Jesen je jedno od najboljih godišnjih doba za planinarenje uz more. Temperature su ugodnije, staze su manje prometne, a priroda i dalje izgleda očaravajuće – osobito uz pogled na Jadransko more. Rujan i listopad savršeno su vrijeme za sve koji žele izbjeći ljetne vrućine, a istovremeno doživjeti autentičnu ljepotu hrvatske obale i otoka.
Na mnogim obalnim i otočnim lokacijama nalaze se planinarske staze koje nude spoj mora, borove šume, suhozida, povijesti i spektakularnih vidikovaca. Bez obzira tražiš li laganu šetnicu uz obalu ili nešto zahtjevniji uspon s pogledom na more, jesen je pravo vrijeme za planinarske izlete na Jadranu.
U nastavku donosim izbor najljepših staza (naravno, samo one koje smo osobno prošli) za planinarenje uz more koje možeš istražiti ove jeseni.
Staza degenije, Novi Vinodolski
Novi Vinodolski poznata je ljetna destinacija koja oduševljava svojim plažama, no ovo kvarnersko mjesto na svom širem području nudi pravo bogatstvo ugodnih šetnica i planinarskih staza koje će ti možda izbiti dah, ali će ti zauzvrat pružiti nezaboravne prizore. Staza degenije nas je oduševila na prvi korak, i to ne samo zbog pogleda koji se prostiru na skoro cijeloj dionici, nego i zbog raznolikog terena i mirisnog bilja koje hodanje pretvara u pravi užitak.
Svoje ime je dobila po velebitskog degeniji, strogo zaštićenoj biljnoj vrsti, simbolu Velebita i Hrvatske. Staza je zahtjevnija, ne samo zbog visinske razlike koja iznosi 580 metara, nego i zbog činjenica da se ta razlika ostvaruje u prva tri kilometra na kršu. No, s druge strane, za planinara koji je u prosječnoj kondiciji, staza ne predstavlja veći izazov.
Stara Baška – uvala Bracol, otok Krk
Otok Krk je pravi planinarski biseri koji izvan ljetne sezone privlači veliki broj planinara i ljubitelja prirode. Kako i ne bi kada njegove staze često prolaze uz najljepše uvale, pogledi se protežu na predivne prizore, pokazuju surovu stranu krša, a često vode i povijesnim trasama. Izuzetno je popularna planinarska destinacija takozvani Vaclavov greben te staze koje od Baške vode u tom smjeru. Nedavno je trasirana jedna nova dionica od Stare Baške do uvale Bracol koja otkriva jednu novu stranu otoka Krka.
Ova izuzetno atraktivna staza može se proći na više načina – možeš se vratiti istim putem nazad, no isto tako možeš nastaviti istraživati druge staze na otoku Krku te tako složiti kružnu stazu.
Druga strana Mjeseca, otok Pag
Kada pričamo o planinarskim stazama na Pagu, našem najsurovijem (čitaj najgolijem) otoku, definitivno najpoznatija i najrazvikanija je Life on Mars staza koja počinje kod mjesta Metajna i vodi te na jedan posve drugi planet. Planinari i ljubitelji prirode stoga tijekom svog boravka najčešće prohodaju upravo tu stazu.
No, Pag već godinama ulaže u širenje svoje mreže planinarskih staza. Na ovom otoku osim što možeš posjetiti Mars, možeš se prošetati i po Mjesecu. Planinarska staza Druga strana Mjeseca s razlogom je dobila taj naziv i moram priznati da sam dio svog planinarskog srca ostavila na njoj.
Premužićeva staza, otok Rab
Kada se spomene Premužićeva staza, prva asocijacija većine planinara je Velebit. Posve shvatljivo jer je upravo dotična staza najpoznatije djelo šumarskog inženjera i dugogodišnjeg upravitelja šuma Ante Premužića. No, Premužić nije gradio svoje naveliko prepoznatljive staze samo na Velebitu.
Otok Rab se može pohvaliti s čak dvije Premužićeve staze, a ona koja se proteže od Supetarske Drage, točnije naselja Matkići preko visoravni Fruga pa sve do Lopara, ubraja se u jedne od najljepših staza na cijelom otoku. Mi smo krajem siječnja odlučili provesti aktivni produženi vikend na otoku Rabu te smo prohodali najljepše i najpoznatije staze ovog kvarnerskog otoka. Upravo nas je Premužićeva staza prema Loparu najviše oduševila.
