Surfajući bespućima interneta, uvijek volim naletjeti na ljude kod kojih je ljubav prema putovanjima vidljiva na prvu. Upravo takva je i Patricia koja me osvojila svojim sjajnim opisima svih destinacija koje posjećuje, ali jednako tako nesebično dijeli savjete, trikove te potiče svakoga da se odvaži na nove avanture. Sve o njezinim počecima putovanja, tome kako je svoj hobi pretvorila u uspješan posao te zašto uopće putuje, otkrij u nastavku!
Tko je Patricia? Možeš li nam u nekoliko crtica predstaviti sebe, svoje interese i ljubav prema putovanjima?
Patricia je pustolovka, kreativka i poduzetnica, često i neshvaćena umjetnica haha. Obožavam putovanja, glazbu, fotografiju, bicikliranje, crtanje, dobre vidikovce i zalaske sunca. Putovanja su mi promijenila život, obogatila ga na više razina, podigla kvalitetu života, otvorila nove horizonte i neprestano učim i dalje rastem uz putovanja. Kod putovanja najviše volim slobodu i nesputanost, upoznavanje drugih, ali i bolje upoznavanje sebe, rušenje stereotipa i otvaranje za neke dosad nezamislive mogućnosti. U svijet putovanja ušla sam kao voditelj putovanja (turistički pratitelj), a onda sam otkrila sve pogodnosti samostalne organizacije putovanja i zato danas educiram ljude kako samostalno kreirati svoje pustolovine, po svojim željama i potrebama te unutar svog budžeta.
Kako je počela tvoja ljubav prema putovanjima i koje je bilo prvo putovanje koje ti je promijenilo pristup prema životu?
Od malena sam obožavala obiteljska putovanja i školske izlete. U srednjoj školi je game changer bilo putovanje u Rumunjsku (u sklopu EU projekta) i tad mi se prvi put javio taj neki a-ha moment, radila sam referat na temu Rumunjske, turizma, dvoraca i onda sam sve to vidjela uživo i shvatila da je moguće i da je divno! Da je drugačije nego sam zamislila, ali da je prekrasno! Kasnije sam počela putovati s agencijama za mlade koji su imali dinamične, ali jeftine aranžmane. Razrednica mi je bila turistički pratitelj i čim sam napunila 18 završila sam tečaj za turističkog pratitelja (danas voditelj putovanja) i počela više putovati. Želim naglasiti da tu prvenstveno radiš i ne plaćaju te da putuješ već da radiš svoj posao koji je jako odgovoran i stresan jer je puno pritiska na tebi – da sve znaš, da sve dobro prođe, da dobro koordiniraš ljude, da daješ jasne upute, da se nitko ne izgubi, da ljudi budu zadovoljni, da ispuniš očekivanja putnika, agencija, autoprijevoznika itd.
Najveća pak je prekretnica u mom životu svakako bio Brazil jer je bio moj prvi let avionom, prvo samostalno organizirano putovanje, prvi put sam sudjelovala na svjetskom eventu – Paraolimpijada 2016 i tu sam srušila razne barijere u svojoj glavi. Prvi put sam se oduprjela i roditeljima, odlučila da idem, unatoč nepovoljnim uvjetima (zika virus, daleko, opasno, skupo), ali znala sam da je to prilika koja se ne propušta! Kad jednom shvatiš da i ti, kao običan smrtnik, možeš stići na drugi kraj svijeta (i ne bankrotirati) i kad tamo imaš pozitivna iskustva, onda toga želiš još. Tu sam naučila da mogu sama, bez agencija i posrednika i da mi to uvelike snižava troškove, a i sama biram svoj tempo i prilagođavam plan puta svojim interesima, a ta sloboda je za mene neprocjenjiva!
Kako biraš destinacije na koje putuješ? Imaš li neki bucket list ili sasvim drugi princip odabira?
Najčešće idem tamo gdje nađem jeftinu aviokartu! Praktički su sve države na bucket listi, imam neke svoje prioritete, no najčešće destinacije biram tako da prednost imaju dobre tj. jeftine aviokarte, a ulogu igra naravno i kad moj dečko može dobiti godišnji jer se na daleke i egzotične avanture otisnem s njim, dok bliže destinacije ponekad odem s frendicom, ekipom (ako se uspijemo dogovoriti), a ponekad i sama. Ponekad isplaniram roadtrip, ali dosta mi je teško skupiti ekipu, ali kad se zaželim putovanja, putujem. Svijet je velik, mogućnosti ima mnogo, pa valja to prilagoditi sebi i svojim potrebama. Zimi često odem u toplije krajeve, to mi je baš fora. Ali nemam neko generalno pravilo, ako mi zvuči zanimljivo i novčano prihvatljivo, idem!
