Ljubav prema hrani često nije stvar etiketa. Nije nužno biti vegan da bi prepoznao kad ti se pred nosom pojavilo nešto što ima dušu, uravnotežene okuse i osjećaj da je nastalo iz generacija koje su znale kako se s malo napravi puno. Često se pak događa da ljubitelji putovanja koji su vegani, kad na nekoj destinaciji ogladne, moraju tražiti često precijenjene, hipstersko-instagramične veganske restorane koji uglavnom imitiraju zapadnjačku ideju o biljnoj prehrani.
No postoje i neke destinacije gdje lokalci već jedu plant based bez da o tome previše razmišljaju. Gdje su okusi duboki, teksture raznovrsne, a ti, kao putnik koji voli dobro jesti i ne želi se mučiti s bjesomučnim gledanjem u jelovnik, možeš sjesti za stol i bez stresa pojesti nešto što ti se usadi u pamćenje.
Evo pet zemalja u kojima tradicionalna i autentična gastronomija već obiluje jelima koja su po definiciji (ili vrlo lako mogu biti) veganska, bez da je netko morao “prepakirati” jelovnik.
Meksiko – više od guacamolea
Meksička kuhinja se lako može opisati kao vatrena mješavina, ali istina je da u srži ima masivnu bazu biljnih, jednostavnih, zadovoljavajućih jela koja tradicionalno nemaju meso ili se vrlo lako modificiraju da bi bila veganska. Krenimo od graha: bilo crni, pinto, kao frijoles refritos (ako se priprema bez životinjske masti), odličan je izvor proteina, teksture i “comfort” osjećaja, a u kombinaciji s tortiljama, salsama i avokadom, užitak je zajamčen.
Tu su i nopales (kaktusovi listovi), blago hrskavi, pomalo slatkasti s lukom i rajčicom, često se jedu kao salata ili prilog. Esquites (salata od kukuruza) u autentičnoj verziji može se napraviti bez majoneze ili s veganskom alternativom, a baza je zapečeni kukuruz, limeta, čili i hrpa začina. Dodatno, tlacoyos (deblje tortilje punjene grahom ili pastom od graha i začinia), sopa de tortilla (koja može biti povrtna), razne salse, i tradicionalna upotreba kukuruza i graha čine Meksiko mjestom gdje vegan ne mora tražiti “zamjene” nego se lako uklapa u ritam lokalne gastronomije.
Libanon – mezze kao filozofija
Libanonska mezze kultura je pravi dragulj: pola tanjura je već plant-based i u sebi nosi cijelu priču o uravnoteženoj mediteranskoj prehrani. Hummus i baba ganoush svjetski su poznate delicije, dok tabbouleh (bulgur, peršin, rajčica, limeta), mujadara (leća i riža s karameliziranim lukom) i warak enab (sarmice od vinove loze punjene pirjanim rižom i začinima) daju široku paletu tekstura, kiselosti i začinjenosti.
Falafel je već globalni simbol veganskog street fooda, ali ovdje je baš pravi i originalni, s puno peršina i kumina, hrskav izvana i mekan iznutra, često posluživan u lepinji s tahini umakom i kiselim krastavcima. Libanonska kuhinja ne traži da izbacuješ nešto, većina klasičnih snackova i priloga već je kompatibilna s plant based prehranom.
Indija – fermentirano i začinjeno
Indijska kuhinja, posebno ona iz južnog dijela ove mnogoljudne zemlje, je bliska ideji “kako napraviti puno s malo”. Puno tekstura, puno slojeva okusa, a temelj je često veganski. Dosa (tanka, hrskava palačinka od fermentirane smjese riže i leže) i idli (pareni kolačići od iste fermentirane smjese) poslužuju se uz chutneye (od kokosa, mente, tamarinda…) i odličan su izbor za prefini ručak.
