Već dugo se hrvatska planinarska zajednica nije u tolikom broju digla na noge. Za sve je kriv prijedlog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koje je donijelo Ministarstvo graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine, točnije članak 16. koji se odnosi na upravljanje planinarskim domovima. Naime, ako bi prijedlog dotičnog zakona bio prihvaćen, planinarski domovi i kuće koji su smješteni na državnim i županijskim zemljištima bi se dali na upravljanje javnim ustanovama i županijama, i to bez ikakvog sudjelovanja Hrvatskog planinarskog saveza i planinarskih udruga. HPS nije ni kontaktiran prilikom pisanja prijedloga dotičnog zakona. Cijela situacija izgleda poput loše tragikomedije jer su upravo planinari, odnosno HPS i planinarske udruge, izgradili, održavali i upravljali svih ovih godina planinarskim objektima. O tome što bi eventualno usvajanje ovog Zakona značilo za planinare i koliko su važne upravo planinarske udruge, porazgovarala sam s Hrvatskim planinarskim savezom, ali i strastvenim planinarom, autorom i novinarom Milanom Majerovićem-Stilinovićem koji je među prvima javno ukazao na ovu problematiku i što bi posljedice značile za hrvatsko planinarstvo. 

Kako to inače biva kod vrućih tema, komentara i mišljenja ima na sve strane. I dok jedni smatraju da se samo planinari trebaju brinuti o planinarskim objektima, drugi čak idu toliko daleko da optužuju Hrvatski planinarski savez da se o planinarskim domovima brine, evo tek sada, kada bi ih mogao izgubiti. Možeš li nešto izgubiti ako ono nikad nije bilo u tvom vlasništvu?

mosor_greben3

Nažalost, pitanje vlasništva, održavanja i upravljanja planinarskim objektima u Hrvatskoj nije baš toliko jednostavno. Jer da je, ne bi, primjerice, sada raspravljali oko prijedloga dotičnog Zakona jer bi pitanje vlasništva planinarskih domova već bilo riješeno. To su davno učinili naši susjedi Slovenci. No, kako bi razumjeli kompleksnost ovog pitanja, potrebno je poznavati materiju. Jer biti vlasnik, upravitelj ili zakupnik planinarskog doma nije jedno te isto. Zato je potrebno krenuti iz početka…

Što je toliko sporno u prijedlogu novog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske?

HPS je reagirao na nacrt prijedloga dotičnog Zakona te su njihova stajališta i prijedlozi izneseni u e-savjetovanju (u kojem mogu, zapravo, sudjelovati svi zainteresirani do 1. listopada klikom ovdje). 

U svom službenom očitovanju ističu kako “temeljem uvida u nacrt prijedloga Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, objavljen u e-savjetovanju, smatramo važnim ukazati na vrlo izgledne sigurnosne posljedice na planinare, izletnike i posjetitelje planinskih područja, koje bi mogle proizaći iz rješenja predviđenih u članku 16. toga Zakona koji se odnosi na upravljanje planinarskim domovima”. 

planinarska_kuca_alan

“Ono što zaista uvijek u Hrvatskom planinarskom savezu ističemo jest to da su planinarske kuće i domovi bili građeni na najnepristupačnijim mjestima kako bi se omogućio siguran boravak i zaklon u teško dostupnim planinskim područjima. Planinarske domove prije svega treba promatrati kroz aspekt sigurnosti, ne samo za planinare nego i za izletnike i posjetitelje planina, a nipošto ne kao nekakve poslovne prostore ili ugostiteljske objekte koji nekome služe za zaradu. Zbog toga naglašavamo opću javnu korist planinarskih domova koja je bila uostalom i temelj za njihovu izgradnju i za njihovo upravljanje već desetljećima kroz Hrvatski planinarski savez i planinarska društva”, objasnili su iz HPS-a. 

Koliko se planinarskih objekata nalazi na državnom zemljištu?

