U posljednje vrijeme postalo je sasvim jasno da mnoge popularne destinacije itekako osjećaju teret i trpe multidimenzionalnu štetu od prekomjernog turizma. Diljem Europe ovaj problem postaje sve izraženiji pa tako svakodnevno možemo čuti vijesti o lokalnim prosvjedima i pritiscima stanovništva za promjenom politike u destinacijama poput Barcelone, Venecije ili Amsterdama. Popis svjetskih destinacija koje sve manje uspijevaju postići balans između turizma i dobrobiti i kvalitete života lokalnog stanovništva postaje sve duži. U skladu s time, ugledna turistička publikacija Fodor’s objavila je listu destinacija na koje ne bi trebalo ići u 2025. godini i razloge zašto je tako. Na sreću svih nas ljubitelja istraživanja svijeta, postoji stvarno pregršt mjesta na planetu koja nisu pod pritiskom masovnog turizma pa je itekako poželjno poslušati savjete stručnjaka, pustiti određene destinacije da se malo “odmore” i poći istraživati alternative.
Takozvana “No List” za 2025. ima za cilj navesti destinacije koje pate od neodržive popularnosti. Ove su lokacije popularne s dobrim razlogom – zapanjujuće su, intrigantne i kulturno značajne. Međutim, jasno je da neka od tih mjesta propadaju pod teretom vlastite popularnosti.
Ključni čimbenik u ovim izazovima često je sklonost vlada da daju prednost iskustvima posjetitelja u odnosu na dobrobit lokalnog stanovništva. To može dovesti do nepovratnih promjena u tim destinacijama, čineći ih pretjerano skupim, homogeniziranim ili čak uništenim. I budimo iskreni: posjet takvim mjestima rijetko rezultira sretnim putnicima. Kretanje gradovima prepunim turista je frustrirajuće, uznemirujuće je razgledavanje gradova u kojima lokalno stanovništvo mrzi prisutnost turista, a lutanje prirodom zatrpanom smećem je depresivno.
Destinacije koje se nalaze na listi itekako zaslužuju popularnost i obožavanje koje dobivaju. Vrijedne su vremena i novca. Ipak, bezbrojni izazovi s kojima se suočavaju stvarni su i hitni. Iz Fodor’sa poručuju da naravno ne zagovaraju potpuno bojkot putovanja, nego vjeruju da je prvi korak za ublažavanje problema prepoznavanje da problem postoji. No List služi za isticanje destinacija u kojima turizam vrši neodržive pritiske na zemlju i lokalne zajednice. I tim se stresovima treba pozabaviti. Na taj način omiljena svjetska odredišta mogu takva ostati i za sljedeću generaciju.
Bali, Indonezija
Turistička industrija Balija i prirodni okoliš povezani su u krhkom, kružnom odnosu: gospodarstvo Balija cvjeta na gostoprimstvu koje se oslanja na zdravlje njegovih prirodnih krajolika. Taj se utjecaj odražava u nedavnim brojkama: prema Središnjem zavodu za statistiku pokrajine Bali, otok je zabilježio oko 5,3 milijuna međunarodnih posjetitelja 2023., pokazujući snažan oporavak u usporedbi s razinama prije pandemije, iako ispod 6,3 milijuna posjetitelja 2019. Do prvih sedam mjeseci 2024. broj stranih turista porastao je na otprilike 3,5 milijuna, što predstavlja porast od 22% u odnosu na isto razdoblje vremenski okvir 2023.
Ovaj oporavak putovanja nakon pandemije samo je pojačao napetost na otoku. Iako je ovaj priljev potaknuo gospodarstvo, također je izvršio ogroman pritisak na infrastrukturu Balija. Nekada netaknute plaže poput Kute i Seminyaka sada su zatrpane hrpama smeća, a lokalni sustavi gospodarenja otpadom jedva se drže.
