Kada se spominju mjestašca na otoku Cresu, većina posjetitelja će se odmah sjetiti naselja Lubenice koje je postalo prava mala atrakcija na ovom otoku. Mi smo tijekom svog produženog vikenda na Cresu i Lošinju odlučili posjetiti jedno drugo mjesto koje se ubraja među najstarija naselja na ovom otoku – Beli. Ovo pitoreskno naselje nudi pravi vremeplov u doba kada dani nisu prolazili u gužvi i vrevi, kada je život bio sporiji, a ljudi su bili više povezani s prirodnom.
Mada je prošlo oko 4.000 godina od njegovog osnivanja, u Beli i danas ideš kako bi se isključio od modernog svijeta, povezao s prirodnom i osjetio mir i spokoj.
Sama vožnja prema ovom naselju je doživljaj za sebe. Kod prijevoja Križić odvaja se desno uska i zavojita cestica s koje se pruža fantastičan pogled na more i Krk. Prolazimo pored stoljetnog drveća, a nije rijetkost da nas uz cestu pozdravljaju ovce koje smireno pasu, a neke od njih vole i zaustavljati automobile nasred puta.
I odjednom se otvori pogled na mjesto Beli koje izgleda poput kulise iz nekog povijesno-avanturističkog filma. Beli se ponosno prostire na 130 metara iznad mora, a upravo taj položaj je odigrao veliku ulogu tijekom njegove povijesti.
Beli i njegova bogata povijest
Prva naselja, takozvane gradine, na uzvišenjima na ovom području grade Liburni tijekom 2. i 1. stoljeća prije Krista. Upravo na temeljima jedne prapovijesne gradine Rimljani u 1. stoljeću prije Krista osnivaju naselje Caput Insulae, što na latinskom znači Glava otoka.
I sami naziv govori koliko je ovo mjesto bilo strateški bitno. Zbog svoje izuzetne pozicije tadašnje naselje je nadgledalo plovne putove između Cresa i Krka. Glava otoka je imala i status “res publica”, a to znači da su njeni građani bili izjednačeni po pravima s Rimljanima.
Rimljani su Beli povezali i s ostalim naseljima Cres, Osor i Lubenice. Izgradili su i most preko kanjona Potoka koji se i danas koristi. Most je dug osam metara, a visok 12 metara te je zajedno s cestom rekonstruiran 1878. godine. Tada su slučajnim raskopavanjem pronađeni brojni rimski grobovi. Ovo je jedini očuvani rimski most s istočne strane Jadrana.
U devetom stoljeću na Cres dolaze Hrvati koji donose staroslavenski jezik, novu vjeru i glagoljicu. Tramuntana i danas skriva dokaze bitnosti vjere tadašnjih stanovnika. Pronađeno je čak 40-ak crkvica. Također se počinju graditi i pastirski stanovi čije ostatke možeš vidjeti.
1409. Mlečani vladaju ovim prostorom u kontinuitetu od 300 godina, sve do propasti same Republike 1797. godine. Oni su cijenili i iskorištavali prirodne resurse Belog i njegove okolice. U pitanju je kvalitetno drvo Tramuntane, vinova loza i maslinovo ulje. Upravo creska vina i ulje su smatrani jednima od najkvalitetnijih u Republici.
U 19. stoljeću na Cres stiže austrijska vlast, gradi se škola, no u periodu od 1945. – 1953. se za čak 70% smanjuje broj stanovnika. Veliki val iseljavanja se nastavio, a danas u Belom živi svega 40-ak stalnog stanovništva.
Kako je mjesto Beli dobilo svoje ime?
Nekoć se ovo mjesto zvalo Caput Insulae, no putem postaje službeno Beli. Jedna legenda govori da je Beli oko 1265. godine posjetio ugarski kralj Bela IV koji se nakon pobjede nad Mongolima skrivao na Grobničkom polju. Njemu u čast su stanovnici u kamenom zidu isklesali njegovu glavu i mjestu dali ime Beli.
Kako najbolje doživjeti Beli i njegovu atmosferu?