Kako HPS navodi, prema registru planinarskih objekata, danas su u funkciji 44 planinarska doma i 76 planinarskih kuća. Od toga, ukupno 47 planinarskih domova i kuća se nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu Republike Hrvatske – prema podacima to je 13 planinarskih domova i 34 planinarske kuće. 

Ukupno 24 planinarskih domova i kuća, koje se nalaze na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, nalazi se unutar granica nacionalnih parkova i parkova prirode, a 23 izvan zaštićenih područja.

Od 47 planinarskih domova i kuća koji se nalaze na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, samo u njih šest postoji ugostiteljska ponuda koju pružaju registrirani ugostitelji, dok u preostalih 41 planinarskih domova i kuća nema odgovarajućih tehničkih uvjeta, mogućnosti opskrbe i zainteresiranosti ugostitelja da na tim mjestima organiziraju ugostiteljske usluge, budući da poslovanje za njih ne bi bilo isplativo.

cesljakovacki_vis_papuk

Od spomenutih 47 planinarskih domova i kuća koje se nalaze na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, s njih 46 formalno ili neformalno upravljaju planinarske udruge članice Hrvatskog planinarskog saveza. Samo jednim domom, i to Schlosserovim domom na Risnjaku, upravlja javna ustanova, no dom je već dugo zatvoren jer uprava Nacionalnog parka ne uspijeva organizirati njegov rad unatoč tome što se nalazi na vrlo posjećenom i planinarski značajnom lokalitetu u središtu Parka. No, Schlosserov dom je priča za sebe i s ovim problemom ćemo se uhvatiti u koštac kasnije u tekstu.

Uopće nije sporno da oni domovi koji se bave i ugostiteljskim uslugama trebaju to čini u skladu sa zakonom. No, nije primarna stvar da svaki planinarski dom treba imati i ugostitelja. Puno važnije je to tko će osigurati da dom bude redovno otvoren i da pruža siguran zaklon ljudima koji u njega dolaze. HPS nikad nije ostvarivao nekakve prihode od zakupnine domova na državnom zemljištu, niti vidi interes u tome, niti smatra da je zakup važniji od pitanja tko upravlja. Jer onaj tko upravlja osigurava da je dom otvoren, osigurava dežurstva i prihvat planinara i sve drugo što je važno za sigurnost i funkcioniranje tih objekata”, ističu iz HPS-a.

orlovo_gnijezdo_kozjak

U nastavku HPS objašnjava kako se nakon proglašavanja neovisnosti Republike Hrvatske, točnije u protekle pune 33 godine, niti jedan planinarski dom nije izgradio državnim sredstvima na državnoj zemlji. Isto tako o planinarskim objektima u Hrvatskoj, bilo na privatnom ili državnom zemljištu, se brinu planinari kroz razne planinarske udruge koje su članice Hrvatskog planinarskog saveza. 

HPS sačinjava 341 udruga članica, ukupno oko 40.000 planinara, to je nešto više od jedan posto cjelokupnog stanovništva, a tu je i velik broj ljudi koji nisu članovi udruga, a vole i bave se planinarenjem i posjećuju i koriste planinarske domove. Nije neobično da se uz ovo pitanje veže i emotivni odnos, posebice kod onih udruga koje su izgradile, koje su uložile sate i sate volonterskog rada, pa i sredstva, te koji održavaju pojedine planinarske objekte. Potpuno razumijemo povezanost svih tih udruga i planinara s objektima o kojima se skrbe. Te državne imovine danas ne bi ni bilo da se o njima netko nije skrbio”, ističu iz HPS-a.

Milan, strastveni planinar, pisac, novinar i jedan od osnivača festivala knjiga i planina “Brdo knjiga”, među prvima je istupio u javnost o ovom problemu, ističući kako eventualno usvajanje ovog zakona donosi samo štete. 