Koji ti je način putovanja najdraži? U društvu ili solo?
Najčešće putujem s dečkom i to mi je ujedno i najdraži način putovanja, jer smo jako slični, imamo ludi tempo, slične interese i lako se dogovaramo. On odlično pregovara i cjenka se, što je meni malo teže, ja malo više isplaniram što bi sve bilo dobro vidjeti i nekako se nadopunjujemo. Odlično je dok imaš dobro društvo jer tu je uvijek neka zafrkancija i zabava, ali ponekad baš volim otići solo jer je to neka druga dimenzija gdje zbilja možeš jasnije čuti sebe, svoje želje i potrebe bez prilagođavanja drugima i bez kompromisa. Tako da nekako volim kombinirati, svega pomalo. Sve ovisi o vremenu, trajanju putovanja, destinaciji, cijenama, ali da, s dečkom mi je najdraže. Kad odlučim da idem, pokušavam skupiti ekipu, ako ide, cool, ako ne, ja svejedno idem! Više ne čekam idealne uvjete i ne propuštam putovanja jer nemam s kim, uvijek možeš putovati sam sa sobom! Mislim da se ljudi prečesto boje putovati sami, pa putuju s bilo kim, a za mene je izbor suputnika jako bitan jer ukoliko se ne slažete baš, to neće biti dobro.
Preferiraš li više velike gradove ili voliš istražiti pomalo nedostupne lokacije?
Obožavam istraživati skrivenije lokacije, prirodne atrakcije, skrivene dragulje (hidden gems) i ići tamo gdje nema gužvi. Obožavam dvorce, napuštene dvorce, ruševine, olupine brodova itd. Svakako volim vidjeti i poznate turističke znamenitosti i velike gradove, ali ipak su mi nekako draži i šarmantniji manji gradovi. No najviše volim prirodne ljepote, a još kad se malo odmakneš od gužvi, napraviš koji dodatni kilometar, možeš imati prave komadiće raja, samo za sebe. Na svojim putovanjima uvijek imam kombinacije i gradova i prirode i poznatih i manje poznatih, nedostupnijih lokacija. Ako se dobro isplanira i organizira, moguće je puno toga vidjeti i doživjeti. Ali uvijek napominjem da ne treba kopirati tuđe itinerare i plan puta, već prilagoditi sebi jer svi smo drugačiji. Budi original!
Koja ti je destinacija do sada najviše prirasla srcu i kojoj se uvijek želiš vratiti?
Ovo mi je baš jako teško odgovoriti. Što se tiče prirode Island me zaista ostavio bez teksta i voljela bih se vratiti tamo, pogotovo da vidim auroru borealis i da ulazim unutar glečera. Peru i Kolumbija, Brazil, Meksiko, Tajland, Kambodža, ali i Kirgistan, Uzbekistan, JAR, ma sve me oduševilo na svoj način i rado bih se vratila da istražim i doživim više. Najčešće se pak vraćam (doduše poslovno, kao voditelj putovanja) u europske metropole poput Pariza, Londona, Amsterdama, Barcelone, Lisabona i svaki put se trudim otkriti još neki skriveniji kutak ili posjetiti nove atrakcije. Srcu mi je jako drag Portugal jer sam i studirala portugalski (uz pedagogiju) i ima mi tu neku posebnu, autentičnu notu. Uz sva putovanja, uvijek naglašavam i koliko tog uzimamo zdravo za gotovo i ne znamo cijeniti ljepote koje naša mala Hrvatska nudi! Tako da se uvijek rado vraćam doma!
Postoji li neka destinacija koja te razočarala, a od koje si puno očekivala?
