U rano proljeće smo se uputili na produženi aktivni vikend na Cres i Lošinj, a jedna od naših destinacija je bio sjeverni dio otoka Cresa gdje se nalazi pitoreskno mjesto Beli koje gleda na tisućljetnu šumu upečatljivog naziva Tramuntana. Jednom prigodom mi je pod ruke došla mapa pješačkih staza na kojima se možeš upoznati s bogatom povijesti ovog kraja i upijati svu ljepotu njene prirode. 

Šumu Tramuntanu čine divovski hrastovi i kesteni koji su stari više od 100 godina, a među njima se nađu i višestoljetni divovi koji se protežu 30 metara u visinu. Tramuntana je svjedok neraskidive veze čovjeka s prirodom. Na ovom području se nalaze stari volovski putevi, gromače, pastirski stanovi i stara sela koji i dan danas prenose zaboravljene priče ovog kraja. 

cres_beli-

Na području Tramuntane se zadržava i reliktna populacija zidne gušterice i krtice kojima je Cres jedino nalazište na kvarnerskih otocima. 

Bjeloglave supove danas možemo naći samo na par otoka u cijeloj Hrvatskoj

Mjesto Beli je poznati i po bjeloglavim supovima. Početkom 20. stoljeća ova moćna ptica je živjela na skoro cijelom području Hrvatske – od Učke, Primorja, Velebita, Dalmacije pa sve do Dubrovačkog primorja. Danas, nažalost, se bjeloglavi supovi gnijezde samo na Cresu, Krku, Prviću i Plavniku stoga se njihova populacija naziva i kvarnerskom. Smatra se kako danas ima oko sto parova. 

Ovo su dugovječne ptice koje se, vjerovao ili ne, hrane isključivo strvinama velikih i srednjih sisavaca. To znači da nikad ne jedu živi plijen. Zbog toga je svojevrsni čistač jer sprječava potencijalno širenje zaraza. Bjeloglavi sup je jedna od najvećih ptica na svijetu s rasponom krila od 240 do 280 cm. Odrasla ptica može težiti i do 12 kilograma. 

tramuntana_cres

Zanimljiva je činjenica da su naši kvarnerski bjeloglavi supovi jedini koji se gnijezde na liticama iznad mora. U drugim zemljama to čine pretežito u planinskim područjima. 

Na našim otocima supovima su glavna hrana nastradale mrtve ovce. Bjeloglavi supovi danas spadaju pod ugroženu vrstu. Brojni su razlozi za to. Prije svega im nedostaje hrane jer se na otocima stanovništvo manje bavi stočarstvom. Tijekom života znaju nastradati i zbog strujnog udara ili sudara s vjetroelektranama. Jedan od uzroka je i konzumacija zatrovanih meka. 

“Naime, trovanjem vukova, čagljeva, lisica i ostalih predatora putem zatrovanih meka, ugroženi su i supovi. Posljednji veliki slučaj nenamjernog trovanja supova u Hrvatskoj desio se 2004. godine na otoku Rabu kad je putem meke zatrovane karbofuranom, namijenjene čaglju, stradao čak 21 bjeloglavi sup!”, piše na službenoj stranici Centra na posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli.

Tramuntana nudi pregršt planinarskih, pješačkih i biciklističkih staza

Završni dan našeg boravka na otocima prije trajekta uputili smo se istražiti jednu od brojnih staza na području Tramuntane. Nakon što smo proučili teme i kilometražu, odlučili smo proći ljubičastu, takozvanu Vilinsku stazu, koja vodi kroz selo Žanjevići, do lokve Kosmačev te se vraća u Beli. 

Proučavajući izvore na internetu, naletjela sam na dvije karte staza na području Tramuntane. Nude veoma sličan sadržaj i dionice te smo se mi odlučili ucrtati trag prema jednoj mapi, vidjevši da su pojedini putevi prilikom ucrtavanja i dalje postojeći. 

tramuntana_cres

Zašto ovo napominjem? Očigledno jedna mapa više nije aktivna jer smo imali izuzetno puno problema prilikom snalaženja na stazi koja bi trebala biti turistička. No, o tome u samom opisu staze u drugom dijelu teksta. 