Iznenadio me način na koji su iz prijedloga zakona izbačeni oni koji do sad upravljaju tim domovima i samim tim o njima znaju najviše – planinari i njihova društva. Siguran sam da oni mogu svojim dugogodišnjim iskustvom doprinijeti boljem rješenju postojećeg stanja, kad ga već treba mijenjati. A ne da gledaju što će sad sa svim onim u što su oni godinama ulagali i vrijeme i novac i znoj napraviti tko zna kakvi lokalni gospodari. Uz to, vidim puno problema u budućnosti, a malo argumentiranih, dugoročno dobrih rješenja u tom prijedlogu. Na takve stvari svi trebamo reagirati, na svoj način – ovo je bio moj, skroman, ali svejedno javni glas”, objašnjava Milan. 

Zašto planinarske objekte ne smijemo i ne možemo gledati kroz prizmu zarade

Bez planinarskih objekata, domova, kuća i skloništa, nema sigurnog planinarenja. Jer ako u prirodu, daleko od civilizacije, na često nedostupnom terenu ne možemo pronaći utočište i zaklon, mjesto gdje se možemo odmoriti, ugrijati i pronaći okrijepu, teško da možemo govoriti o ozbiljnijem planinarenju.

Upravo to je primarna i vodeća funkcija planinarskih objekata. Planinarski objekti ne donose financijsku zaradu, a njihovo vođenje i održavanje, kao što je praksa i pokazala, ovisi prvenstveno o ljubavi i strasti pojedinih planinarskih udruga i pojedinaca. Ti nesebični ljudi svakodnevno se susreću s brojnim izazovima koje prosječan ugostitelj ne može ni zamisliti. 

Mnogi su teško dostupni, teško je s logistikom i infrastrukturom, muka je ili skoro nemoguće do njih dostaviti osnovne potrepštine, hranu i piće, osigurati pristojno uređenje, korištenje kuhinje ili sanitarnog čvora. Negdje to rade magarci, negdje ljudi koji se nakon nekog vremena, naravno, zamore… Domovi su izloženi nepovoljnim vremenskim uvjetima, što znači da ih redovito treba popravljati, renovirati i održavati pa tu u konačnici najčešće nema ekonomske računice. A velik je problem jednostavno i naći ljude, domare, koji bi tamo praktički živjeli, brinuli se o domovima i njihovim posjetiteljima na pravi način. Tužno je zapravo kako nam je većina domova zapuštena i u jadnom stanju, u odnosu na susjedne države poput Slovenije, Italije ili Austrije. Njihovi načini upravljanja sigurno mogu koristiti i nama za primjer – opet, naravno, od doma do doma, jer uvjeti su za svaki objekt specifični”, smatra Milan. 

planinarski_dom_klek

Iz HPS-a objašnjavaju što bi se u slučaju izglašavanja dotičnog zakona u praksi moglo dogoditi. Primjerice, prema prijedlogu Zakona, Karlovačka županija raspisuje javni natječaj na koji se javlja pojedini ugostitelj koji na temelju neke javne nabave, dobiva planinarski dom Klek. Klek je veoma popularna planinarska destinacija, što se dotičnom ugostitelju može činiti kao izvrstan izvor brze zarade. Dom se daje u zakup, a ugostitelj ga može čak i prenamijeniti, ako to želi. On se ne mora ni brinuti o održavanju objekta, niti voditi računa je li on otvoren za planinare. 

Poanta svega je da je naprosto pogrešno promatrati planinarske objekte kao poslovni prostor za zakup ili kao ugostiteljski objekt, jer ih se treba prvenstveno promatrati kroz prizmu razloga zbog čega su izgrađeni – da služi na nekoj dužoj planinarskoj dionici kao smještaj, boravak ili zaklon u svim mogućim i nemogućim uvjetima. Zapravo je veliki dio njih izgrađen upravo na mjestima koji ne mogu ostvariti neki gospodarski interes i ne treba ih gledati kroz taj aspekt. A ovdje imate situaciju da netko tko možda i ne zna da ima tu imovinu, bi odjednom trebao brinuti o njoj. Po iskustvo, nažalost, Schlosserovog doma to ne funkcionira – on je najbolji primjer kako to izgleda kada javna ustanova se brine o državnoj imovini. Da se razumijemo, javna ustanova NP Risnjak se čak i trudi, no i ona ima ograničene kapacitete i nema tu količinu volontera koje HPS može angažirati. Odličan primjer za to je obnova planinarskog doma Umberto Girometta na Mosoru prije godinu i pol. Tada se doslovno složio ljudski lanac pomoću kojeg se iz ruke u ruku dodavao crijep, da bi ga se dopremilo za promjenu krovišta na objektu. Koja to županijska uprava može organizirati? Planinari mogu!”, objašnjava HPS.