Osorščica i vrh sv. Mikula, otok Lošinj
Osorščica se smatra jednom od najatraktivnijih otočnih planina, a pogled s vrha Sv. Mikula mnogi nazivaju ne samo jednim od najljepših pogleda na našoj obali nego i u cijeloj Hrvatskoj.
Sveti Mikula nije najviši vrh Osorščice. On se nalazi na 557 m, a najviši vrh je Televrina na 588 metara nadmorske visine. Sv. Mikula je popularniji jer se s njega pruža puno impresivniji pogled na Lošinj, dok se s vrha Televrina proteže pogled na pučinsku stranu.
Druga dionica Premužićeve staze Alan-Skorpovac, Velebit
Kada se spominje Premužićeva staza, najpopularnija je njena prva dionica, ona od Zavižana do Alana. Većina jednodnevnih izleta se odvija upravo na toj relaciji, dok ostale dionice ove poznate staze ostaju zanemarene. Osobno me oduševila druga dionica Premužićeve staze, ona koja se proteže od planinarske kuće Alan do planinarskog skloništa Skorpovac.
Druga dionica Premužićeve staze je naprosto predivna. Dio svog planinarskog srca sam ostavila na strim obroncima s kojih se pruža pogled na našu obalu, otoke poput Krka, Paga i Raba, a ako si te sreće na horizontu ćeš ugledati i Italiju. Ova dionica skoro cijelim putem ima otvoren pogled na more i doslovno bi konstantno mogao u rukama držati fotoaparat. Putem se otvara pogled i na nekadašnje livade, odnosno pašnjake, koje je stvorio čovjek, a koji se danas skoro pa ne koriste.
Omiška Dinara i vrh Kula, Omiš
Omiška Dinara, kao što i samo ime govori, nalazi se iznad Omiša, koji se upravo zbog svog položaja ubraja među najslikovitije gradove na našoj obali. Tomu pridonosi i ušće Cetine, a Omiš je zanimljiv i zbog svoje gusarske povijesti.
Ova planinarska staza je prepuna predivnih prizora, no ništa te ne može pripremiti na pogled koji se pruža s vrha Kula. Vidik se pruža na more, otok Brač, dolinu Cetine i Poljica, Mosor… I onda ugledaš Biokovo.
Kozjak, Kaštela
Jednom prilikom smo prohodali odličnu turu po Kozjaku. Početna točka jest planinarski dom Malačka do kojeg se stiže cestom iz Kaštel Starog. Na tom prijevoju postoji dovoljno mjesta za parkiranje automobila. Kako smo se zapravo autom popeli do skoro pa krajnje visinske razlike, na ovoj stazi te neće čekati veći usponi stoga je veoma ugodna i pruža dovoljno vremena za uživanje u nezaboravnom pogledu.
Ova kružna staza traje oko pet i pol sati hodanja, pri tome svakako računaj i na potrebne pauze. Mi smo osobno napravili veću pauzu tek kod planinarskog skloništa Orlovo gnijezdo, dok smo ostatak staze bili poprilično aktivni. Unutar, zaokružimo na šest sati hodanja, prođe se nešto više od 15 kilometara. Najljepši dio staze jest njen početni dio, odnosno sve do Orlovog gnijezda nakon kojeg se spuštamo do makadama s kojim idem podno samog hrpta i vraćamo se na asfaltiranu cestu s kojom smo došli do planinarskog doma.
Planinarenje uz more u jesen spaja najbolje od dva svijeta – mirnoću i boje planina s neusporedivim pogledom na Jadran. Dok ljetne vrućine i gužve ostaju iza tebe, upravo sada možeš doživjeti obalu i otoke u njihovom najautentičnijem izdanju. Svaka od ovih staza vodi te kroz drukčiji pejzaž – od surovog krša i stoljetnih suhozida do mirisnih borovih šuma i pogleda koji ostavljaju bez daha.
Ako si tražio pravi trenutak da istražiš otočne i obalne planinarske puteve, jesen je idealna sezona. Sve što ti preostaje je izabrati stazu i prepustiti se ritmu koraka, mora i planina.