Lokalna koalicija znanstvenika i nevladinih organizacija koje rade na proučavanju i rješavanju pitanja gospodarenja otpadom, procjenjuje da otok godišnje proizvede 1,6 milijuna tona otpada, a plastični otpad čini gotovo 303 000 tona. Unatoč ovim značajnim količinama, samo 48% ukupnog otpada se odgovorno gospodari, a samo 7% plastičnog otpada se reciklira. Ovaj manjak dovodi do toga da 33 000 tona plastike svake godine ulazi u rijeke, plaže i morsko okruženje Balija, što predstavlja ozbiljnu prijetnju ekosustavima otoka.
Također je bitno razmotriti kvalitetu svakodnevnog života stanovnika jer to često dovodi do problema kao što su povećani troškovi života, zagađenje bukom i prometne gužve, što se već događa na Baliju. Štoviše, prekomjerni turizam može pogoršati konfliktne odnose između turista i stanovnika zbog nedostatka poštovanja posjetitelja prema lokalnoj zajednici i mještana koji se osjećaju preopterećeni gužvom.
Koh Samui, Tajland
Naizgled netaknuti planinski otok Koh Samui u Tajlandskom zaljevu desetljećima je privlačio posjetitelje svojim ultraluksuznim odmaralištima i vilama. Odredište se već vratilo na razinu turizma prije pandemije, prošle godine stiglo je 3,4 milijuna turista, a očekuje se da će se brojke povećati za 10-20% za 2024. Budući da se bliži premijera nove sezone HBO-ove popularne serije White Lotus, mnogi se boje da će brojevi znatno narasti u sljedećih nekoliko godina.
Stručnjaci se brinu da će povećani promet pogoršati postojeće probleme na otoku. Trenutno se nalazi 200.000 tona otpada na odlagalištu izvan vidokruga turističkih mjesta i luksuznih vila, kao i brzog, često nereguliranog, novog razvoja na obroncima planine. Dok tajlandska vlada premješta 60 tona otpada dnevno, to je nedovoljno za borbu protiv zaostatka od 200.000 tona i dnevnog nakupljanja od strane stanovnika i posjetitelja.
Neregulirana prekomjerna izgradnja također je pogoršala ove probleme. Stručnjaci za održivi razvoj otkrivaju da ima puno ilegalne gradnje privatnih vila i odmarališta te da je provedba zakona vrlo slaba zbog političkog uplitanja. Eksponencijalni rast turističke industrije također je doveo do većih zahtjeva za radnicima koji što je rezultiralo ubrzanjem domaće migracije. Sav taj novi razvoj na obroncima planine također povećava rizik od klizišta, posebno s obzirom na sječu drveća unutar prirodno zelenog, krhkog krajolika, kao i štetan utjecaj na morske i divlje životinje.
Mount Everest
Avanturistički turizam u Nepalu napredovao je daleko u posljednjih 76 godina otkako su Tenzing Norgay i Edmund Hillary podigli svoje zastave na vrhu Mount Everesta. Tada je vještina bila prepreka ulasku u prirodu. Danas je prepreka novac. Turisti bez planinskog iskustva mogu platiti lokalcu da im nosi zalihe, omogućujući avanturu koja je većini inače nedostupna. To je veliki sigurnosni problem jer su lokalni radnici izloženi većem riziku od ozljeda ili smrti kada su njihovi klijenti neiskusni.
S manjim preprekama za pristup, sve više i više ljudi hrli u Nacionalni park Sagarmatha, nepalski nacionalni park dio kojeg je Mount Everest, a svi oni doprinose prenapučenosti. U posljednjih 25 godina broj posjetitelja se više nego udvostručio, a danas ga godišnje posjeti oko 58.000 ljudi. Kao rezultat toga, sela duž staze Everest Base Camp Trek (najpopularnije u tom području i Nepalu) drastično su se promijenila. Kuće koje su nekada bile male poljoprivredne farme sada su čajane i hoteli, a priljev usluga i pogodnosti dovodi do nezamislivih količina smeća. Procjenjuje se da oko 30 tona smeća i nemjerljiva količina ljudskog izmeta stoji na padinama Everesta, a još više na stazi do tamo.