Kako zapravo funkcionira dosadašnji sustav

Iz HPS-a ističu da postoji formalni i neformalni način upravljanja planinarskim objektima. Uglavnom planinarske udruge upravljaju na neformalni način, prema nekakvoj inerciji same činjenice da su oni ili sagradili, uredili ili obnovili pojedini objekt – na prvom mjestu je kontinuitet i djelovanje.

Mi ne tražimo vlasništvo nad planinarskim domovima koji su državno vlasništvo, mi tražimo upravljanje u cilju osiguranja sigurnosti. I to je kroz 150 godina organiziranog planinarstva kod nas funkcioniralo, odnosno 147 godina od prvog planinarskog doma u Hrvatskoj na Medvednici – tako da planinarsko društvo ili udruga upravlja planinarskim objektima. Mi kao savez svake godine i ulažemo vlastita sredstva od članarine po detaljno razrađenih kriterijima u obnovu i održavanje planinarskih objekata, upravo prema iskazima i potrebama planinarskih društava koja o pojedinim objektima skrbe. S druge strane upravo pitanje ugovora, to je rak rana gdje i nije moguće dati neku generalni odgovor jer je svaki objekt priča za sebe –  i kako je nastao, gdje je nastao i tko se brine o njemu”, objašnjavaju iz HPS-a.

ucka_veliki_planik

Milan smatra da današnji sustav funkcionira, ali da može i treba biti bolji. 

“Samo je par domova u zemlji koje se može izdvojiti kao domove opremljene za 21. stoljeće – svi ostali još su uvijek u 20-om, a neki, nažalost, i u 19-om stoljeću po onom što nude, od usluge do udobnosti. Država se o njima premalo brinula, prerijetko i nedovoljno ulagala. Istina je i da planinarska društva pak kao upravljači imaju različite rezultate. Treba postaviti pitanje umješnosti i truda pojedinog društva i njegovih ljudi koji o objektu brinu. Ali i kod onih koji to rade najbolje, sigurno je da planinari sami ne mogu financirati ozbiljnije radove. Kad se oni i dogode, ne rezultiraju ‘navalom gostiju’ i velikom zaradom. No, ipak je većina domova otvorena i na njih se možete pouzdati, to je činjenica. Ovaj prijedlog zakona ne nudi jamstva da će tako i ostati, ističe Milan.

HPS vodi analizu “Statusa, izazova i prespektive upravljanja planinarskim domovima, kućama i skloništima u hrvatskim planinama”, imaju operativni program upravljanja planinarskom infrastrukturom koji su sami napravili i usvojili kroz svoja tijela. Plava ploča na ulazu u svaki takav objekt oznaka je da je dotični pod HPS-om te su podaci o istom javno dostupni u Registru planinarskih objekata na službenoj stranici Hrvatskoj planinarskog saveza. 

veliki_risnjak

I dok jedni napadaju dotično ministarstvo, drugi pak za trenutno stanje optužuju Hrvatski planinarski savez, smatrajući da svih ovih godina krovna organizacija nije ništa poduzela po pitanju planinarskih domova u Hrvatskoj. HPS smatra da je “vrlo paušalno i neutemeljeno tvrditi da Savez ništa nije poduzeo”