Na jednoj mapi piše da postoji sedam pješačkih staza, dok na drugoj šest (izostavljena je staza Kroz potok). Dotična mapa se nalazi na službenoj stranici Centra za posjetitelje na kojoj pak prije ulaska u mapu piše da postoji sedam pješačkih, odnosno turističkih staza. Jedino što jesam jest zbunjena. 

Sve staze se po imenu poklapaju, no ne i po tragu. U nastavku navodim podatke za pojedine staze, no iskreno nakon našeg posjeta više nisam sigurna jesu li kilometraže i satnice točne. Svakako preporučujem posjet Centru za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli gdje bi se trebale dobiti detaljnije informacije o postojećim stazama. Osobno sam mislila svratiti u Centar prilikom povratka, no radio je do 14 h te smo poljubili vrata. 

tramuntana

Inače su staze podijeljene po bojama i svaka od njih ima svoju temu. 

Crvena staza se zove Izložba povijesti i umjetnosti u prirodi, duga je 10 kilometara, a na njoj ćeš vidjeti 21 umjetničke skulpture. Za prolazak je potrebno oko tri do četiri sata hodanja. 

Crna staza naziva se Kroz potok, počinje na plaži i vodi kroz kanjon, a duga je svega 1,9 km Staza masmalića je označena plavom bojom, vodi do sela Niska i duga je 6 km, a za nju je potrebno odvojiti oko dva i pol sata. 

Staza orhideja označena je narančastom bojom, započinje u Porozini i vodi preko prijevoja Malog i Velog vrha, do sela Niska te se vraća do početne točke. Duga je 10 kilometara i za nju je potrebno oko četiri sata. 

tramuntana_vilinska_staza

Pepijeva staza označena je zelenom bojom, vodi do lokve Paiska, sela Frantin te kroz šumu natrag u Beli. Duga je pet kilometara i za nju je potrebno oko dva sata. 

U igri s prirodom nosi tirkiznu boju i namijenjena je prvenstveno poučavanju djece o prirodnim vrijednostima. Duga je 1,4 kilometra i na njoj se nalazi i dječji labirint. 

Osim pješačkih, na području Tramuntane postoji i sedam planinarskih i tri biciklističke staze. 

Tramuntana na Cresu: Vilinska staza

Kao što sam objasnila, mi smo se odlučili proći Vilinsku stazu, što zbog kilometraže, što zbog zanimljivog naziva. Na njoj smo trebali vidjeti i četiri labirinta. 

Prvu grešku koju smo napravili je odabir parkinga. Prilikom ulaska u područje mjesta Beli postoji kod zavoja proširenje s označenim parkingom, no mi smo vjerovali kako ćemo ga naći kod Centra za posjetitelje. Međutim kako ga tamo nije bilo, produžili smo ravno, priključili se izuzetno lošem makadamu s puno kamenja na kojem nikako nismo mogli naći proširenje. Nakon što smo se nekako na jedvite jade parkirali, krenuli smo s hodanjem. Stoga, automobil parkiraj prije skretanja za Tramuntanu, kod zavoja gdje ima par parkirnih mjesta. 

tramuntana

Prvi dio staze je bio odlično označen, a kao što sam napisala, pojedine staze imaju svoju boju. Prateći svoj ucrtani trag na pametnom satu, krenuli smo ravno, držeći se dijela zelene staze. Naime, staze se na pojedinim lokacijama poklapaju. Na par mjesta smo sa strane ugledali ljubičaste markacije naše staze koje ukazuju da idemo lijevo, no trag to nije činio. Čim bi se makli s križanja, ponovno bi naletjeli na svoje markacije, stoga smo smireno nastavili svoju avanturu. 

Negdje na pola puta staze stižemo do lokve Kosmačev koja je igrala nekoć veliku ulogu za napajanje stada. I tu negdje nastaju naši problemi. 

tramuntana_cres

Pored lovke se nalazi Rusalkin labirint koji se nije pokazao u najboljem izdanju. Bilo je jasno da su, vjerojatno, divlje svinje učinile svoje. Kod lovke iznenadno markacije nestaju. Pokušavamo naći stazu prateći ucrtani put na svom pametnom satu. Staza se nastavlja lijevo od labirinta, zaokružuje lokvu te se uspinje. Tek prilikom uspona vidimo posve izblijedjele markacije koje nikome ne mogu poslužiti kao orijentacija jer su se stopile s prirodom. Tada ujedno počinjemo uočavati miješanje ljubičastih i klasičnih markacija. 

