti Jure čeka te više atrakcija. Prvo ćeš proći pored polu piramidalne kamene građevine za koju se pretpostavlja da je iz antičkih vremena i da je služila za signalizaciju. Nakon toga stižeš do promatračnice i zidanog objekta za vojnu posadu iz Drugog svjetskog rata. Ova promatračnica je služila za nadgledanje Velebitskog kanala i ulaza u Paška vrata. Sljedeća lokacija je mjesto gdje se nalazila velika bizantska utvrda iz 6. stoljeća u sklopu koje se nalazili i crkva svetog Jure. Ostaci crkve te cisterne za vodu koja se nalazi nešto dalje, vidljivi su danas. Dalje se susrećemo s Buljanovića stanovima, dok je Sveti Jure u pozadini.
Ako se odlučiš ići stopama našeg prvotnog plana, računaj da je “naša” staza duga skoro 12 kilometara te da se prolazi malo više od 400 metara nadmorske visine. Mi smo na kraju prošli malo više od sedam kilometara, oko 315 metara nadmorske visine, za što nam je trebalo 3.40 h uz sve uračunate pauze (a bilo ih je jer ova staza to traži).
Iskreno, ova staza me je oduševila i već dugo nisam toliko upijala sve prizore. Za Drugu stranu Mjeseca si uzmi vremena. Ovo nije staza koju želiš preletjeti. Stoga ako nemaš vremena za veći potez, bolje je da prođeš i guštaš u jednoj nego da staviš kvačicu na sve.
Korisne informacije za stazu Druga strana Mjeseca:
- Početak staze: šljunčani parking prije Lokve na Ledeniku ili kraj gradskog groblja (ako ideš na stazu iz mjesta Pag)
- Parking: šljunčani parking ili gradsko groblje
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko 12 km, prelazi se nešto više od 400 nadmorske visine. Dionica koju smo mi prošli je duga 7.14 km, prolazi se 314 metara nadmorske visine, a nama je bilo potrebno 3.40 h s uračunatim (dugim) pauzama. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Ovisno koju dionicu/trasu odabereš, staza može biti prikladna za početnike, ali i za iskusne planinare u izvrsnoj kondiciji. Ako ideš sa psom, imaj na umu da im teren može raditi probleme.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Na stazi ne, u mjestu Pag postoje ugostiteljski objekti koji rade i izvan sezone te trgovine