“Obratite li se bilo kojem upraviteljem planinarskih objekata, vidjet ćete da se javljaju na natječaje i da su zahvalni na ustupljenim sredstvima i sredstvima koje primaju s naše strane. 270 projekata obnove pojedinačnih objekata smo realizirali i financirali sredstvima HPS-a prema planinarskih udrugama. Ovo je, recimo, što se konkretno učinilo. Isto tako ne možemo reći da se po pitanju drugih stavki nije pokušavalo. Primjerice, niti jedan planinarski objekt koji je u vlasništvu planinarske udruge i pod upravljanjem iste nije propao. Tu govorimo znači o domovima koji su u vlasništvu nekog planinarskog društva, ovdje ne govorimo o onim objektima koji pod to ne spadaju. To su paušalne nekakve ocjene koje nemaju utemeljenja u objektivnim činjenicama. Analiza statusa, izazova i perspektiva upravljanja planinarskim objektima na 44 stranice detaljno razgrađuje i objašnjava što je u kojem razdoblju učinjeno i koji izazovi su se pojavili. Mislim, treba reći da u nekim stvarima se nije uspjelo”, odgovara HPS na optužbe. 

Što se konkretno događa sa Schlosserovim domom i planinarskim domom Zavižan

Pričati o planinarskim objektima u Hrvatskoj, a ne spomenuti slučaj Schlosserovog doma i planinarskog doma Zavižan, je naprosto nemoguće. I dok je prvi ponovno zatvoren i svakim danom sve više propada unutar Nacionalnog parka Risnjak, drugi je otvoren, no brojni planinari komentiraju njegovo uređenje, ali i uslugu. U toj raspravi proziva se država, ali i HPS. 

planinarski_dom_zavizan

Planinarski dom Zavižan smješten je unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, a u njemu se nalazi meteorološka postaja Državnog hidrometeorološkog zavoda. Do njega je moguće doći automobilom, a za noćenje je potrebna prethodna najava i dogovor s domaćinom te je objekt opskrbljen pićem. 

Davne 1928. godine državna uprava daje Hrvatskom planinarskom društvu dopuštenje da na toj zemlji sagradi planinarski dom i stavi ga u javnu funkciju za planinare i šumare koji borave na Velebitu. 

Za planinarski dom Zavižan je HPS prije 20-ak godina vodio spor na sudu u Gospiću, a presuda je bila u korist Republike Hrvatske. To je tako. Zavižan nije sasvim tipičan primjer jer se gore nalazi ekipa iz Hidrometeorološka zavoda koja ujedno onda i obavljaju ulogu domara. HPS ne bira meteorološkog voditelja u meteorološkoj postaji. Trebali bi biti sretni što gore postoji barem netko tko ima interes biti, boraviti, živjeti i u konačnici biti na usluzi planinarima”, ističu iz HPS-a. 

schlosserov_dom_risnjak

Bolan primjer je Schlosserov dom koji se nalazi na nepristupačnom terenu do kojeg se ne može doći prijevoznim sredstvom. Njegovim ponovnim zatvaranjem, na prostoru Nacionalnog parka Risnjak ne postoji planinarski objekt koji prihvaća planinare i izletnike. 

Bitno je znati da je konkretno 1932. godine Hrvatsko planinarsko društvo na Schlosserovoj livadi izgradilo planinarski dom uz dopuštenje tadašnjih vlasti i stavilo ga u javnu funkciju, održavalo i brinulo se o njemu do okvirno 1988. godine kada upravljanje preuzima javna ustanova Nacionalni park Risnjak. Zadnjih godina ključni problem je zapravo to što u samome domu nisu osigurani odgovarajući uvjeti za pružanje ugostiteljskih usluga te se išlo kroz takozvani model zakupa gdje se očito ne uspijeva naći zakupnik koji bi bio spreman podrediti svoj život tome da boravi gore, opskrbljuje dom i slično. To je zahtjevan posao – i samo održavanje i opskrba istog, kao i prihvaćanje planinara koji dolaze”, objašnjavaju iz HPS-a. 

U nastavku objašnjavaju kako je Hrvatski planinarski savez u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja pokrenuo inicijativu da se izradi projektna dokumentacija za obnovu i rekonstrukciju 12 planinarskih domova, među kojima su Schlosserov dom, planinarski dom Snježnik, Zavižan i drugi. 