Mjesto Beli možeš poput nas posjetiti tijekom jednodnevnog izleta, no ovdje možeš i noćiti. Beli je usmjeren obiteljskom turizmu, a na šljunčanoj plaži postoji i kamp.
Mi smo odlučili prohodati jednu od mnogobrojnih staza na području Tramuntane, a nakon hodanja smo išli istražiti mjesto. Također možeš posjetiti i Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli.
Početkom 20. stoljeća ova moćna ptica je živjela na skoro cijelom području Hrvatske – od Učke, Primorja, Velebita, Dalmacije pa sve do Dubrovačkog primorja. Danas, nažalost, se bjeloglavi supovi gnijezde samo na Cresu, Krku, Prviću i Plavniku stoga se njihova populacija naziva i kvarnerskom. Smatra se kako danas ima oko sto parova.
Ovo su dugovječne ptice koje se, vjerovao ili ne, hrane isključivo strvinama velikih i srednjih sisavaca. To znači da nikad ne jedu živi plijen. Zbog toga je svojevrsni čistač jer sprječava potencijalno širenje zaraza. Bjeloglavi sup je jedna od najvećih ptica na svijetu s rasponom krila od 240 do 280 cm. Odrasla ptica može težiti i do 12 kilograma. Zanimljiva je činjenica da su naši kvarnerski bjeloglavi supovi jedini koji se gnijezde na liticama iznad mora. U drugim zemljama to čine pretežito u planinskim područjima.
Na našim otocima supovima su glavna hrana nastradale mrtve ovce. Bjeloglavi supovi danas spadaju pod ugroženu vrstu. Brojni su razlozi za to. Prije svega im nedostaje hrane jer se na otocima stanovništvo manje bavi stočarstvom. Tijekom života znaju nastradati i zbog strujnog udara ili sudara s vjetroelektranama. Jedan od uzroka je i konzumacija zatrovanih meka.
Automobil parkiraj prije ulaska u mjesto jer Beli istražuješ na nogama. Kako smo posjetili Beli izvan sezone, točnije u rano proljeće, na njegovim pitoresknim popločanim uličicama sreli smo svega dvije osobe. Mačke, vladarice mjesta, samo su lijeno i mrgodno promatrale Aryju koja je svojim lavežom pokušala probuditi uspavano mjesto.
Svojevrsni centar mjesta je trg gdje se nalazi župna crkva Sv. Marije s nadograđenom ložom i Marijinom kapelom i romaničnim zvonikom. Mene je osobno taj dio posjetio na ozračje trilogije Gospodar prstena.
I onda izbiješ do “balkon” s kojeg se pruža nezaboravan pogled na more i Krk. Tada shvaćaš zbog čega se ovo mjesto nekoć zvalo Glava otoka. Tu ćeš ujedno uočiti kako su stanovnici na litici kreirali kaskade na kojima uzgajaju vinovu lozu i masline, a čut ćeš i zvukove ovaca koje brste na improviziranim travnjacima.
Beli nema kafić, nema pekaru, nema ni klasičnu trgovinu. Naletjeli smo na mali prostor na čijim vratima visi obavijest da je to prostor “trgovine na kotačima”. Odnosno, svega par dana u tjednu na koji sat (barem izvan sezone) trgovina otvara svoja vrata, a kruh je potrebno unaprijed rezervirati. Srećom, Beli ima ugostiteljski objekt, točnije konobu koja je smještena kod ulaza u mjesto. Kada smo mi bili ona je bila, nažalost, zatvorena.
Jedno od najstarijih naselja na otoku Cresu nudi povratak u prošlost. To je mjesto koje će te oduševiti svojim položajem, svojom očuvanošću i bogatom povijesti čiji tragovi se i dan danas mogu vidjeti u mjestu i njegovoj okolici. Zakorači u neko drugo vrijeme, a sve brige modernog doba ostavi izvan zidina ovog pitoresknog mjesta.
Nastavi čitati još zanimljivih priča s okolnih otoka:
