Zamamna, mirisna, aromatična i zasitna – paella je zasigurno jedan od simbola tradicionalne španjolske gastronomije. Ali ovo jelo nije samo gastronomski simbol Španjolske, već i pravi primjer kako hrana može nositi priču o povijesti, kulturi i načinu života jednog naroda.
Paella potječe iz regije Valencie, smještene na istočnoj obali Španjolske, gdje je nastala kao jelo običnih ljudi, poljoprivrednika i radnika koji su koristili ono što su imali pri ruci – rižu, svježe povrće, mahunarke, ponekad zečetinu i piletinu, a u obalnim dijelovima i plodove mora. Povijest kaže da su je kuhali na otvorenom, u velikim željeznim tavama nad vatrom od narančinog drveta, koje je davalo poseban miris i aromu.
Nije bila zamišljena kao jelo luksuza, već kao obrok koji hrani, grije i okuplja. I upravo ta njezina uloga zajedništva ostala je do danas, jer se paella rijetko jede sama – to je jelo koje se dijeli, bilo u obiteljskom krugu ili među prijateljima na velikim proslavama.
Danas je paella ponos Valencie i cijele Španjolske. Iako se u svijetu često povezuje s morskim plodovima, originalna valencijanska verzija zapravo sadrži meso – najčešće piletinu i kunića, uz dodatak mahunarki poput bijelog graha i zelenih mahuna. Osim toga, nezaobilazan sastojak je šafran, koji ne samo da daje paelli prepoznatljivu zlatnu boju, već i specifičnu dubinu okusa. Španjolci su vrlo ozbiljni po pitanju pripreme prave paelle i postoji jasna razlika između tradicionalne i modernih interpretacija koje su se proširile svijetom.
Ne radi li se zapravo o rižotu?
Zanimljivo je kako se paella kroz stoljeća razvijala i širila, prelazeći granice Španjolske i osvajajući restorane diljem svijeta. Svaka zemlja i svaki kuhar imaju neku svoju verziju, no temelj uvijek ostaje isti – riža koja upija sve okuse i aromatični dodaci koji čine ovo jelo posebnim. Ipak, da bi paella bila prava, ne smije se miješati rižu nakon što se doda temeljac. To je ključna razlika u odnosu na rižoto, koji se kuha uz stalno miješanje i dodavanje tekućine, što mu daje kremastu teksturu. Paella, s druge strane, mora ostati rahla, s lagano hrskavim dnom, poznatim kao socarrat, koji mnogi smatraju najboljim dijelom jela.
Tajna pripreme prave paelle nije samo u kulinarskoj tehnici, već i u umijeću strpljenja. Potrebno je koristiti pravu vrstu riže, poput španjolskog Bomba ili Calasparra, jer ona upija tekućinu, ali ostaje čvrsta. Također, tava u kojoj se kuha mora biti široka i plitka kako bi se riža ravnomjerno rasporedila i kako bi se dobio taj slavni socarrat. Vatra ili plamen moraju biti pravilno podešeni, jer previše topline može uništiti okus, a premalo pak znači da riža neće biti dobro kuhana.
Gdje se jede najbolja?
Ako želiš probati najbolju paellu, Valencia je nezaobilazna destinacija. U tom predivnom gradu se nalazi niz restorana koji se ponose tradicijom pripreme ovog jela, a postoje čak i festivali posvećeni paelli. No, i u drugim dijelovima Španjolske možeš pronaći izvrsne varijacije, osobito u Andaluziji i Kataloniji, gdje se često eksperimentira s lokalnim sastojcima.
Naravno, nijedna paella nije potpuna bez pravog pića uz nju. Tradicionalno se uz nju poslužuje suho bijelo vino poput Albariña ili Verdeja, koji svojim voćnim notama savršeno nadopunjuju bogate okuse jela. Ako si pak raspoložen za nešto osvježavajuće i lagano, sangria je uvijek dobra opcija – voćna, slatka i savršena za duga ljetna druženja.
Paella je više od jela – ona je simbol španjolskog načina života, njihove strasti prema hrani i uživanju u trenutku. Sljedeći put kada poželiš malo Mediterana na svom tanjuru, pokušaj pripremiti paellu i osjeti njezinu čaroliju.
Naslovna fotka: Unsplash