Naravno mora se spomenuti i legendarni dahl, varivo od leće, kuhano s lukom, češnjakom, đumbirom i aromatičnim začinima kao što su kumin, kurkuma, korijander i garam masala. U mnogim receptima dodaje se ghee za bogatiju teksturu, ali ako se koristi biljno ulje umjesto gheeja, dahl je potpuno veganski.
Chana masala pak je začinjeni gulaš od slanutka u gustom, kiselkasto-pikantnom umaku od rajčice, luka, đumbira i mješavine začina. Slanutak daje slatkastu, orašastu osnovu, dok umak balansira kiselost, toplinu i aromu, pa je svaki zalogaj slojevit i zadovoljavajuć.
Za ljubitelje krumpira tu je i aloo tikki: hrskavi, začinjeni kroketi od zgnječenog krumpira (aloo) pomiješanog sa zelenim čilijem, korijanderom, garam masalom i ponekad graškom. Često se poslužuju s chutneyima (npr. tamarind ili metvica). Bez korištenja gheeja pri prženju (koriste li se recimo neutralna biljna ulja), aloo tikki je također vegansko jelo.
Etiopija – zemlja u kojoj je tradicija čudo za nepce
Ako tražiš destinaciju koja svaki dan može ponuditi nekoliko potpuno plant based obroka temeljenih na stoljetnim običajima, Etiopija je pravo gastronomsko iznenađenje. Baza lokalne gastronomije je injera: mekani, fermentirani kruh koji nije samo hrana, nego i alat s kojim se grabi i miješa jelo. Tad dolaze watovi: gulaši od leće i povrća, koji su u mnogim varijantama tradicionalno bez mesa, posebno u danima posta (koji su dio lokalne tradicije). Misir wat, bogata, pomalo gusta paprikašasta juha od crvene leće s lukom, češnjakom, đumbirom i začinima, klasični je primjer. Vrvi umamijem, toplinom i prijatnom ljutinom, a sve je to uravnoteženo kiselkastom notom injere.
Tu su i gomen (pirjani kelj), atkilt (kupus, krumpir i mrkva s blagim curryjem) te razne kombinacije povrća koje se slažu kao mozaik na veliki zajednički tanjur. Etiopija, uz sve te okuse i naviku da se dijeli iz centra stola, nudi i osjećaj da se jede nešto autentično, s naglaskom na dugu tradiciju i drevne običaje.
Vijetnam – svježina, balans i slatko-kiselo-ljuta rapsodija
Vijetnamska kuhinja je prava harmonija: svježe bilje, kiselina, mekane teksture i puno umaka za dipping, a mnoga jela se mogu napraviti u veganskim varijantama ili su takva tradicionalno. Bún chay, hladna salata od rižinih vermicelli rezanaca s tofuom, ukiseljenom mrkvom, svježim biljem, kikirikijem i dressingom tipično je vegansko jelo i u sebi nosi onaj osjećaj “laganog, a kompletnog” obroka.
Tu su i hủ tiếu chay i phở chay, verzije poznatih juha koje umjesto mesa koriste gljive, tofu, aromatične začine, veganski “fish sauce” i složenu bazu koja se dugo kuha od korijenastog povrća i začina. Vijetnamska je kuhinja konkretan primjer kako, kad je ravnoteža prioritet, biljna namirnica može biti centralni dio nekog jela, ne samo dodatak.
Sve nabrojane destinacije imaju nešto zajedničko: ne traže da se veganski putnik prilagodi, već mu većina lokalne kuhinje daje dovoljno prostora. To je rezultat povijesnih, klimatskih i kulturnih fleksibilnosti u načinu kako se hrana priprema i dijeli. Ako si ljubitelj dobre hrane, a voliš zagrebati ispod površine “trendova”, putovanja na mjesta gdje su tanjuri puni ovakvih autentičnih okusa neprocjenjivo su iskustvo. Bio vegan ili ne, dobra hrana je uvijek dobra hrana.
Naslovna fotka: Pexels