Iako je turizam donio neviđene mogućnosti zapošljavanja i, na mnogo načina, bolju kvalitetu života, većina lokalnih radnika slaže se da broj posjetitelja treba ograničiti. Ipak, nema znakova usporavanja turizma. Godine 2023. nepalska vlada izdala je rekordnih 487 dozvola za penjanje na Everest, broj koji se tijekom godina stalno povećavao (iako se neznatno smanjio 2024.). Unatoč hrpama smeća, divljim životinjama koje nestaju i pretrpanim stazama, Ministarstvo turizma ne smatra da je područje prenapučeno.
Agrigento, Sicilija, Italija
Stanovnicima Agrigenta, drevnog grada na brežuljku na jugozapadnoj obali Sicilije, koji se priprema postati talijanska prijestolnica kulture 2025., nestašica vode nije strana – rezerve se redovito skladište, a isporuke stižu u cisternama. Opskrba vodom postoji već desetljećima. Ali klimatske promjene i dugotrajna suša guraju situaciju do kritične točke.
Kriza vode se pripisuje nekoliko čimbenika. Opskrba vodom Agrigenta obuhvaćena je podzemnim sustavom akvadukta koji je navodno zastario i propušta. Neki mještani nedostatak vode pripisuju neučinkovitoj upravi i lošem upravljanju. Vlasti su raspravljale o nadogradnji vodovodne mreže od 2011., ali je malo toga poduzeto. Povijesna i kulturna mjesta također su u opasnosti. Izvanredna arheološka baština u slavnoj Dolini hramova uronjena je u prekrasan poljoprivredni krajolik koji bi stalna suša i problem s vodom mogli ugroziti i transformirati tijekom vremena.
Nestašice vode prisilile su neke tvrtke na zatvaranje, dok stotine kućanstava vodu čuvaju u spremnicima za pranje i kuhanje. Mali hoteli i pansioni bore se kako bi svojim gostima osigurali dosljednu opskrbu vodom. Ovog su ljeta neki smještaji ograničili rezervacije u kolovozu jer nisu mogli jamčiti ispiranje zahoda ili funkcionalne tuševe. Hoteli nabavljaju vodu s kopna, ali manjim objektima nedostaje skladišnih kapaciteta ili jednostavno ne mogu priuštiti taj trošak.
Regionalne vlasti postavile su niz kratkoročnih i dugoročnih strategija, uključujući ponovno aktiviranje iskorištenih bunara, izvanredno održavanje postojećih brana i izgradnju novih postrojenja za desalinizaciju. Također planiraju bušiti golema podzemna ležišta vode koja su nedavna geološka istraživanja otkrila u podzemlju. Ali to područje također trpi nemilosrdnu sušu – najgoru u posljednjih 30 godina, i utječe na gotovo milijun ljudi. Sicilija je ove godine dobila manje od četvrtine uobičajenih zimskih oborina.
Gospodarstvo Agrigenta uvelike se oslanja na turizam pa ne želi obeshrabriti posjetitelje. Ali povećanje broja turista znači veći pritisak na slabu vodovodnu mrežu. Ako se razdoblje suše i izvanredne situacije s vodom nastavi, jasno je da bi to moglo predstavljati ozbiljan problem za održavanje događaja u gradu tijekom iduće godine u kojoj je Agrigento prijestolnica kulture.
Britanski Djevičanski otoci
Iako je turizam i dalje jedan od “dva stupa” gospodarstva Britanskih Djevičanskih otoka (drugi su financijske usluge), raste zabrinutost da trenutna putanja možda nije u potpunosti u najboljem interesu okoliša ili ljudi koji ove otoke zovu domom. Jedan od ključnih problema je veliki fokus na kruzerski turizam.
Putnici s kruzera čine oko 72% ukupnih dolazaka turista. Nasuprot tome, broj posjetitelja koji su prenoćili ostao je gotovo 24% ispod svog vrhunca iz 2017. Ova promjena izaziva zabrinutost, posebno jer turisti na kruzeru obično troše manje novca na lokalnoj razini u usporedbi s gostima u odmaralištima, koji su kroz povijest donosili najveći dio prihoda od turizma.