Nakon lovke slijedi konstantno praćenje markacija i sata. Staza je na dijelovima posve zarasla, miješaju se ljubičaste, bijele (!) i klasične markacije. Na dijelovima je posve jasno da su markacije brisane, da bi na istom mjestu osvanule crveno-plave pa opet ljubičaste. 

tramuntana_cres

Umjesto da uživamo u prirodi, počinjemo osjećati frustracije, a staza koja bi trebala biti turistička i pješačka pretvara se u igru snalaženja. Ostatak labirinata na putu je posve devastirano te izgleda kao nasumično naslagana hrpa kamenja. 

Prije Ishtarinog labirinta markacije upućuju na jednom dijelu prema lijevo. Pratili smo ih, no shvatili smo da se odmičemo od svog traga i da nema baš smisla da se vraća prema prvom dijelu staze. Vraćamo se natrag, ponovno srećemo ljubičaste markacije, no taj dio je zapušten. Ishtarin labirint je danas to samo u svom nazivu.  

tramuntana_vilinska_staza

Već pomalo živčani i frustrirani napokon smo nakon 2.45 h i skoro osam kilometara stižemo do auta.

Kasnije sam išla uspoređivati staze, no i dalje imam puno nedoumica oko istih. Žao mi je što nismo stigli do Centra gdje bih možda dobila odgovore. 

tramuntana_cres

Posve je jasno kako je staza dok je bila održavana bila jedna lijepa pješačka dionica na kojoj prolaziš i pored starih pastirskih stanova, lokve Kosmačev i zanimljivih labirinata. Danas je, nažalost, dio dionica zapušten, labirintni prepušteni prirodi i šumskim stanovnicima koji zasigurno nisu čarobne vile. 

Ne znam u kakvom je stanju ostatak staza i koji trag bi danas druge pješačke staze trebale pratiti. Vodeći problem Tramuntane, odnosno onog dijela kojeg smo mi prošli (a on se i križa s drugim stazama) je džumbus markacija. Nije problem mijenjana trase staza, no problem je ako dio markacija prefarbaš, pored istih ostaviš druge, a pored njih treće. Put je posve nejasan, a na dijelovima markacije skoro pa uopće nisu vidljive. 

beli_cres

Iskreno se nadam da će se problem održavanja i označavanja Tramuntana staza riješiti u skorijoj budućnosti. Ovaj dio Cresa je uistinu poseban, a izlet se izvrsno nadopunjuje i s razgledavanjem malog mjesta Beli. 

cres_vodic
osorscica_losinj

Korisne informacije za Vilinsku stazu Tramuntana:

  • Početak staze: Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli
  • Parking: podno Centra, u zavoju prije mjesta Beli
  • Naplaćuje li se ulaz?: Ne
  • Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 7,9 km, a za nju nam je bilo potrebno 2,45 h uz kratku pauzu kod lovke i probleme snalaženja na stazi. Staza spada pod K1 (kondicijski lagana) i T1 (tehnički nezahtjevna). Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje.
  • Za koga je prikladna staza: Staza nije tehnički ni kondicijski zahtjevna i zapravo je turistička, odnosno pješačka staza. No, zbog gore opisanog stanja, preporučujem dobro proučavanje traga. Ne bih je preporučila početnicima i izletnicima bez iskustva upravo zbog gore opisanog problema. Kada i ako se problem riješi, ova staza je divan izlet za cijelu obitelj.
  • Postoji li mjesto za hranu i piće?: u mjestu Beli smo vidjeli ugostiteljski objekt koji je za vrijeme našeg boravka bio zatvoren, no vjerujem da radi u ljetnoj sezoni
  1. kanjon_vrzenica_uvala_vela_luka
  2. mjesecev_plato_krk
  3. obzova_krk
  4. baska_bracol
vila_carolina_losinj

Otkrij planinarske staze i na otoku Krku:

  1. kanjon_vrzenica_uvala_vela_luka
  2. mjesecev_plato_krk
  3. obzova_krk
  4. baska_bracol

Leave a Comment

Your email address will not be published.