Zapravo, ne! Ranije sam govorila Helsinki, no vjerujem da sada odem, da bih promijenila mišljenje. Na prvu me možda razočarao Prag jer su mi svi govorili da je prekrasan, a kad sam ga prvi put posjetila, bilo je tmurno vrijeme, bila sam umorna, jurili smo kroz grad, nismo baš imali vremena i tad mi se činilo kao razočaranje. Srećom, ta nepravda je brzo ispravljena jer sam kasnije istražila gotovo svaki kutak tog magičnog grada i malo je reći da sam oduševljena! Ni Pariz mi nije baš sjeo na prvu, ali što više se u neke gradove vraćam, to više dobrih strana otkrivam. Sve to ovisi o mnogo faktora i definitivno destinacije zaslužuju i drugu šansu! Iako, s ovim mindsetom koji sam po putu razvila, već u prvom susretu pronađem cool stvari, istražim, doživim, uživam i ne razočaram se. Bitno je dopustiti mjestima da te očaraju, da ih doživiš i proživiš, a ne unaprijed stvoriti neku idealnu, savršenu sliku (s Instagrama i filterima) i onda ostati razočaran jer nije ko na slici. To je sve veći problem današnjeg doba, da se na društvenim mrežama puno toga iskrivljuje i teži se uljepšavanju svega, retuširanju, brisanju ljudi s fotki, danas se previše time manipulira i ako ljudi putuju zbog savršene fotke, svakako vjerujem da se često razočaraju jer nije ko na Instagramu. No, putovanje je toliko više od tih „savršenih fotki“ i samo se treba prepustiti, a prilike za rast, upoznavanje novog i drugačijeg su svugdje oko nas.
Kako pristupaš hrani na putovanjima? Voliš li isprobavati street food i pomalo egzotične gastro delicije ili ideš ziheraški? Što je najluđe što si ikada probala?
Apsolutno da, volim isprobavati street food! Osim što je jeftinije od restorana, dobivaš uvid u kulturu i život ljudi u tom području, a i radije podržavam lokalno gospodarstvo i male ljude nego skupe, fancy lance hotela koji često „deru“ turiste. Ljudi se (pre)često boje, no ja uvijek isprobavam street food i zbilja moj želudac jako dobro podnosi razne svjetske kuhinje i delicije! Ponekad odem i u restoran i isprobavam lokalnu hranu, no najčešće kupujem u supermarketu i u smještaju kuham jednostavnija jela, to mi štedi mnogo novca.
Najluđe, hm, u Kini sam probala škorpiona, zvjezdaču, zmiju i neku pticu, e tad je bilo zabavno na aerodromu jer mi je trbuh postao vešmašina, ali taman prije leta sam sve izbacila iz sebe. Haha. U Kambodži sam probala pauka i nisam baš bila oduševljena, no volim isprobavati svakakvu hranu koju na ulici pripremaju pred tobom, a kojoj nikad ne zapamtim imena. Danas postoje svakakvi probiotici, tablete, preparati, aktivni ugljen i mislim da nema straha. Eksperimentiraj! Naravno, vidiš već na prvu ako je nešto presumnjivo, ali generalno, ako jedu lokalci i djeca, jedem i ja. Često je najbolja hrana u tim lokalnim krš „restorančićima“ i na štandovima.
Od kuda crpiš informacije vezane uz destinacije na koje putuješ? Jesu li to blogovi, YT, forumi i klasični putni vodiči?
Često kombinacija svega pomalo. Ranije sam se puno više informirala iz knjiga i vodiča, no današnji pristup tehnologiji zaista olakšava cijeli taj dio. Informacije su dostupne na par klikova pa sad najčešće pretražujem bespuća interneta, na hrvatskom i engleskom jeziku najčešće, sve o destinaciji koja me zanima. Volim zaviriti na YT i na blogove i čuti tuđa iskustva (no uvijek s rezervom), ali dopustiti destinaciji da me iznenadi. Bitno je da putuješ otvorenog uma i da nemaš puno predrasuda i stereotipa – dopusti si slobodu i doživi destinaciju na svoj način. Svakako, informiraj se, educiraj, planiraj i organiziraj, ali nemoj da ti svaka minuta bude isplanirana i da si stvaraš dodatni stres.
I sama si krenula u posao edukatorice o putovanjima. Kako si pretočila svoju strast i znanje u posao i koji su najveći izazovi s kojima se do sada suočila?