Dodatni problem je često spor tempo planiranja infrastrukture, kao i nerealni rokovi koje daje vlada. Postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda oštećeno uraganom Irma 2017. konačno je ponovno otvoreno ranije ove godine nakon brojnih odgoda. I koraljni grebeni otočja, već ranjivi zbog klimatskih promjena, suočavaju se s dodatnim stresorima. Iako postoje neke mjere zaštite, uključujući uspostavu Odbora zaklade za klimatske promjene, mnogo toga ostaje neregulirano. Labava pravila o sidrenju, razvoju obale i zaštiti od sunca za grebene pridonose velikom odumiranju koralja.
Kerala, Indija
Kerala je dugo bila simbol indijskog tropskog šarma koji privlače putnike iz cijelog svijeta. Ova indijska država je 2023. primila rekordnih 21,8 milijuna domaćih turista i 649 057 međunarodnih posjetitelja – a projekcije za ovu godinu pokazuju čak i veće brojke. Iako je to nedvojbeno blagodat za gospodarstvo Kerale (turizam trenutno doprinosi 10% državnom BDP-u), također je počeo uzimati danak ovoj nekoć netaknutoj južnoj indijskoj državi.
U srpnju su ogromna klizišta pogodila sela Mundakkai i Chooralmala, odnijevši više od 400 života. Katastrofa se dogodila u regiji koja je pretrpjela degradaciju okoliša zbog pretjeranog razvoja. Brojna vladina izvješća upozoravala su na ove opasnosti tijekom proteklog desetljeća, ali su često zanemarena. Gotovo 60% od 3782 klizišta u Indiji između 2015. i 2022. dogodilo se u Kerali, a država postaje sve sklonija katastrofama.
Još jedna ključna atrakcija, jezero Vembanad, smanjuje se zbog poplava, bespravne gradnje i povećanog i nekontroliranog turizma. Zdravlje jezera, jednog od najvećih indijskih močvarnih ekosustava, dodatno je ugroženo povećanjem količine odmarališta. Otpadne vode i kanalizacija ispuštaju se izravno u jezero, povećavajući razine onečišćenja i šteteći životinjama.
Kyoto i Tokyo, Japan
Izraz “Kankō kōgai” ili “turističko onečišćenje” pojavio se u japanskim medijima, odražavajući sve veću nelagodu zbog poplave stranih turista koji se slijevaju u Japan. Imenovanje fenomena podiže razinu hitnosti i iritacije zbog prenapučenosti, rastućih troškova, nedostatka usluga i ignoriranja lokalnih običaja.
Službeni podaci Japanske nacionalne turističke organizacije (JNTO) ističu da je dolazni turizam na neviđenoj razini. S više od 3,2 milijuna, srpanj 2024. imao je najveći broj međunarodnih putnika ikada. Broj stranih posjetitelja premašio je 3 milijuna i u ožujku, travnju, svibnju i lipnju. U cijeloj zemlji poduzeća i lokalne vlasti igraju se s podizanjem cijena kako bi turizam učinili nedostižnijim. Ograničenja za posjetitelje i naknade sada su na snazi i na prometnim lokacijama poput staza na planini Fuji.
Popularne tržnice također sve više daju prednost potrebama turista i zbog toga gube svoj lokalni okus. Tržnice poput Tsukiji u Tokiju i Nishiki u Kyotu nekada su imale vrlo razumne cijene pa su mještani mogli kupiti svježe proizvode. Ali sada su to turističke žarišne točke pa su cijene daleko veće, a hrana koja se prodaje također zadovoljava samo ono što turisti vole.