“Cilj je da se napravi ozbiljnija rekonstrukcija planinarskih domova. To je sada isto situacija u kojoj jedno ministarstvo traži načina kako da unaprijedi planinarsku infrastrukturu zajedno s Hrvatskim planinarskim savezom, dok na drugom mjestu Ministarstvo za državnu imovinu praktični isključuje planinarske udruge koje se zapravo skrbe za planinarske objekte niz godina. Iz zakona ispada da oni koji su izgradili planinarsku infrastrukturu bi na koncu trebali biti zakupnici iste da bi uopće mogli koristiti objekte. To nema smisla!”, objašnjavaju iz HPS-a. 

snjeznik_risnjak

No, nije Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja jedino ministarstvo koje uspješno surađuje s planinarima. Odličan primjer kako država i planinarske udruge mogu izvrsno surađivati i doprinijeti planinarskoj infrastrukturi, je suradnja s Ministarstvom turizma i sporta s kojim HPS vodi projekt “Sigurna i održiva planinarska infrastruktura”. 

“U sklopu projekta se namjenski ulažu sredstva u HPS za održavanje registriranih planinarskih puteva i skloništa. HPS i njegove udruge, to je oko 600 ljudi, sudjelovali su u realizaciji na terenu tog projekta u zadnjih devet mjeseci. Znači uz potporu Ministarstva turizma smo ulagali i održavali planinarske puteve, čak štoviše, HPS ima sporazum o dugoročnoj suradnji o održavanju planinarske infrastrukture s dotičnim Ministarstvom u kojem se ono izričito navodi da ono prepoznaje HPS kao jedino operativno sposobnu instituciju za uređenje planinarske infrastrukture. S jednim ministarstvom jako dobro surađujemo, dok ako je pitate drugi, ispada da se planinari trebaju brinuti o putevima i skloništima, da uređuju puteve koji će na koncu voditi možda sutra do nekog restorana jer će se netko sjetiti prenamijeniti planinarski dom u restoran, posjetiteljski centar ili nešto treće”, uspoređuje HPS. 

ucka_brgud

I dok pojedina ministarstva vide planinare kao jedino ljudstvo koje ima znanje, broj, volju, ljubav i želju da se brine o planinarskoj infrastrukturi i objektima, drugo ministarstvo smatra da netko drugi može puno bolje obavljati taj posao. Jer Schlosserov dom nam očigledno nije dovoljan primjer kako to u samoj praksi izgleda.

“Što oni kojima ovaj prijedlog zakona ‘daje’ domove na upravljanje – uprave nacionalnih parkova ili parkova prirode te županije –  zapravo znaju o tom zadatku? Znaju li ljudi u županijama uopće doći do nekih domova na svom terenu, a kamoli kako s njima upravljati? Koji su kriteriji po kojima će oni odlučivati o dodjelama koncesija za upravljanje objektima  i koliko će se pri odlukama voditi javnim interesom, a ne vlastitom ‘kesom’? Moguće je da će nekima biti svejedno je li objekt planinarski dom ili luksuzni ‘retreat’ bogatog pojedinca. Svakodnevno vidimo koliko je korupcije i nekompetencije po brojnim županijama u zemlji. Funkcionalni domovi za zemlju poput Hrvatske su strateški iznimno važni već danas, a u budućnosti će, sa svim klimatskim promjenama koje ona donosi, biti još i važniji. Ne treba ih olako i u potpunosti davati u ruke gospodara koji nisu dokazali da to zaslužuju i mogu to dobro obavljati”, ogorčeno komentira Milan. 

Kako je pitanje vlasništva i upravljanja planinarskim objektima riješeno u Sloveniji i Austriji i možemo li nešto naučiti iz njihove prakse

Slovenija i Austrija poznate su planinarske države u kojima stanovništvo živi za boravak u planinama, a ljubav prema planinarenju se rađa od malih nogu. Često hrvatski planinari čeznutljivo gledaju ka susjednoj državi i pitaju se zbog čega stvari u Sloveniji funkcioniraju, zašto su domovi u puno boljem stanju i nude bolje usluge, te zbog čega takva praksa ne može biti kod nas.