Nakon diplome i rada u školi, bila sam na burzi godinu dana i u nemogućnosti pronalaska posla, uzela sam stvar u svoje ruke i otvorila obrt. Educirala sam se, ulagala u sebe i osobni razvoj i shvatila da se zapravo ne želim vraćati u sustav već da želim spojiti ugodno s korisnim i pomagati ljudima da shvate da su im putovanja i uzbudljiv život dostupni i mogući. Veliki izazov su bile predrasude bližnjih, jer imaš diplomu i moraš imati „normalan“ posao, malo tko me uistinu podržao, no srećom ja sam vjerovala u svoju viziju i misiju. Velik izazov bio je pokretanje obrta, pa samopromocija, da ljudi uopće saznaju tko sam i što nudim, teško je s besplatnog sadržaja bilo krenuti nuditi i platne sadržaje i prodavati. Izazova u poslovanju uvijek ima, no bitno je slijediti sebe i kreirati posao po svom, da ogovara nama i našem stilu života, a ne uvijek ganjati tuđe poslovne modele i strategije. Zato danas nudim individualne konzultacije, grupne programe, radionice, predavanja, e-bookove, priručnike i puno toga mogu održavati online pa se posao može normalno razvijati i dok putujem, a to mi je bilo presudno! Nisam ja osoba za rad u uredu.
Smatraš li da su Hrvati još uvijek malo konzervativni prema egzotičnijim kulturama i putovanjima?
Ne volim generalizirati, no rekla bih, ne samo Hrvati, nažalost mislia da na Balkanu općenito još nekako vlada taj mentalitet da je daleko i egzotično opasno i da nemaš što tražiti tamo, da se u životu moraš mučiti i ako putuješ i sretan si, odmah nešto ne valja s tobom. Zato je bitan rad na sebi, da unatoč okolini i tuđem mišljenju, pa čak možda i osuđivanju, ti ipak kreneš i ostvaruješ svoje snove. Najčešće čujem tu predrasudu da su putovanja skupa i da si ljudi to ne mogu priuštiti, što mislim da danas više zaista ne stoji, jer smo u eri low budget aviokompanija gdje jedan let možeš naći već od 10 eur, a toliko kod nas košta ako odeš s frendicom na kavu i sladoled. Više se ne borim s ljudima koji ne putuju, ne možeš ljude promijeniti, s njima jednostavno pričam o drugim temama.
Koji je tvoj savjet za ohrabrenje za buduće putnike koji se još uvijek nisu odvažili samostalno putovati?
Ostavi strah kod kuće, informiraj se, educiraj se i kreni! Jednom kad kreneš samo će ti biti žao što nisi krenuo/la ranije! No, nikad nije kasno, sad je pravo vrijeme! Počni postepeno, Hrvatska, okolica, susjedne države pa dalje, kad skupiš malo samopouzdanja i putničkog iskustva lakše ćeš se otisnuti i na drugi kraj svijeta. Putuj otvorenog uma, učini sve što je do tebe, da putovanje bude sigurno i pomiri se s tim da ne možeš sve kontrolirati (ali to su čari putovanja). Nekad je dovoljno nakon dobrog plana i organizacije samo se prepustiti Putu i vjerovati životu… Nikako nemoj dopustiti da te tuđi strahovi i sumnje sputavaju, ti živiš svoj život! Ako te putovanja zovu, odgovori na taj poziv! A ako ti ja u tome mogu pomoći, tu sam!
Kako se ti kao žena i solo putnica snalaziš na putovanjima i jesi li se susrela s neugodnim situacijama? Kako pristupaš na mjestima koja se kulturološki značajno razlikuju od onoga čime smo upoznati na zapadu?
Odlično se snalazim, prvo se pripremim, istražim, onda isplaniram rutu, a srećom danas imamo i online i offline navigacije pa to snalaženje više nije problem, no uvijek možeš pitati i lokalno stanovništvo, (gotovo) uvijek će ti rado pomoći. Najneugodnije situacije sam zapravo imala u Hrvatskoj, a u Južnoafričkoj Republici nas je cimerica pokušala opljačkati no na vrijeme smo reagirali i dobili sve svoje stvari nazad. Uvijek se nastojim prije informirati o zemlji u koju putujem i što je tamo prihvatljivo, koja su „pravila“ te putujem otvorenog uma. Iako su ponekad razlike enormne, normalno mi je da smo drugačiji i pokušavam se s poštovanjem odnositi prema drugim kulturama. Najveći kulturološki šok je bila Kina, koliko god čitala o tome, kad tamo vidiš neke stvari, bar više cijeniš ono što imaš doma!
Gdje te sve možemo pratiti i kako te budući putnici mogu kontaktirati kako bi im pomogla da skupe znanje i motivaciju za korak koji bi im mogao promijeniti život?
Mogu me kontaktirati na društvenim mrežama ili direktno na mail plackovic7@gmail.com. Najaktivnija sam na Instagramu, a puno savjeta i doživljaja s putovanja dijelim i na svom blogu. Za one koji preferiraju audio format tu je podcast Putne avanture, dok YouTube još čeka neka bolja vremena.