Oaxaca, Meksiko
Budući da je Meksiko bio jedna od rijetkih zemalja s otvorenim granicama, mnogi su amerikanci i europljani “pobjegli” tamo tijekom pandemije. Od 2020. u Oaxaci je došlo do porasta turizma od 77%, što je stvorilo vrtoglav porast stanarina i raselilo dugogodišnje stanovnike. Kako se sada stranci masovno useljavaju, engleski sada zamjenjuje španjolski kao dominantni jezik, a zgrade koje su prije bile stambene pretvorene su u trgovine, restorane i turistička prenoćišta. Od prošle godine službene brojke pokazale su da je u gradu bilo 4800 Airbnb stanova za iznajmljivanje. Stan u središtu grada može koštati 70 dolara na noć, brojka koja je nedostižna za mnoge lokalne stanovnike koji prosječno zarađuju oko 12 dolara dnevno.
Budući da je turizam u porastu, mnogi lokalci smatraju da se njihovi kulturni amblemi – poput konzumacije mezcala i festivala Guelaguetza – suočavaju s komercijalizacijom u stilu Disneylanda. Za Guelaguetzu, slavlje autohtone glazbe i plesa, kaže se da je glavni razlog zbog kojeg 58% putnika posjećuje grad, a festival je postao vrlo insceniran događaj za koji su se plaćale ulaznice za koji su lokalni stanovnici bili uskraćeni.
Pritisak na javne usluge glavnog grada Oaxaca de Juáreza—uključujući vodoopskrbu, kanalizaciju i odvoz smeća—pogoršava se. Stanovnici četvrti poput La Cascade i Lindaviste izašli su na ulice krajem prošle godine kako bi prosvjedovali zbog nedostatka vode čak 40 dana. Također postoje strahovi da će nedavno otvorena autocesta koja povezuje Oaxacu sa surferskim gradom Puerto Escondido pogoršati stvari prevoženjem još više ljudi i posljedično pogoršati probleme zagađenja i dovesti do poskupljenja smještaja.
Ruta North coast 500, Škotska
Što se događa kada ruta za road trip postane previše popularna, prijeti prirodnom okolišu i postaje smetnja zajednicama koje žive uz nju? Stanovnici najslikovitije škotske rute, poznate kao North coast 500 (NC500), dobro znaju. NC500, koji je “uspostavljen” 2015., tvori obalnu petlju koja prolazi kroz regiju North Highlands. Izvorno njime upravlja i promovira North Highland Initiative, neprofitna organizacija koju je osnovao kralj Charles III, a 2018. ga je kupila NC500 LTD., privatna tvrtka u vlasništvu danskog milijardera (i najvećeg škotskog zemljoposjednika) Andersa Holcha Povlsena.
Cilj je bio promicati gospodarski rast u regiji prikazivanjem njezine divlje ljepote i jedinstvene povijesti, od dramatičnih litica i bajkovitih dvoraca do mirnih jezera i uspavanih ribarskih sela. Projekt je uspio, NC500 je navodno doprinio više od 22 milijuna funti lokalnom gospodarstvu u 2018. i dodao 180 radnih mjesta s punim radnim vremenom. Ali ovaj novootkriveni porast popularnosti dolazi sa značajnim nedostacima.
Kampiranje u šatorima ili kamperima jedan je od najpopularnijih načina za turiste da dožive NC500, ali nedostatak odgovarajućih objekata uključujući kampove, toalete i određena područja za kemijski otpad uzrokuje probleme duž rute. Uobičajeno je “divlje kampiranje” na plažama, u bespućima, pa čak i na privatnom posjedu, a stanovnici izvješćuju da su iza njih pronalazili tragove požara od logorske vatre, smeće, jednokratne roštilje, pa čak i ljudski izmet.
Kao što je slučaj s mnogim europskim susjedima Škotske, prekomjerni turizam također povećava troškove života u gorju, osiromašujući lokalno stanovništvo i stalno mijenjajući kulturu regije. Stanovici se slažu da bi se trebali poduzeti značajni koraci u borbi protiv problema koji predstavlja prekomjerni turizam prije nego što zauvijek promijeni ljepotu i privlačnost ovog kraja.
Izvor: Fodor’s
Naslovna fotka: Unsplash
