I dok se kod nas blagdanski stol prepoznaje po bakalaru, pečenju, orasima i mirisu cimeta, drugdje u svijetu se Božić slavi uz jela koja nam mogu zvučati neobično, ponekad i pomalo ekstremno. No iza svakog tog tanjura krije se ista potreba: okupiti obitelj, obilježiti kraj godine i pojesti nešto što se ne jede svaki dan.
Upravo je božićna kuhinja jedan od najboljih vodiča kroz kulturu. Klima određuje sastojke, povijest oblikuje recepte, a religija i običaji daju im simboliku. Ono što nama izgleda čudno, drugdje je okus djetinjstva, miris doma i sjećanje na zajedništvo.
U ovom izboru donosimo božićna jela i pića iz raznih dijelova svijeta koja su iz hrvatske perspektive neuobičajena, ali daleko od odbojnih, naprotiv, često su iznenađujuće privlačna, topla i logična u svom kontekstu.
Island: Fermentirani morski pas
Na Islandu se Božić ne slavi tiho ni nježno. Jedno od najpoznatijih tradicionalnih jela je hákarl, fermentirano meso morskog psa. Proces pripreme traje mjesecima, a rezultat je izrazito snažan miris i okus koji izaziva podijeljene reakcije čak i među lokalnim stanovništvom. Hákarl se jede u malim zalogajima, gotovo ceremonijalno, i najčešće uz brennivín, lokalnu rakiju od krumpira i kima. Ovo nije jelo užitka, nego jelo identiteta, podsjetnik na surov život u polarnim krajevima, gdje se hrana poštovala jer je bila rijetka.
Norveška: Lutefisk
U Norveškoj se za Božić često jede lutefisk, sušena riba (najčešće bakalar) koja se rehidrira i obrađuje lužinom. Rezultat je tekstura koja mnogima djeluje čudno, gotovo želatinasta, ali Norvežani je smatraju delikatesom. Lutefisk se poslužuje s krumpirom, graškom, maslacem i slaninom, a cijela večera odvija se u mirnoj, gotovo meditativnoj atmosferi. Ovdje je Božić spor, tih i duboko povezan s prirodom i postom koji mu je prethodio.
Južna Italija: Božić koji miriše na more
U južnoj Italiji, osobito u Napulju, Badnja večer znači večeru bez mesa, ali s obiljem ribe i morskih plodova. Tradicija poznata kao „Fešta sedam riba“ uključuje bakalar, jegulju, lignje, školjke i razne varijacije morskih jela. Ova večera nije strogo definirana jelovnikom, nego atmosferom: dugim stolom, glasnim razgovorima, maslinovim uljem i vinom. More je na tanjuru, ali i u pričama koje se ponavljaju svake godine.
Venezuela: Hallacas
U Venezueli je Božić nezamisliv bez hallacasa. To je složeno jelo od kukuruznog tijesta punjenog mesom, maslinama, kaparima i povrćem, zamotanog u listove banane i kuhanog. Priprema hallacasa traje danima i uvijek je kolektivna. Svaki član obitelji ima zadatak, a proces je jednako važan kao i samo jelo. Okusi su bogati, blago slatkasti i začinjeni, prava slika zemlje u kojoj se miješaju europski, afrički i autohtoni utjecaji.
Brazil: Božićna večera na ljetnim temperaturama
Božić u Brazilu dolazi usred ljeta, pa se jelovnik prilagođava vrućini. Iako se jede pečena puretina, ona je često popraćena hladnim salatama, rižom s grožđicama, orašastim plodovima i tropskim voćem. Posebno mjesto zauzima rabanada, brazilska verzija prženog kruha natopljenog mlijekom i posutog cimetom. Jednostavno, slatko i savršeno za dugu božićnu večer pod otvorenim nebom.
Japan: Božić s piletinom
Iako Božić u Japanu nije vjerski blagdan, postao je gastronomski fenomen. Zahvaljujući marketinškoj kampanji iz 1970-ih, KFC piletina postala je simbol božićne večere, a narudžbe se rezerviraju tjednima unaprijed.
Filipini: Slatko, gusto i utješno
Na Filipinima Božić traje dugo i slavi se intenzivno. Tradicionalna jela poput bibingke i puto bumbonga, kolača od riže, kokosa i palminog šećera, jedu se nakon večernjih misa. Uz njih se pije tsokolate, gusta vruća čokolada pripremljena od pravog kakaa. Hrana je teška, slatka i namijenjena dijeljenju, savršena za noći ispunjene pjesmom i druženjem.
Etiopija: Post, pa gozba
U Etiopiji Božić dolazi nakon dugog posta, pa je božićni obrok snažan i simboličan. Jede se doro wat, pikantni pileći gulaš s kuhanim jajima, poslužen na velikom kruhu zvanom injera. Jelo se dijeli rukama, iz zajedničkog tanjura, čime se naglašava zajedništvo.
Južna Afrika: Božić na otvorenom
U Južnoj Africi Božić se često slavi na otvorenom, uz roštilj i hladna jela. Na stolovima se nalaze pečeno meso, salate i malva pudding, topli desert od marelica i vanilije. Blagdan se pretvara u piknik, a atmosfera je opuštena i druželjubiva. Božić ovdje nema snijeg, ali ima vrijeme, sunce i hranu koja se dijeli bez žurbe.
Božić se svugdje slavi drukčije, ali se svugdje jede s istom namjerom. Hrana nije samo gorivo za organizam, nego priča o mjestu, povijesti i ljudima. Ono što nama djeluje neobično, drugdje je utjeha, ritual i sjećanje. Možda baš ove godine, uz poznata jela, na stol stigne i neki novi okus. Jer putovanje ne mora početi avionom, ponekad je dovoljan tanjur i malo znatiželje.
Naslovna fotka: Unsplash