“U Sloveniji je u 90-ima prihvaćen model u kojem su planinarski domovi u trenutku pretvorbe državnog vlasništva, zapravo dani 90% u vlasništvo planinarskim udrugama, a 10% svakog objekta je u vlasništvu Planinske zveze Slovenije. Time se kroz krovnu organizaciju osiguralo da se zapravo ne može prenamijeniti objekt u neku drugu svrhu. Ovdje onda pričamo o posve drugoj situaciji – udruge neposredno mogu aplicirati za europska sredstva, mogu dobivati građevinske dozvole i slično. HPS, primjerice, ne može ni na koji način dobiti sredstva, primjerice, za obnovu doma ili dobivanje građevinske dozvole na Snježniku jer nije vlasnik objekta. To je ta razlika i to treba imati na umu. Naime, ljudi nama pripisuju da smo krivi što je dom propao, a uopće ne razumiju koja je uloga vlasnika, uloga upravljača, korisnika, zakupnika i ugostitelja u planinarskom objektu”, objašnjavaju iz HPS-a. 

triglav_uspon_slovenija

U nastavku ističu i model u Austriji putem kojega država financira Austrijski planinarski savez koji dobivenim sredstvima obnavlja, održava i uređuje domove te tako država zapravo prepoznaje da je dotična suradnja veoma bitna za razvoj planinskog turizma u zemlji.

“Možemo i trebamo koristiti iskustvo Slovenaca i Austrijanaca koji su prepoznali da su planinarske udruge motivirane, da imaju ljudstvo i volontere te na koncu najbolje brinu o planinarskoj infrastrukturi”, poručuju iz Hrvatskog planinarskog saveza. 

Milan se nada da će cijela ova rasprava na koncu uroditi pozitivnim promjenama. Nakon dugo godina zanemarivanja kompleksnog pitanja vlasništva, vođenja i uređivanja planinarskih objekata napokon je ono stavljeno u prvi plan. 

“Promjene neće biti preko noći, ali važna tema se otvorila, i to treba iskoristiti. Drago mi je da planinari (bili članovi društava ili ne) iz cijele zemlje reagiraju u tolikom broju jer to pokazuje važnost ove teme. Oko nje se angažira puno ljudi, daju komentare i zanimljive prijedloge. Među njima je puno stručnjaka, znanstvenika, pravnika, ugostitelja, ljudi iz raznih sfera života koji ‘s glavama na kupu’ sigurno znaju i mogu više od ovog ‘dekreta’. Planinarska zajednica – zajednica osviještenih građana, u prvom redu –  pokazuje da je oko ovog povezana i da ima kompetentne ljude kojima je stalo. Reagiraju i političke stranke jer i među njima ima ljudi koji razumiju loše efekte predloženih izmjena. Neka to čine i iz kratkoročnih političkih pobuda, manje je važno – važan je princip demokracije. Sljedećih mjeseci zajedno s onima koji odlučuju treba pronaći najbolje rješenje za domove: bolje od postojećeg stanja, i svakako bolje od trenutnog jednostranog, površnog prijedloga kojeg svakako treba mijenjati, za kraj zaključuje Milan.

Planinari, izletnici i ljubitelji prirode, pogotovo u slučaju kiše, jakog vjetra ili snijega, se ispred planinarskog doma ili kuće neće zapitati tko je vlasnik zemljišta na kojem se objekt nalazi. Njih će samo zanimati jesu li vrata otvorena, mogu li sigurnost i zaklon potražiti pod tim planinarskim krovom, a široki osmijeh i toplo gostoprimstvo domara koji zna koliko njegovo utočište znači, znaju u tren oka zagrijati i najpromrzlije gojzerice. 

hgss_velebit

Otkrij još priča:

  1. damir_santek
  2. mali_princ
  3. planinarenje_kisa
  4. mali princ, crnopac, velebit (1)